Zanimljivo je jutros bilo na zagrebačkom aerodromu. Nekako po već uhodanom običaju, praksi, došli smo ispratiti i prije početka velikog natjecanja još jednom porazgovarati s hrvatskim rukometašima, "ako bude sreće"... Dočekao nas je sablasno prazan aerodrom. Činilo nam se kako jedan čudan lik ima torbu s kamerom, no ustanovili smo da je to neka obična torba.
Izostala uobičajena prisutnost novinara
Nismo se baš previše ni pozdravljali, tek pokoja stisnuta šaka. Ipak vrijede posebne epidemiološke mjere i treba ih se pridržavati ako mislimo konačno izaći iz ovog svega i vratiti se normalnom životu.
Po dolasku na prazan terminal za odlaske primijetili smo da nema apsolutno nikog. Bilo nam je to čudno, već smo se pitali nije li se nešto nepredviđeno dogodilo, u ovoj teškoj i nezgodnoj situaciji s pandemijom koronavirusa sve je moguće, a i jutro nam je nekako očito naopako krenulo. Barem je tako izgledalo na prvu... Prolaze policajci, gledaju oni potpisnika teksta, gleda on njih, nikom ništa jasno. No dobro, odoše oni...
Inače, let za Egipat je bio zakazan za 11 sati, a mi smo imali informaciju da naša reprezentacija busom dolazi u 9. Znali smo da će kasniti, dobro kasnit će, "ma nema šanse da su ranije došli", govorimo si. Inače, samo jedan kamerman bio je na aerodromu već u pola 9 i on je uz nas bio jedini iz medija. Taj je još luđi...
No dobro, čekajući tih otprilike još pola sata, na vidiku velike i duge prilazne cestovne rampe našao se autobus s hrvatskim reprezentativcima. Odmah po dolasku primijetili smo kombi iz kojeg je nekoliko osoba kako vade i trpaju torbe na kolica sa natpisom Slovenija, primjećujemo i trenirku na jednom. Ma da, to su samo Slovenci. Slovenci?! Došlo nam je odmah u glavu poput bumeranga. Baš ono za razbuđivanje...
Slovenci na zagrebačkom aerodromu?
Gledamo i ne vjerujemo. Čekaj malo, od kud sad tu oni? Pa nije valjda da u isto vrijeme putuju i Slovenci? I zašto iz Zagreba, zašto ne iz Ljubljane? Kad ono, upravo to. Slovenija na SP-u igra u skupini H prvog kruga natjecanja po skupinama protiv Bjelorusije, Južne Koreje, Rusije i odlučili su ići upravo s avionom u kojoj su i njihove hrvatske kolege.
"Bratstvo i jedinstvo hehe", simpatično a nekako istodobno i sarkastično dobacio nam je jedan od onih prvotnih koji su vadili torbe iz kombija.
Dobro, ne znamo sad baš to "Bratstvo i jedinstvo", ali baš je super što dvije susjedne zemlje putuju zajedno na jedno veliko natjecanje, a koje su u relativno OK odnosima.
Ovi naši napaćeni prostori iznjedrili su čudne odnose, uvijek sa figom u džepu, neke stvari iz prošlosti još su jako veliko breme. Pa je ovo nekako baš fora... Hrvati su već bilo na check inu, a nakon njih su došli i reprezentativci Slovenije zajedno sa izbornikom Ljubomirom Vranješom i stručnim stožerom. Naravno, pali su pozdravi, kratilo se vrijeme do završetka chekiranja ugodnim razgovorom.
Malo smo se našalili s uvijek spremnim na zafrkanciju Marinom Marićem i kazali mu ono što nam je jedan od onih Slovenaca s početka priče rekao koji trenutak ranije u kratkom razgovoru...
"Sad idu zajedno, a nakon finala će se vratiti zajedno istim avionom doma. To je to". Iskreno, bez imalo podcijenjivanja respektabilne slovenske rukometne reprezentacije, ali Slovenija u finalu bila bi ipak senzacija, pa radilo se i o 4. reprezentaciji na prošlom Euru. Ali tko zna, rukomet, sport općenito pišu iznenađujuće priče. Na kraju krajeva, sjetimo se samo 2003. i hrvatski pohod na svjetski tron, i to nakon onog nesretnog poraza od Argentine na otvaranju natjecanja. Snagu imaju...
Znači "tulum" u avionu na povratku je zagarantiran. Marino, je li to istina, priča se? Dolazi iz slovenskog tabora...
"Da evo tu je Brozo, on je zadužen za detalje", u šali nam je odgovorio Marino Marić, aludirajući na svog suigrača Iliju Brozovića. Šala i dobra atmosfera poželjni su u ovo koronadoba u kojoj važe neka sasvim druga pravila, u vremenima u kojima ljudi umiru, u kojima su svi društveni i životni aspekti jako promijenjeni.
Teška vremena, prijatelju moj
Vremenima u kojima ljudi gube poslove, u kojima potresi pogađaju našu ionako svime već pogođenu zemlju i razaraju domove, u kojima se ljudima savjetuje i govori da se baš previše ne druže, ne grle i ne dodiruju da ne bi pokupili koronu, vremenima u kojima čitav svijet traži izlaz, povratak normalnom.
Pa hajde onda neka ovo bude početak jedne lijepe priče na SP-u koja bi nas razveselila sve u ovim turobnim vremenima. I budite sigurni, oni će u Egiptu igrati i za sve žrtve razornog potresa na Banovini i okolici, čije se tlo još uvijek trese.
U to nema sumnje. A svi znamo da su Hrvati u teškim vremenima najjači. Pokazalo se to, na kraju krajeva, sad nakon potresa u Petrinji, Sisku i ostalim gradovima i mjestima u bližoj i daljoj okolici. Čitava nacija, oni mali, ali hrabri i tako veliki ljudi, pohitali su u pomoć.
Pokazuje se još uvijek, primijetit ćete i sami sad u Egiptu sljedećih dana kako skupina hrabrih rukometaša leti terenom u hrvatskom dresu. U lovu na još jednu nezaboravnu rukometnu priču.
Sve utakmice dostupne su na RTLplay.
Tablice omogućuje SofaScore LiveScore
Tablice omogućuje SofaScore LiveScore
