Za njega postoje rukomet i hrvatski rukomet. Simpatični Kanjiro
iz Tokija je potegao do Zagreba, s tri kufera odjeće i jednim
punim snova.
"Hrvatski nacionalni tim vrlo je jak, osvajači su olimpijskih
medalja. Želim učiti hrvatski rukomet. Želim postati kao gospodin
Ivano Balić. Želim postati profesionalni igrač", priznao je
Kanjiro Kato.
Iz vedra se neba pojavio na vratima rukometnog kluba Dubrava.
Natucajući engleski objasnio je kako je u Hrvatsku došao samo da
bi igrao profesionalno rukomet, iako dosada nikada nije. No, tako
punog žara, tko bi ga odbio.
"Netko je pozvonio na vrata, kolega Klarić je izašao van, nije ga
bilo ni pet minuta i vratio se sa Kanom", prepričao je PK
Dubrava, Ivan Trgovčević.
Igrači su u to vrijeme bili u Zadru, a nikad sretniji Kanjiro im
se pridružio na treninzima. Naši reprezentativci za njega nisu
samo ljudi, oni su, smatra, nadnaravna bića, čija imena, izgovara
poput najsvetije molitve.
Uskoro mu ističe viza, vratit će se u Japan, ali sve će, kaže,
napraviti da dobije mogućnost dužeg boravka u Hrvatskoj. Također
je počeo učiti i jezik.
Hvala mu uzvraća cijela ekipa, jer boljeg i hrabrijeg
obožavatelja nikada nisu imali.
Put do sportske prve lige bio bi jako dug, ali u jednoj prvoj
ligi već čvrsto drži svoje mjesto.
Sigurnost svog doma u Tokiju napustio je Kanjiro i krenuo u Hrvatsku! Iako se nikada nije profesionalno bavio rukometom, imena naših reprezentativaca su mu sveto pismo pa je odlučio ući u bilo koju našu profesionalnu momčad. Prvo je zakucao na vrata RK Dubrave, gdje su ga posjetile kamere RTL Televizije.