Svojim rezultatom nije bio ni blizu svjetskog vrha, štoviše bio je najlošiji sudionik plivačkog dijela natjecanja. Pa ipak, Eric Moussambani je ostao zapamćen kao jedan od junaka i miljenik navijača na Igrama održanima prije desetljeće i pol.
Danas radi kao trener
Prije točno 15 godina na rasporedu su bile kvalifikacije na 100 metara slobodno. Moussambani je plivao sam u skupini jer su preostala dvojica plivača koji su se trebali natjecati protiv njega diskvalificirani. Mučio se nesretnik iz Ekvatorijalne Gvineje da dođe do cilja, na trenutke je izgledalo kao da se davi u vodi, ali uspio je. Završio je utrku u vremenu 1:52.72, sporije od plivača na 200 metara, ali to nije bilo važno.
Moussambani je ostvario svoj cilj i postao jedan od simbola olimpijskog duha, neuništive volje i upornosti, poput primjerice jamajčanskog boba ili nezaboravnog skijaša-skakača Eddieja Edwardsa. Nije se, dakako, plivač kojem su nadjenuli nadimak Jegulja plasirao na Olimpijske igre ispunjavanjem norme, već s pozivnicom, kao predstavnik zemlje u kojoj je Međunarodni olimpijski odbor htio potaknuti razvoj sporta.
Napornim treninzima Moussambani je za četiri godine uspio spustiti osobni rekord na 57 sekundi , ali na Olimpijskim igrama u Ateni nije sudjelovao zbog problema s vizom. Danas je 37-godišnji Jegulja glavni trener plivačke reprezentacije Ekvatorijalne Gvineje i svoju priču i znanje prenosi na mlađe naraštaje. Pozivnica MOO-a se definitivno isplatila...
