Danski avanturist ponovno stiže na Dinaric Rally: 'Ovdje svaki metar morate zaslužiti'

Rasmus Norskov na Dinaric Rally vraća se s bogatijim iskustvom, novim izazovima i čak 12 vozača Team RallyTecha. Uoči novog nastupa govorio je o svojim ranijim iskustvima, zahtjevnom terenu Dinarida, pripremama i tome što za njega znači završiti jednu od najtežih rally utrka. Razgovarali smo s njim prije utrka koje ga čekaju, a sve možete gledati na platformi Voyo!

1. Što vas je vratilo na Dinaric Rally i koliko vam znači ponovni nastup na ovoj utrci?

Moja priča s Dinaric Rallyjem počela je 2024. godine na najjednostavniji mogući način: jedan vozač, jedan motocikl i dug put prema jugu. Svojeg Maximusa, Hondu Africa Twin, opremio sam rally gumama, zaštitnom opremom i rezervnim dijelovima te sam sam krenuo iz Danske prema Sukiju kod Knina, na Dinaric Bootcamp. Stigao sam kao potpuni početnik. Organizatori su očekivali da će me barem jednom morati pokupiti prikolicom. Nisu morali. Nakon toga nastavio sam prema svom prvom Rallyju Albania, a kasnije sam se vratio i na prvi Dinaric Rally.

Od tog prvog Bootcampa završio sam Rally Albania tri puta, a Dinaric Rally dva puta. Godine 2025. vratio sam se na Optimusu, svojoj Hondi XL750 Transalp, i završio kao 37. u ukupnom poretku motociklista. Dvije godine nakon tog prvog solo putovanja vraćam se s 12 vozača Team RallyTecha, servisnom ekipom, kombijima i kompletnim bivakom. Gotovo je teško povjerovati koliko se toga dogodilo između ta dva trenutka. Ono što je počelo kao osobna avantura sada je preraslo u nešto što dijelimo s cijelim timom. Ne vozimo etape zajedno, ali zajedno stojimo kao jedan tim. Upravo zato mi povratak toliko znači.

Još jedan važan razlog zbog kojeg se vraćam jest organizacija. Sve je vrlo dobro organizirano, ljudi su zaista susretljivi i tijekom cijelog relija osjećate se sigurno. Čak i kada ste sami u planinama, znate da oni sve drže pod kontrolom i da će pomoći ako nešto pođe po zlu. Taj osjećaj puno znači, posebno manje iskusnim vozačima.

Foto: Instagram

2. Već ste se natjecali ovdje. Što ste naučili iz prethodnih iskustava i što ćete ove godine napraviti drugačije?

Najveća lekcija je da su strpljenje i dobre odluke vrjedniji od nekoliko minuta dodatne brzine. Godine 2024. popravljao sam pokvareni prekidač bočne nogare uz stazu, i to Leathermanom. Kasnije je otkazalo prigušenje stražnjeg amortizera pa se Maximus pretvorio u 260 kilograma tešku oprugu. Posljednje dvije etape odvozio sam bez stražnjeg prigušenja. Imao sam i problema s navigacijom te tri probušene gume, ali ipak sam stigao do cilja.

Godine 2025. dio maratonske etape odvozio sam s oštećenom mousse gumom, pa se Optimus ponašao kao da ima polupraznu gumu, a naplatci su bili poprilično oštećeni. Ove godine želim čuvati motocikl od prvog kilometra, vjerovati roadbooku, a ne tragovima drugih vozača, i pravilno rasporediti energiju prije nego što se umorim. Bez ranog junačenja – cilj je završiti svaku etapu.

3. Što smatrate najvećim izazovom Dinaric Rallyja – teren, navigaciju, brzinu ili izdržljivost?

Za mene je najveći izazov kombinacija navigacije i donošenja odluka nakon mnogo sati na motociklu. Kamenje, strmi usponi i brzina stvaraju fizički umor, a onda jedna mala pogreška u roadbooku može rezultirati s nekoliko izgubljenih kilometara ili padom.

Optimus je puno veći i teži od enduro motocikla od 450 kubika, pa svaka pogreška zahtijeva više energije. Pronaći brzinu nije najteži dio. Puno je teže ostati smiren, precizan i pažljiv prema motociklu kada ste umorni te pritom zadržati tempo.

4. Koliko je teško zadržati koncentraciju nakon nekoliko sati vožnje po tako zahtjevnom terenu?

Izuzetno teško, jer koncentracija s vremenom postaje jednako fizički zahtjevna kao i ruke i noge. Kada ste umorni i vruće vam je, počnete čitati ono što očekujete vidjeti, umjesto onoga što doista piše u roadbooku.

Roadbook na Dinaricu je zaista odličan – jasan je, precizan i vrlo dobro pripremljen. To puno znači nakon nekoliko sati na motociklu jer možete vjerovati informacijama koje imate ispred sebe i usredotočiti se na vlastitu vožnju i navigaciju.

5. Postoji li dio ovogodišnje rute kojem se posebno veselite – ili neki kojem se baš i ne veselite?

Točan roadbook dio je iznenađenja, ali uvijek se veselim visokim planinskim dionicama. Pogledi su spektakularni, iako rijetko imate vremena u njima uživati.

Posebno poštujem i duge dionice s velikim, rastresitim kamenjem. Završna etapa 2025. godine bila je duga oko 200 kilometara i prolazila je kroz Dinaride. Pronašao sam jako dobar ritam, ali stražnja guma bila je gotovo potrošena nakon 100 kilometara, a do kraja potpuno uništena. Te su dionice istodobno prekrasne i brutalne.

6. Koliko je fizička spremnost važna u rally raidu i kako pripremate tijelo za ovakvu utrku?

Fizička spremnost je ključna jer umor s vremenom utječe na tehniku, navigaciju i donošenje odluka. Nije dovoljno biti samo snažan ili imati dobru kondiciju – potrebni su izdržljivost, stabilnost trupa, snažan stisak, jake noge i ramena te sposobnost da cijeli dan ostanete precizni.

Uobičajeno treniram nekoliko dana tjedno, kombinirajući trening snage, bicikl, intervale, vježbe za trup i stisak. Najvažnije je što radim i duge treninge na motociklu s roadbookom. Cilj nije biti snažan prvih 50 kilometara, nego ostati snažan i donositi dobre odluke tijekom posljednjih 50.

Foto: Instagram

7. O čemu razmišljate kada ste na startu i znate da vas čeka nekoliko stotina kilometara zahtjevnog terena?

Prije starta uvijek postoji nervoza i puno misli, ali kada stavim naočale, svijet postaje vrlo jednostavan. Usredotočim se na prve navigacijske upute, pronalaženje mirnog ritma i to da me brži vozači ne ponesu.

Također se podsjetim da sam već bio u gorim situacijama i nastavio dalje. Godine 2024., nakon što je otkazalo stražnje prigušenje, otišao sam spavati ne znajući trebam li nastaviti. Perica je jednostavno rekao: „Ljudi su 50 godina vozili motocikle bez ovjesa.“ Očito je to bilo sve što sam trebao čuti. Sljedećeg jutra krenuo sam u petu etapu bez stražnjeg prigušenja. Perica se malo zabrinuo kada sam inzistirao da startam i šestu etapu, koja je bila puno kamenitija i imala nekoliko dugih uspona. Kada danas gledam na to, vjerojatno je bilo pomalo glupo – ali ne odustajem lako. Prisjećanje na takve trenutke daje mi samopouzdanje na startu.

8. U čemu najviše uživate tijekom vožnje kroz Dinaride i koliko se taj teren razlikuje od utrka na kojima se inače natječete?

Volim koliko su Dinaridi surovi i raznoliki. U vrlo kratkom vremenu možete prijeći od šumskih puteva i brzih makadama do izloženih planinskih staza i naizgled beskrajnog kamenja. Krajolik je prekrasan, ali vam nikada ne dopušta da se potpuno opustite.

U usporedbi s terenom na kojem mogu trenirati kod kuće u Danskoj, to je potpuno drugi svijet. Danska je puno ravnija i ne može pružiti duge kamenite uspone i spustove. Na velikom adventure motociklu teren Dinarida čini da svaki metar morate zaslužiti – a oholost vrlo brzo bude kažnjena.

9. Kada biste morali birati između pobjede na Dinaric Rallyju i završetka najteže etape bez ijedne pogreške, što biste odabrali?

Odabrao bih savršenu vožnju kroz najtežu etapu. Pobjeda bi, naravno, bila sjajna, ali ne natječem se na velikom adventure motociklu zato što je to najlakši put do postolja. Moja glavna konkurencija sam ja, teren i moje vlastito donošenje odluka.

Vožnja bez pogreške na najtežoj etapi značila bi da su navigacija, fizička spremnost, motocikl i glava funkcionirali zajedno. To bi bilo postignuće na koje bih mogao biti iskreno ponosan – iako se ne bih žalio kada bi uz to nekako došao i trofej.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

10. Na kraju, zbog čega biste se nakon ovogodišnjeg Dinaric Rallyja osvrnuli i rekli: „Ovo je bila savršena utrka“?

Savršena utrka za mene bi značila završiti svaku etapu, vratiti Optimusa kući vlastitim pogonom i znati da sam vozio pametnije i konstantnije nego 2024. i 2025. godine. Također bi značilo vidjeti svih 12 vozača Team RallyTecha kako se sigurno vraćaju, po mogućnosti kao finišeri, sa pričama koje će pamtiti do kraja života.

Nekoliko naših vozača tek radi prve korake u rallyju. Ako netko od njih napusti Dinaric s istim osjećajem koji sam ja imao nakon što sam 2024. sam stigao na Bootcamp – da je ovo početak nečeg puno većeg – onda je priča zaokružena.

Savršen rally nije nužno onaj bez problema – mislim da takav rally ne postoji. To je rally u kojem ostanete mirni, riješite probleme i nikada im ne dopustite da preuzmu kontrolu nad vašom utrkom. Ako to uspijemo i pritom se na cilju i dalje budemo smijali, bit će to savršen Dinaric Rally.