Ništa od čuda. Danski rukometaši svladali su u ponedjeljak navečer Egipat 30-25 (17-12) u zadnjoj utakmici IV skupine drugog kruga natjecanja po skupinama na SP-u, pa je Hrvatska okončala svoj nastup na turniru u Švedskoj bez četvrtfinala, kao deveta. Dobro je to što 9. pozicija vjerojatno osigurava dodatne kvalifikacije za OI u Parizu. Loše što smo opet podbacili rezultatski, a i planski. Jer, cilj je prvotno bio četvrtfinale…
Hrvatskoj je za prolaz trebala pobjeda Egipta s 11 i više razlike, no već nakon petnaestak minuta Danci su vodili s 9-3 i bilo je jasno da je sve osim pobjede dvostrukih svjetskih prvaka znanstvena fantastika. A još veća znanstvena fantastika ležala je u činjenici da su Egipćani morali dobiti Dansku s najmanje 11 razlike, da bi pogurali Hrvatsku na tu drugu poziciju u grupi koja vodi u TOP 8.
Nastup Hrvatske na Svjetskom prvenstvu komentirao je i Veselin Vujović koji je dao veliki intervju za Net.hr koji prenosimo u cijelosti.
"Ovo je bila nemoguća misija da Danska izgubi na 'svom' terenu od Egipta, pred 12 000 danskih navijača u Malmou. I to još s velikom razlikom. Te mikrošanse za Hrvatsku i plasman u četvrtfinale pale su u vodu i još ćete dugo žaliti za onom prvom utakmicom na SP-u protiv Egipta i poraz -9", kazat će izbornik Irana Veselin Vujović za Net.hr.
"Generalno, utakmica s Egiptom obilježila je sudjelovanje Hrvatske na ovom SP-u. Egipat vas je pratio čitavi turnir poput kakve avetinje. Danci su, pak danas, pokazali svoju snagu. U svim elementima igre su bili jači. Egipat nije bio dostojan suparnik danas. To je bilo jasno od samog početka. Vidjet ćemo kako će stvari teći, znaju se sad i parovi četvrtfinala. Bit će zanimljivih utakmica.
Je li pošteno po vama da jedna reprezentacija koja je izgubila jednu utakmicu na prvenstvu, remizirala s jednom Danskom i dobila 4 utakmice uvjerljivo, na kraju završi kao 9. na turniru? Primjerice, Mađarska je u četvrtfinalu, a oni su izgubili od Švedske i Portugala…
"(Smijeh). E vidite, to vam je tako u sportu. Opet ste mi postavili pitanje na koje se može odgovoriti, pristupiti na dva načina. Često se takve stvari događaju. Pobijediš nekog u grupi, ali zbog ostalih rezultata ti nesretno jednom izgubiš, on prođe i osvoji medalju s dva poraza. Takva je matematika, takav je sistem natjecanja. Moglo se to dogoditi i Egiptu da s jednim porazom ispadne prije četvrtfinala. Ma, bilo kome se to moglo dogoditi. Iako, malo je frustrirajuće za rukometaše Hrvatske takvo što, takav jedan rasplet, ne samo za rukometaše nego i za javnost u vašoj zemlji, da toliko skupo platite svi taj jedan poraz. Međutim, što da kažem…"
Ni mi neznamo što da kažemo, ovo je treće natjecanja na kojem Hrvoje Horvat vodi reprezentaciju kao izbornik neuspješno - kvalifikacije za OI u Tokiju 2021., EP u Mađarskoj 2022.(Ok, korona je diktirala dosta toga) i sad SP u Švedskoj i 9. mjesto. Zašto je Hrvatska ponovno bila, rezultatski, ispod razine ugleda kojeg nosi?
"To bi ljudi u hrvatskom rukometu trebali odgovoriti. Jednostavno, ne može se godinama hrvatski rukomet držati povijesno za onu slavnu generaciju koja se teško više može ponovit. Ne vidim osobno da se takva jedna generacija, takva ekipa, može ponoviti. Ivano Balić, Petar Metličić, Blaženko Lacković… Sve legenda to legende… Čak ni oni nisu sistematski proizašli iz rada sustava, odnosno ta generacija nije sistemski stvarana. To nije bio produkt nekog sistematskog rada, plana, strategije razvoja igrača. Jednostavno, dogodila se generacija talentiranih momaka i na rezultatima i na njihovim leđima godinama se poslije igralo", priča nam Veselin Vujović i nastavlja u jednom dahu:
"Oni su dali ton, način i put kako se pobjeđuje. Međutim, godinama je ta neka transfer politika hrvatskog rukometa da igrači jako mladi odlaze van, da ne stasaju rukometno u svojoj zemlji i da ih onda nema dovoljno. Puno tu treba vremena za raditi s mladima, puno više vremena. Hrvatskom rukometu nedostaje i jedna jaka liga. Sad je to sasvim drugačije i tome se plaća skupo cijena. Bilo što drugo reći nije korektno prema izborniku Horvatu. Ja ga smatram jako mladim i dobrim stručnjakom. Ne kažem da bi ja možda ili netko drugi radili drugačije nešto, ne kažem ni to da bi pritom bio bolji rezultat, ali svi koji gledamo neku partiju šaha sa strane znamo koji potez dobiva, ali kad se sjedne u šahovsku stolicu nasuprot suparnika šahiste, onda je za stolom teško povući pravi potez. Jer ste onda na oku, na udaru kritika i svih živih", kazao nam je popularni Vujo i dodao:
"Isto tako, prije početka velikih natjecanja Hrvatska doživi uvijek neke probleme s ozljedama. Evo, vi već drugo-treće veliko reprezentativno natjecanje nemate najboljih rukometaša. Sigurno da bi s Jaganjcem dobili jednu jačinu i snagu i u obrani i u napadu. Pešić bi na golu značio puno više. Da je tu jedan Luka Stepančić, koji je out već dvije-tri godine, a nije bilo ni Tina Lučina ovog puta. I kad uzmemo taj faktor koji je uvijek prisutan, faktor impresije, na koji nikad ne možete računati kao što ne možete računati da ćete imati sreću u dvoboju s nekim, ali on je uvijek tu. Mislim da taj faktor ozljeda puno utječe da bi se stvorila prava slika o trenutnom stanju hrvatske rukometne reprezentacije."
Javnost u Hrvatskoj kritična je prema Hrvoju Horvatu, a neki rukometni uglednici, kao i navijači, nekako smatraju kako je Hrvoje Horvat u ruke dobio Ferrari, a još nije naučio voziti ni golfa kako spada…
"Evidentno je da je Hrvatska i danas protiv Bahreina u prvom dijelu imala golmane koji su momčad držali rezultatskog priključka, a obrana je bila… Znate, ja volim reći obrana ti garantira neriješeno ako napad izdrži. Meni je samo čudno, sjećam se kad je Hrvoje Horvat počinjao, on je bio jedan smiren trener bez oštrog tona. Super se odnosio prema igračima. Ponekad sam mu se divio u smislu da bi ja u tom trenutku izgorio. Sve to nešto mirno, staloženo, tiho, on drži time-out totalno smireno i savršeno… I onda mu je to netko zamjerio i sad on diže glas i tenzije s klupe, ali meni to nije prirodno kod njega. Nije on kao ja. Mene vidiš kad dreknem, nekako to svi očekuju od mene. Previše je nekako fin. To što je on fin to je jedna sjajna odlika i imam veliko mišljenje o njemu. Znate, najgore se naći na udaru javnosti. Javnost je najgori mogući sudac koji ti može suditi. Ne znam što će učiniti HRS, ali…"
Nekako se legitimno postavlja sad pitanje hoće li i dalje biti izbornik Hrvatske, kad HRS podvuče crtu. Biste li vi bili izbornik Hrvatske?
"Često me to pitaju, stalno me povezuju s klupom hrvatske rukometne reprezentacije. Siguran sam da Hrvatska još dugo godina neće imati stranca na klupi. Ne bih htio odgovarati na to pitanje. Svakom treneru bi bila čast izbornički voditi rukometnu reprezentaciju Hrvatske, jednu takvu rukometnu reprezentaciju, ali uvjeren sam da će oni u HRS-u naći novog izbornika iz svojih redova i da će to biti dobro rješenje."
Vi niste stranac. Živjeli ste u Zagrebu i trenirali PPD Zagreb, govorimo istim jezikom. Ljudi vas u Hrvatskoj rukometno cijene. I sami ste nam svojedobno kazali da ste u Zagrebu i Hrvatskoj kao doma.
"(Smijeh). Da vam budem iskren, niti se ne osjećam kao stranac, pogotovo ne u Hrvatskoj. Apsolutno se kod vas ne osjećam kao stranac. Hipotetski, imam dvije putovnice (smijeh). Mislim da će se tu zavrtiti taj vrtuljak opet, neko ime trenera koji su tu već bili, jer mladih nema ili su tu oni koji su otišli."
Danci su vas, kao i Duvnjaka, opasno uzeli na zub nakon što ste za Mathiasa Gidsela rekli da je mali miš i poručili mu da se srami zbog ponašanja jer je Dule legenda. Oglasio se nakon toga i bivši danski rukometaš Bent Nygaard - "Nikad od Vujovića nisam čuo da se ispričao za nešto što je napravio, neki svoj ispad kojih on ima, tako da on nema što komentirati. To kad je, uz sve ostalo što je napravio u karijeri, rekao vlastitom igraču da umre za vrijeme time-outa, je nešto stvarno zastrašujuće tako da za tog čovjeka nemam ni trunke poštovanja. Njemu se takve stvari stalno događaju kroz karijeru i mislim da on nema pravo nikome govoriti ništa o poštovanju. Tužan sam i ljut zbog toga što je rekao, ali najviše u svemu tome pati rukomet".
"Pročitao sam sve to i na pitanje jednog novinara ovdje na SP-u odgovorio sam u svom stilu - 'Da me apsolutno ne zanima što Danci pišu!' - Bitno mi je samo da u novinama bude moja velika slika, što veća, da mi i popularnost bude veća (smijeh). Ne vjerujem i ne ide mi u glavu - dakle, oni su radi jednog običnog faula, nikakvog, zbog nečeg što je u rukometu normalno, oni su jednog Duvnjaka pribili na stup srama, jednog najvećeg sportaša, gentlemana, gospodina koji je ikad igrao rukomet. Evo, danas protiv jednog Bahreina, pa kakva je to reprezentacija, svaki napad Hrvatske oni su zviždali i navijali za Bahrein, suparnika Hrvatske. To i moj slučaj. To je nevjerojatno. Htio bih zatvoriti tu temu jer mi je već na vrhu glave, ma degutantno. Dobivam prijeteće poruke, svakakav sadržaj na društvenim mrežama. Moja kći dobije isto takve poruke. Ja i dalje mislim da je ovaj mali Mathias Gidsel daleko od jednog lava kakav je Duvnjak. Pa, makar ga i ja nazvao malim mišem, namjerno sam to kazao jer je on talentirani rukometaš, sjajan igrač, samo što se tada bio ponio jako ružno, baš poput malog miša", zaključio je Veselin Vujović.
