Hrvatsku rukometnu reprezentaciju sutra očekuje prva utakmica na Svjetskom prvenstvu. Protivnik je Egipat i za izabranike Hrvoja Horvata bit će to najvažnija utakmica barem u prvom dijelu prvenstva. Nakon razočarenja na prošlom Svjetskom prvenstvu koje se održalo baš u Egiptu i na prošlogodišnjem Europskom prvenstvu, Hrvatska više ne spada u uži krug favorita. Iako po imenima imamo jako respektabilnu momčad i jedne od najboljih pojedinaca na svijetu, sustav igre nam je davno izašao iz mode i kult reprezentacije slabi iz prvenstva u prvenstvo. Europsko prvenstvo, odnosno koronavirus koji je dominirao Mađarskom i Slovačkom izrodio je neke nove igrače i neka imena koja se pokazala kao budućnost hrvatskog rukometa.
Sada kada je dugo odgađana smjena generacije došla prisilno, Hrvoje Horvat ima priliku ukomponirati neka od najvećih svjetskih rukometnih imena poput Cindrića i Duvnjaka s mladim igračima poput Martinovića, Kuzmanovića i Lučina koji će sigurno pronaći svoje mjesto na rukometnoj mapi svijeta. Hrvatska ima široku rotaciju i zapravo nema velikih problema s ozljedama. Halila jaganjca zamijenio je Josip Šarac, dok još uvijek postoji mogućnost da na prvenstvu gledamo Tina Lučina koji je zbog ozljede ispao s konačnog popisa.
Neiskusna ali potentna vratarska trojka
Već dugi niz godina, od odlaska Mirka Alilovića iz reprezentacije, Hrvatska nema pravu vratarsku "jedinicu". Uz njega su se na prvenstvima pojavljivala razna imena koja su bila Alilovićeva zamjena, ali i netko tko bi ga trebao naslijediti nakon što on napusti reprezentaciju. Tako su se tu pojavljivali Dragan Jerković, Vjenceslav Somić, Goran Čarapina, Marin Šego, Ivan Pešić i Filip Ivić. Mirko je bio jedinica, a ostali su s nekoliko obrana po utakmici pokazivali kvalitetu no rijetko kada su se događale vratarske izvedbe koje su oduzimale dah. Najbliže vratarskoj genijalnosti bio je Ivan Stevanović koji je na Europskom prvenstvu u Poljskoj 2016. s 13 obrana izludio Poljake u povijesnoj utakmici kada smo slavili s +14 protiv domaćina ili kada je s 14 obrana zaključao vrata u borbi za broncu.
Dominik Kuzmanović od samih se svojih rukometnih početaka spominje kao netko tko bi trebao biti nositelj ove reprezentacije. On i Matej Mandić činili su vratarski duo generacije rođene 2002. godine i ako ih zaobiđu ozljede i nastave se razvijati u dobrom smjeru, Hrvatska može imati jednu od najboljih vratarskih kombinacija na svijetu. Ovo prvenstvo Kuzmanović ima priliku pokazati svoju kvalitetu koju već dvije sezone pokazuje u Nexeu. Kvalitetu za držati konstantu cijelo vrijeme zasigurno ima, a ne mora biti pod velikim pritiskom jer su oko njega iskusni Mate Šunjić i Dino Slavić. Hrvatska dolazi na ovo prvenstvo s dosad nepoznatim trojcem. Kuzmanoviću i Šunjiću je ovo tek drugo natjecanje s reprezentacijom dok je Slavić debitant. Sva tri igraju sjajno u klubovima i željni su dokazivanja i mislim kako Hrvatska dugi niz godina nije na prvenstvo išla s jačom postavom.
Raznovrsna krila
Vijest o tome kako David Mandić propušta prvenstvo bacila je dodatni dašak tame na već dovoljno mrakom okupanu rukometnu reprezentaciju. Iako je Mandić uvjerljivo prvo lijevo krilo reprezentacije, Marin Jelinić je gotovo identičan tip igrača. U napadu ne toliko raznovrstan, ali obrambeno može pokrivati sve pozicije i tako daje dodatnu mogućnost za odmaranje igrača na bekovskim pozicijama. Lovro Mihić drugi je najbolji hrvatski strijelac u Ligi prvaka i sjajno igra u Wisli. Svoju brzinu pokazao je na prošlom prvenstvu kada je bio među najbržim igračima. S njime smo još bolji u segmentu kontre i dodatno nam se povećava mogućnost za brze golove.
Marin Jelinić iskazao se prošle sezone kada je s Nexeom osigurao Final Four europske lige i kada je sjajno uskočio na Europsko prvenstvo. Jelinić je igrač poput Davida Mandića koji sjajno može pokrivati sve pozicije u obrani.
Jelinić bi trebao biti prva opcija ali Mihić zasigurno neće biti na prvenstvu samo turistički jer igrač njegove kvalitete ne smije gubiti minute sjedeći na klupi. Jelinić bi u obrani trebao pokrivati pozicije halfa i prednjeg tako da će se Karačić ili Cindrić ovisno o tome tko će biti na terenu odmarati na beku. Mihić u obrani može igrati jedino beka i eventualno prednjeg u 5-1, no pored Duvnjaka i Jelinića teško da će za to biti potrebe.
Filip Glavaš praktički je novo ime na desnom krilu. Ovo je prvo prvenstvo nakon dugo godina da nećemo gledati Zlatka Horvata ili Ivana Čupića. U njihove "stabilke" uskočili su Glavaš ,koji je prošlo prvenstvo jako zanimljivo odradio i pokazao da se radi o igraču sjajnog odraza i dobrog raspona udaraca koji je uz to vrlo siguran izvođač sedmeraca i mladi, javnosti nepoznati Paolo Kraljević. Kraljević je oduvijek bio standardan na desnom krilu u mlađim kategorijama PPD Zagreba. Razvijao se jako dobro i u posljednjih nekoliko sezona, pogotovo otkako se PPD Zagreb vratio igranju Paket24 Premijer lige, sjajno iskorištava svoje minute i uz Čupića kao mentora raste iz dana u dan. Hrvoje Horvat napravio je hrabar potez što ga je uvrstio među putnike na prvenstvo, a takvi potezi se najbolje isplaćuju i zasigurno će Kraljević dati sve od sebe kako bi ispunio očekivanja koja su stavljena pred njega. Kvalitetu i hrabrost ima, ako dobije priliku i iskoristi je može si otvoriti pun prema još mnogim prvenstvima.
Širina i nedostatci na vanjskim pozicijama
Uz sav respekt prema ostalim pozicijama, vanjska linija je ono o čemu ovisi tempo igre i ono što dirigira igru momčadi. Trojac Duvnjak, Cindrić i Karačić naša je najveća snaga i to su igrači oko koje će se vrtjeti igra ove reprezentacije. Luka Cindrić trebao bi biti prvi srednji vanjski. Igra sjajnu sezonu u Barceloni i zasigurno je jedan od najboljih na toj poziciji na svijetu. Na lijevom vanjskom bi trebao početi Domagoj Duvnjak. Iako mu to nije prirodna pozicija, Duvnjak je igrač koji će raditi razliku na bilo kojoj od šest pozicija. Njegovo iskustvo i dominacija na terenu rade razliku protiv bilo koje momčadi. Duvnjak je važan kao i obrambena karika i zasigurno će za početak igrati u oba smjera, a zatim će se njegova minutaža koristiti ovisno o utakmici. Kada Duvnjak bude igrao samo obranu na njegovu poziciju će uskočiti mladi Josip Šarac koji je prije 3 godine na Europskom prvenstvu pokazao da se na njega može ozbiljno računati. Igor Karačić bit će naš "šesti igrač" koji će najčešće mijenjati Luku Cindrića.
Ivan Martinović sigurna je opcija na desnom vanjskom. Martinović iz godine u godinu raste i njegove su igre sve zapaženije. Jedan je od najboljih mladih igrača na svijetu, a iz prvenstva u prvenstvo stječe iskustvo i tako dodatno poboljšava svoju igru. Martinović nije šuter no zasigurno može potegnuti iz vana. Nema ekstremno eksplozivnu fintu ali zna prepoznati prostor i proći igrača jedan na jedan i isto tako može prepoznati situaciji kada spustiti na pivota. Ima sve karakteristike odličnog vanjskog igrača i jako ga je teško zaustaviti. Obrambeno nije toliko dominantan i za očekivati je da će se mijenjati u obrani kada za to bude prilike. Njegova potpora bit će Luka Šebetić koji je izraziti šuter i sjajan obrambeni igrač.
Zvonimir Srna sjajan je lijevi vanjski koji se ekspresno vratio nakon ozljede i bit će igrač kojeg je odlični imati u rotaciji. Obrambeno je fantastičan i zasigurno će tu biti važan kotačić. U napadu će vjerojatno imati manju minutažu od Šarca i ostalih koji konkuriraju na poziciji lijevog vanjskog no definitivno je igrač koji može pomoći.
Hrvatska ponovno nema vrhunskog šutera. Halil Jaganjac je "taj" i kroz prošle dvije sezone pokazao je da je igrač za najvišu svjetsku razinu. Ozljeda ramena spriječila ga je da bude na ovom reprezentativnom popisu. On bi Kaubojima donio vanjski šut i prodornost, a igrač je kojeg se može koristiti i u obrani. Šarac je visoki igrač i može puknuti no nije toliko dominantan u šutu koliko u prepoznavanju situaciju i "poštovanju" igre. Tin Lučin će zasigurno nedostajati ovoj momčadi i možemo se samo nadati da će uspjeti sanirati ozljedu i pomoći momčadi. On je igrač koji može pokriti sve vanjske pozicije i raznovrstan je igrač svjetske klase.
Pivoti i obrambeni
Horvat je na ovo prvenstvo pozvao čak četiri pivota. Nikola Grahovac i Leon Šušnja su prvenstveno obrambeni igrači no i oni znaju dobro odigrati i biti korisni u napadu. Marin Šipić je isključivo napadač i definitivno naša najbolja opcija na crti. Njegovo sjajno poziciniranje i građenje teško su obranjivi za bilo kojeg obrambenog igrača. Željko Musa može igrati u oba smjera i jednako je koristan u napadu i u obrani. Raznovrsnost kružnih napadača govori o tome kako će Horvat svoju igru temeljiti na linijskim igračima. To je očekivano jer vanjskog šuta nemamo i potrebno je imati nekoliko opcija u napadu i pronaći najbolje raspoloženog pivota. S druge strane svi osim Šipića su sjajni obrambeni igrači koji će, ako su uigrani, svakoj ekipi stvarati probleme. Jakov Gojun ima ulogu mentora i nekoga tko će biti senator u obrani u ovoj ekipi. On, Musa i Grahovac sjajno funkcioniraju u PPD Zagrebu i u tom triju Horvat ima sigurnu opciju za obranu.
Zaključak je da bi Hrvatska u napadu trebala izgledati ovako: Jelinić-Duvnjak (Šarac) - Cindrić (Karačić) - Martinović - Glavaš - Musa (Šipić). Osim Muse na crti sve ostalo je gotovo sigurno i ovo je najbolje što Hrvatska napadački ima na ovom prvenstvu. Obrambeno postoji nekoliko opcija. Ako Hrvatska bude igrala 5-1 tada bi Duvnjak trebao igrati prednjega, Jelinić i Martinović, odnosno Šebetić na halfovima. Cindrić i Glavaš bi bili bekovi, a Željko Musa centarhalfa. Hrvatska je puno snažnija u opciji u kojoj se Martinović može mijenjati u obrani jer tada praktički slabe karike u obrani neće biti.
Ova reprezentacija je mlada, neiskusna i od nje se ne očekuje puno. To je zapravo možda i najbolja stvar. Dečki mogu igrati neopterećeno i bez puno pritiska. Prva utakmica je najvažnija. Ako se pobjedi Egipat koji je kvalitetom na razini europskih reprezentacija Hrvatska ima vrlo dobre šanse za plasman u četvrtfinale. Hrvoje Horvat je poput djeteta koje je za Božić dobilo najimpozantniji paket Lego kockica iz dućana i sada ga mora složiti. Ako ga složi imat će igračku na koju će sva druga djeca biti zavidna. No takve igračke nije jednostavno složiti. Potrebno je puno znanja, kreativnosti i hrabrosti. Prošlo prvenstvo nismo uspjeli vidjeti što Horvat zna i može. Sada ima prvu pravu priliku.
Prije dvadeset godina Hrvatska rukometna reprezentacija osvojila je zlato u Portugalu i krenula u svoj pobjednički pohod. Za one koji se vole igrati sa sudbinom, dvadeset godina prošlo je između bronce nogometaša u Francuskoj i srebra iz Rusije. Iako ova generacija nema tereta i od nje se ne očekuje puno, oni na svojim leđima nose pritisak cijelog hrvatskog rukometa. Dobrim rezultatom vratit će gotovo mrtav sport na pobjedničke staze. Lošom izvedbom dodatno će zakopati ovaj sport i još više ga depopularizirati. No ako u nekoga treba vjerovati, onda su to ovi igrači. Pripremite Normabele, rukomet je krenuo.
