Hajduk je u subotu pobijedio posljednje plasiranu Goricu s 2:1. Slabu je predstavu pružila momčad s Poljuda, 'fenjeraš' je imao nekoliko matnih situacija no naposljetku su Splićani majstorstvima Marka Livaje i Nikole Kalinića došli do sva tri boda. Hajduk je tako ostao na istom odstojanju od vodećeg Dinama, a usput je povećao prednost pred trećeplasiranim Osijekom na devet bodova.
'Zašto Jakobušić i Leko moraju otići', samo je jedan od naslova koji su na velikim hrvatskim medijima osvanuli iste večeri. I drugi su otišli istim smjerom pa se pisalo o 'raspadu sustava' i 'izbezumljavanju legendi lošom igrom'.
Nekom tko površno prati domaći nogomet učinilo bi se kako splitski klub proživljava najgore trenutke svoje povijesti. Kako bismo objektivno secirali u kakvoj se situaciji momčad s Poljuda nalazi, napravili smo paralelnu analizu i usporedili parametara iz protekle dvije sezone koliko Hajdukovu struku vode Mindaugas Nikoličius i Lukša Jakobušić. Osim toga proniknuli smo i u prirodu novih medija kako bismo došli do odgovora zašto je sudeći po njima 'Hajduk u kontinuiranoj krizi'.
Polako i nestabilno Hajduk raste
Objektivni parametri pokazuju kako Splićani rezultatski igraju u bod istu sezonu kao i prošle godine u ovo vrijeme. Naime, imali su i u kasnu zimu 2022. 44 boda kao i danas nakon 22 kola. Drugim riječima, osvajaju dva boda po utakmici. Razlika u odnosu na Dinamo je veća za šest bodova što je posljedica znatno boljih predstava zagrebačke ekipe u prvenstvu. S druge pak strane, Splićani su u ovom trenutku uvjerljivo drugi ispred Osijeka što prošle sezone nije bio slučaj. Gol-razlika je nešto slabija, ali istovremeno ovisnost o realizaciji Marka Livaja nešto manja.
Naime, prošle je sezone Livaja nakon 22 kola imao 17, a ove 15 zabijenih pogodaka dok su ga je u sezoni 2021./22. slijedio tek Mlakar sa sedam. Ove ga prate tri nogometaša s po četiri zabijena pogotka. Drugim riječima, Livaja je u prošloj sezoni do 22. kola zabio 42.5 posto Hajdukovih pogodaka, a u ovoj 35.7.
Usporedimo li ove podatke sa stanjem koje su u Hajduku zatekli Jakobušić i Nikoličius napredak je očigledan. Naime, u sezoni 2020./2021. Splićani su u prva 22. kola osvojili samo 28 bodova uz gol razliku -3.
Ozbiljan prihod i novi klupski projekti
Treba spomenuti kako su Splićani u odnosu na proteklu sezonu, ako je vjerovati Transfermarktu, transferima ostvarili čistu zaradu od gotovo 14 milijuna eura. Najupečatljivije su prodaje Stipe Biuka (6.5 milijuna), Marija Vuškovića (3 milijuna), Marina Ljubičića (2.9 milijuna) i Darka Nejašmića (1.25). U blagajnu se slio novac i od Čoline, Atanasova i Vukovića, a sporazumnim raskidima ugovora klub se rasteretio plaćanja Dimitrova, Kačanikliča, Posavca, Diamantakosa i Eduoka.
Istovremeno, odštete su plaćene za Ferra (550 tisuća eura) i Kalika (300 tisuća eura) dok je dobar dio igrača stigao na posudbu. Također, Hajduk je, kao što smo već prije spomenuli, unovčio za desetak milijuna eura svoja dva poletarca koji su bili projekt kluba no istovremeno je u prvu momčad promovirao čak četvoricu igrača (uskoro i petog) iz škole nogometa koji pokazuju da se na njih može najozbiljnije računati.
Zlatna juniorska generacija dolazi
Riječ je, naravno, o Dominiku Prpiću, Rokasu Pukštasu i Marku Capanu, a uz ove 18-godišnjake standardan u splitskoj momčadi je i 21-godišnji Karlo Sentić. Na vrata prve momčadi kuca još nekolicina igrača iz supertalentirane juniorske ekipe, a najbliže je Hajdukovo 'čudo od djeteta' Luka Vušković za kojeg se otima pola Europe iako još nije napunio 16 godina.
Ne treba zanemariti ni činjenicu da je vrijednost Hajdukove momčadi u protekle dvije sezone narasla sa 19 na više od 44 milijuna eura te da postoji igrački kapital koji bi Splićani u slučaju nužde mogli unovčiti, a paralelno s renovacijom kadra i afirmacijom mladih igrača Hajduk je uzeo Kup nakon 9 godina te se ekspresno vratio na drugu poziciju koju nije uhvatio cijelo desetljeće prije dolaska aktualne struke.
S obzirom da je Dinamo po vrijednosti kadra i kvaliteti momčadi već dva desetljeća, svijet za sebe, potrebno je povući paralelu s medijskim tretmanom jednog drugog ambicioznog izazivača. Riječ je naravno o Osijeku koji je od dolaska Nenada Bjelice na čelo struke, figurirao kao klub koji ozbiljno može ugroziti Dinamo.
Primjer s Gradskog vrta
Plaćao je Osijek do ove zime i milijunske odštete za igrače. Pa su tako u Gradski vrt u sezoni 2021./2022. za pojačanja izdvojili čak šest milijuna eura no trofej je za Bjelicu i ekipu ostao nedostižan san. Jedno drugo i jedno treće mjesto uz dva ispadanja iz Kupa prije finala te dvije neuspjele kampanje u Europi.
Mediji u tom periodu nisu okretali palac dolje Nenadu Bjelici. Nisu sve dok nije ispao proteklog ljeta od kazahstanskog Kizilžara no tad je već bilo jasno da je Bjelica na odlasku. Medijski tretman je zanimljivo promatrati i ove zime kada Osijek pritisnut FIFA-inim sankcijama rasprodaje 'srebrninu'. Sportski direktor Ivica Kulešević i Osijek su ove sezone prodali Diona Drenu Belju, Ivicu Ivušića, Laszlu Kleinheislera, Damjana Bohara i Danijela Lončara za ukupno 6.15 milijuna eura. Odnosno, slavonski prvoligaš je u proteklih godinu dana za igrače koji su otišli iz kluba, a vrijedili su 22.5 milijuna eura prema Transfermarktu utržio 350 tisuća eura manje nego što su Splićani dobili za Biuka. No natpisa u velikim hrvatskim medijima od raspadu sustava na Gradskom vrtu – nema.
Pitanje je zašto Splićani imaju specifičan status u domaćim opinion makerima. Odgovor leži u prirodi samog Hajduka, prirodi digitalnih medija, ali i ljudskoj psihologiji.
Hajduk, klikovi i psihologija
Splitski klub ima veliko i što je još bitnije aktivno navijačko tijelo koje je uključeno u samo biranje Nadzornog odbora. Sama činjenica da sudjeluju u demokratskom odlučivanju o budućnosti kluba, navijači Hajduka su angažiraniji na dnevnoj bazi nego što je to slučaj s navijačima privatiziranih takmaca poput Rijeke i Osijeka, pa u krajnjem slučaju i Dinama.
Više od 60 tisuća članova te stotine tisuća simpatizera reagiraju na svaku promjenu u klubu.
Također, priroda digitalnih medija je takva da se detaljno može pratiti čitanost svakog članka te se selekcija vijesti sve manje zasniva na objektivnoj važnosti, a sve više na broju klikova koje će članak prikupiti. Drugim riječima, mediji ciljaju veliku i aktivnu navijačku bazu koju Hajduk ima.
Posljednje, ali možda i najbitnije jest psihologija čitatelja. Naime, tabloidna maksima o 4S (smrt, seks, skandal, sport) koje prodaju svaku vijest, sugerira kako su uvijek najčitaniji članci o destrukciji, raspadu i negativnostima. Drugim riječima, bolje se čita negativa nego pozitiva.
Kako mediji žive od sponzora koji traže klikove, fokusiraju se na destruktivne teme oko kluba koji ima najaktivnije navijačko tijelo čak i kad za time nema objektivnog razloga.
To je razlog zašto na najmanje posrtanje Hajduka, mediji krenu 'tresti kavez' na Poljudu.
