Teška nesreća Lindsey Vonn, koja će najmanje pola godine pauzirati zbog loma potkoljenice i puknuća ligamenata, samo je najsvježiji primjer ružnije strane skijaških statistika. Podsjećamo se nekih od najtežih lomova u povijesti skijanja.
"Lom prednjih križnih ligamenata je zapravo skijaški ritual. Većina skijaša je imala barem jednu operaciju na koljenu tijekom karijere, a mnogi i više njih", objasnila je danas umirovljena zlatna američka olimpijka Picabo Street.
Kroz karijeru je više pauzirala nego skijala, primjerice 30 mjeseci zbog strašnog pada u Crans Montani. Pri brzini oko 120 km/h je izgubila kontrolu i nakon nekoliko salta završila u zaštitnoj ogradi. "Prvo mi je prošlo kroz glavu - da li sam paralizirana?" Srećom, nije. Ali je dvije i pol godine bila na rehabilitaciji nakon čak pet operacija kako bi je pokrpali i borila se protiv depresije.
Hermann Maier je bio miljenik sreće. U Naganu na OI je letio 80 metara kroz zrak, sletio na glavu i porušio dvije zaštitne ograde.
"Mislio sam da mi je glava odrubljena", objasnio je legendarni skijaš u svojoj autobiografiji. On je ustao i par dana kasnije odskijao do dva zlata.
Skijaši će reći da su im skije 'užarene' dok voze spust, a to nije niti čudno kad Ivica Kostelić samo na startu spusta u Kitzbühelu od 0 do 60 km/h ubrza za 2.86 sekundi!
"Kad vozim spust, osjećam se kao astronaut, a ne sportaš. Jedan pogrešan korak i gotov sam. Svaki dan mogu poginuti, toga kao skijaš moraš biti svjestan", reći će Bode Miller.
Nažalost pogrešan korak su napravili mnogi. U 'novije' doba, prva smrt dogodila se 1991. godine u Wengenu. Gernot Reinstadler zabio se u stup zaštitne mreže, skija mu je nanjela fatalne ozlijede. Tri godine kasnije, pred OI u Lillehammeru skijaški svijet potresla je nova tragedija. Ulrike Maier u Garmischu je poginula pred očima tisuća gledatelja na stazi, ali i ispred malih ekrana. Izgubila je kontrolu i glavom pogodila ravno stup koji je mjerio vrijeme. Pri brzini od 100-ak km/h vrat joj je puknuo na licu mjesta.
Na austrijskom ledenjaku Pitzal život je ostavila Regine Cavagnoud (2001. godine). Loša komunikacija tijekom treninga dovela je do toga da se Francuskinja u punoj brzini zabila u njemačkog trenera na stazi. On je uspio preživjeti, skijašica je izdahnula dva dana kasnije u bolnici.
Iste godine Silvano Beltrametti je ostao paraliziran. Proletio je kroz zaštitu i zabio u konstrukciju kraj staze tako da mu se kaciga raspolovila na glavi. Ostao je paraliziran.
"Pričali smo samo koji sat ranije. Pozlilo mi je kad sam saznao što mu se dogodilo. Tek kad vidiš da ti se život može promijeniti u sekundi, počinješ o tome razmišljati", priznao je tada Amerikanac Daron Rahlves i otkrio: "Kad čujemo na startu da je netko pao, atmosfera je kao na sprovodu. Prije nego što sam krenuo, čak tri puta su helikopterom vozili skijaše u bolnicu. Želio sam samo jedno - čitav doći do cilja."
To nisu uspjeli Mathias Lanzinger kojem je nakon pada u Kvitfjelu amputirana potkoljenica ili Daniel Albrecht 2009. godine u Kitzbuhelu. Na skoku pred ciljom je izgubio ravnotežu i sletio na leđa. Danima je bio u komi, ali čak se i vratio skijanju. Ako ostanu u jednom komadu, svi se skijaši žele vratiti, to im je u krvi...
