Duhovit, inteligentan, pristupačan, elokventan, beskrajno simpatičan, ali prije svega on je jedna od ikona HNL-a. Tako bi se najkraće i najpreciznije moglo opisati bivšeg hrvatskog nogometaša, a rođenog Banjolučanina, Borisa Bjelkanovića.
Imao je uistinu bogatu nogometnu karijeru, a bio je pravi nomad koji je promijenio čak 15 klubova i da stvar bude još "Ikonskija", karijeru je započeo u kultnom, ali nažalost sada pokojnom Kamen Ingradu. Bjelkanović se skrasio u Švedskoj i danas je jedna od važnijih osoba u najjačem skandinavskom klubu FF Malmou gdje radi u odjelu koji se bavi razvojim planom i programom, koji je zadužen za rad mlađih uzrasta u kategoriji od 5 do 16 godina i uz to je trener, skaut te radi na još nekoliko projekata sa svojim odjelom.
Bjelkanović je vrlo zanimljiv tip kojeg zaista možete pitati sve i uvijek će vam dati zanimljiv odgovor, ikonski, pa smo baš zato odlučili malo porazgovarati s njim...
NET.HR: OK, 'ajmo za neki uvod samo malo o svojoj nogometnoj karijeri... Promijenio si, ako sam dobro pobrojao 15 klubova, u dvanaestak godina, kako bi opisao svoju karijeru? Koji su neki 'highlighti', gdje je bilo najbolje, gdje najgore, ima li trenutaka nevoljko prisjećaš? Jesi li igrao ili trenirao s kojom ikonom koju ćeš zauvijek pamtiti?
BJELKANOVIĆ: Pa sad kad si me na to podsjetio, nema druge nego se referirati na staru požeško-slavonsku poslovicu "Vrijeme Poleti (Krešo)!“. Da, petnaestak godina, petnaestak klubova, pet različitih europskih prvih liga, avantura prava, reklo bi se. Bilo je svega i svačega, ali prisjećat ću se samo lijepim ikonskih trenutaka. Sve je počelo sa Kamen Ingradom i nekako su te uspomene i najslađe. To ti je isto kao u životu. Pamti se prvi poljubac, prva djevojka, prvi sex, prvi dobiven listić (laž - jer to ne postoji), prvo pijanstvo, prve prvoligaške minute, prvi gol, pa tako i prvi profesionalni klub, u mom slučaju, romantični ikonski Kamen Ingrad. Iako je sigurno bilo i uspješnijih trenutaka u karijeri, ti prvi su nekako posebni i sa sportskog i sa društvenog aspekta.
Opet se vraćam na to nešto prvo u životu. Evo naprimjer, to ti je kao baba koja voli sve unuke, ali onog prvorođenog, ipak uvijek za ručak pogura sa malko jačim karabatkom i punjenijom paprikom. A ekipa? Ekipa je u ljudsko ikonskom smislu bila baš antologijska. Deda Mujčin, vođa i autoritet čija se uvijek bezpogovorno izvršavala, njegov zamjenik Anto Petrović- general vezne linije i uvijek na prvoj crti prilikom okretanja ražnja, hlađenja alkoholnih pića, čovjek kojem smo se mi mlađi uvijek mogli obratiti u vezi bilo čega.
Masterchef Krešo Poleti, vinkovačke britke sablje Parmaković i Tomić, Ostojić, Mate Brajković, Sivonjić, Stipković aka Oblomir Gombalo, Pajić, Šarić, Šest, ali i svi ostali nenabrojani. Šta čovjek više da poželi do prvog kluba? Uz takve suigrače i sustanare- jer mi smo doslovno živjeli 24 sata dnevno skupa- lako je zaboraviti dva prijeloma nosa, pokidane ligamenente i napuknuće metatarzalne kosti. Pamtim debi protiv Hajduka na Poljudu, gol Stojkiću u Kranjčevićevoj, zadnje kolo protiv Rijeke na Armadin rođendan na Kantridi. Uz sve sportsko-financijeske nedaće koje su nas zadesile te sezone, vrhunski međuljudski odnosi, sportski duh i nevjerovatno zdrav humor održali su nas na životu i zbog toga će Kamen uvijek imati posebno mjesto u mom životu i karijeri. I to ti kažem bez imalo patetike!
Što se tiče drugih destinacija u karijeri, u Kopru i Celju mi je bilo kao doma. U Celju sam stvarno igrao dobar nogomet. Cipar je bio teška egzotika, a liga i vremenski uvjeti su isti takvi, egzotični i teški. Dvije sezone u Honvedu iz Budimpešte su učinile da Budimpeštu poznajem bolje od Cresa. Jest da su mi lože pucale kao psiha ekipe u trenutnoj karanteni, ali to je od premalo spavanja. Stvarno nije u redu da je u Budimpešti sve otvoreno od ponedjeljka do nedjelje cijeli dan i cijelu noć. To mi je moglo uništiti karijeru. Na tome moraju poraditi Mađari, iako im je nogomet sve bolji i bolji.
I ima toliko ikona s kojima sa igrao i trenirao da je teško nekoga posebno izdvojiti. Nabrojao sam ti ekipu u Kamenu, a od ostalih bih izdvojio Josipa Iličića iz vremena u Kopru. Glupo je da napišem kakav je igrač, ali ti mogu reći da je nevjerovatan dečko i sportaš. Što se nogometa tiče, to je jednostavno. Njemu je potpuno svejedno igrao on protiv Britofa iz Kranja ili Intera iz Milana. Kad mu se igra, kad ima svoj dan, to je sportskim žargonom rečeno, ruganje. Ti lažnjaci, rolanja, kifle od centaršuta, šutevi su umjetnička dijela. I dan danas se čujemo.
A moja karijera? Kad ovako realno sagledam sa distance, mogao sam biti doživotni zamjenik kapetana na Cresu u prvoj županijskoj, a mogli smo lako možda i Romu prevariti. To je relativno, bitno je da čovjek nije isfrustriran kad se okače kopačke o klin. A ja nisam isfrustriran, dapače.
NET.HR:Skrasio si se u Švedskoj, trenutno si FF Malmou i imaš jaku funkciju... Možeš li nam reći točno koje su sve tvoje uloge, funkcije i zadaci u klubu, planiraš li se baciti u trenerske vode ili imaš veće ambicije, te na koncu kakva je perspektiva kluba koji je lansirao Ibrahimovića u svijet (i kad će novi Zlatan)?
BJELKANOVIĆ: Malmö FF je razlog zašto sam ja još u nogometu. Prije svega, to je jedan vrhunski uređen klub koji egzistira u vrhunski uređenom društvu s vrhunskim kadrovima, sportsko-ekonomsko-socijalnom politikom i visokim etičkim principima. Zadovoljstvo je biti dio najboljeg i trenutno najuspješnijeg skandinavskog nogometnog kolektiva. Rezultati na domaćoj i međunarodnoj sceni to i potvrđuju.
Naime, u zadnjih pet sezona, MFF je dva puta igrao grupnu fazu lige prvaka i tri puta grupnu fazu Liga Europe, s tim što smo zadnje dvije sezone i skupinu prošli. Što se tiče moje funkcije, ja sam zaposlen u "MFF Youth“ u kojima imam nekoliko različtih pozicija i funkcija. Radim na odjelu koji se bavi razvojim planom i programom koji je zadužen za rad mlađih uzrasta u kategoriji od 5 do 16 godina. Tu spada nogometna škola za najmlađe od 5 do 8 godina i sve elitne selekcije od U-9 do U-16. Osim toga, trener sam jednoj od tih selekcija, radim kao skaut, radim i na nekoliko projekata s odjelom koji se zove, u slobodnom prijevodu, "MFF i zajednica“.
Osnovni princip djelovanja je pozitvan utjecaj na društvo i lokalnu zajednicu po principima korporativne socijalne odgovornosti. Trenutno radim na projektu održivog razvoja inspiriranom UN-ovom Agendom 2030. Inače, završavam master na Malmö University iz Globalne politike i socijalnim promjena, pa sam "iskoristio“ svoj posao s obzirom da trenutno pišem tezu u kojoj je MFF u centralna tema teze. Osim toga, delegat sam MFF u najvećoj europskoj nogometnoj mreži za razvoj (EFDN) koja broji osamdesetak europskih vrhunskih klubova i koji ima za cilj razvoj nogometa u skaldu s programima održivog razvoja i aktivnostima korporativne socijalne odgovornosti. Puno obaveza, ali kao što sam rekao, uživam u svakoj od obaveza i u poslu kojim se bavim u vrhunskom nogometnom klubu. MFF je lider u Švedskoj sa velikom tradicijom, sa 20 naslova prvaka države (najviše u povijesti) i sa ovakvom politikom koju već godinama uspješno vodi, siguran sam u još bolje rezultate i svijetlu budućnost.
29.02.2020., Stadion Maksimir, Zagreb - Hrvatski Telekom Prva liga, 24 kolo, GNK Dinamo - HNK Rijeka. Mislav Orsic, Damian Kadzior, Bruno Petkovic, Nikola Moro. Photo: Luka Stanzl/PIXSELL
NET.HR:Impresivan CV nema se što reći. Idemo dalje. Pratiš hrvatski nogomet i poimaš ga realno za razliku od većine ex-nogometaša. Kakvo je po tebi sada stanje u HNL-u? Može li itko ugroziti Dinamo? Čini li ti se da Hajduk ide u dobrom smjeru s ovim novim vodstvom? Osijek izgleda gradi dobru priču... Rijeka stagnira kako sada stvari stoje, sve manje pojačanja, sve više klinaca, no i dalje pucaju na vrh, izvedivo? Lokomotiva je meni osobno čudo, što ti misliš o njima i njihovu odnosu s Dinamom?
BJELANKOVIĆ: Stanje u hrvatskom nogometu je takvo kakvo je i u čitavoj državi, na žalost. Fantastični rezultati reprezentacije i jako dobri rezultati Dinama u Europi nisu odraz stanja u hrvatskom nogometu jer bih rekao da su oni neke forme za sebe.
Rezulati reprezentacije su prije svega odraz fenomenalnih igrača i njihove želje za igranjem za reprezentaciju, dok je Dinamo već godinama najbolji klub i svi najbolji igrači u Hrvatskoj nekako gravitiraju Dinamu, što i nije neko čudno. E sad, čudno je i paradoksalno da u jednoj državi u kojoj stvari, ako ćemo iskreno, ne funkcioniraju na najbolji način, da su internacionalni rezultati Hrvatske takvi kakvi jesu. Ali to ne smije biti izgovor za sve loše što se događa u hrvatskom nogometu jer da su stvari urednije, demokratičnije i transparentnije, da se ne donose podobne političke odluke, stanje bi bilo još puno bolje, i u Hr društvu i u Hr nogometu.
No, ovo je teška tema, rupa bez zna i nemam sad volju o tome. Što se tiče tvog pitanja o hrvatskim klubovima, uz Dinamo i Rijeku, koji zadnjih godina bilježe najbolje rezultate, i uz Hajduk koji nije na nivou renomea svog imena i tradicije, čini mi se da se odlične stvari rade u Osijeku, a Gorica mi je bila jedna fenomenalna priča dok se nije dogodio razlaz sa trenerom Sergejom Jakirovićem. Teško da će se u ovom sustavu i u ovom omjeru snaga netko ugroziti dominaciju Dinama. Rijeka se stabilizirala kao ozbiljan klub, Hajduku i novom vodstvu želim sreću, ali ne bih se usudio prognozirati. Osijek je podigao kvalitetu lige svojim radom i rezultatima. Poznajem sportskog direktora Petrovića, jer smo surađivali jedno vrijeme dok je bio sportski agent i za njegov profesionalizam, korektnost u stručnost imam samo riječi hvale. Mislim da se to vidi i u njegovom mandatu sportskog direktora u Osijeku. Lokomotivu mi je još uvijek teško odvojiti od Dinama, ali u svakom slučaju, to je jedna kvalitetna ekipa. Najbolje da tu stanem.
Hrvatska protiv Azerbajdžana igra prvu kvalifikacijsku utakmicu za EURO 2020. 21.03.2019., stadion Maksimir, Zagreb - Kvalifikacije za Europsko prvenstvo 2020., skupina E, 1. kolo, Hrvatska - Azerbajdzan. Luka Modric, Bruno Petkovic. Photo: Marko Prpic/PIXSELL
NET.HR:Reprezentacija. E sada, je li po tebi vrijeme da se uvedu novi igrači i polako umirove senatori? Imamo sada situaciju s odgodom, a gomilaju se kvalitetni dečki koji su prerasli U-21. Kako to balansirati?
BJELKANOVIĆ: Gledaj, po nekom mom razmišljanju, to bi trebala biti jedna od jednostavnijih odluka gdje bi trebali imati konsenzus. Za reprezentaciju trebaju igrati najbolji, a tu sigurno ima i igrača iz U-21. Senatori se trebaju umiroviti kad za to postoje subjektivno-objektivni razlozi. Kad oni sami osjete da ne mogu dati ono što se od njih očekuje ili kad izbornik procjeni da ih se više ne poziva zbog razloga da sada trenutno postoje kvalitetniji. Kvaliteta i rezulatat bi trebali biti jedino mjerilo. Meni je to jednostavno, ali u državi gdje ima tri milijuna izbornika i državi u kojoj je svaka pora društva inficirana, uglavnom, koruptivnim nepotističkim političkim odlukama, onda je nekako i normalno da se i u reprezentaciji povlače takva pitanja.
NET.HR:Radi li se dobar posao s reprezentacijom. Prvo sa strane HNS-a, a onda i s izborničke? Bi li to štogod mijenjao u oba slučaja?
BJELKANOVIĆ: U sportu bi jedino mjerilo trebao biti rezultat. Hrvatska ima rezultat, pa iako je to najveća zasluga naših vrhunskih igrača i njihovog reprezentativnog angažmana, to je rezultat svih onih koji su dio te reprezentativne priče, prije svega stručnog stožera, pa i svih ostalih. E sad, opet se postavlja političko pitanje. Kako savez funkcionira, kakvi su to izborni procesi u savezu, tko donosi kakve odluke, koga se poziva i po kojim kriterijama itd. Tema za posebnu "emisiju“ i posebnu raspravu. Meni se čini da je to sve odraz stanja u državi. Do kad, vidjet ćemo. Ništa nije vječno, promjena je bilo i uvijek će ih biti. Nadamo se uvijek na bolje.
NET.HR:Zadržao bih se još malo na reprezentaciji. Osobno imam stav o hijerarhiji u reprezentaciji, mislim da ona ne bi trebala postojati, odnsno da neki igrači zbog zvučnosti imena ili "stare slave" ne bi trebali imati primat. Dakle, hijerarhija ili igrači u formi u reprezentaciji?
BJELKANOVIĆ: Kao što sam već natuknuo, po meni ta hijerarhija u normalnim sportskim okvirima i normama ne igra ulogu. Za reprezenaciju igraju najbolji, bez obzira koliko stari, mladi bili. Mlade se uvodi jer su kvaliteni, a ne zato što su mladi, a stari gube mjesto jer nisu na potrebnoj razini. Dosta tih ljudi poznam i sam, i ja vjerujem da nitko nije toliki nerealni egoist da se neće povući kad je za to vrijeme, kad njegove kvalitete nisu više na toj potrebnoj razini.
NET.HR:Može li hrvatska ponoviti uspjeh sa Svjetskog prvenstva?
BJELKANOVIĆ: Hrvatska je osam godina nakon stjecanja neovisnosti s četiri milijuna ljudi bila treća na svijetu. Dvadeset godina poslije je bila druga. Dok god budemo imali takve igrače s takvim pristupom igranja za reprezentaciju, moguće je i osvojiti jednog dana. To su vjerovali i reprezentativci iz generacije Francuska, to su vjerovali i reprezentativci u Rusiji, to će vjerovati i slijedeće genracije, a vjerujem i ja.
Dinamo Zagreb manager Nenad Bjelica Manchester City v Dinamo Zagreb, UEFA Champions League, Group C, Football, Etihad Stadium, UK - 01 Oct 2019, Image: 474631147, License: Rights-managed, Restrictions: Editorial Use Only, Model Release: no, Credit line: Matt West/BPI / Shutterstock Editorial / Profimedia
NET.HR:Samo ćemo kratko o novonastaloj situaciji u Dinamu. Bjeličini pomoćnici dobili su otkaz, klub je javno rekao da se igrači nisu htjeli odreći plaća... Tvoj komentar?
BJELKANOVIĆ: U ovakvoj situaciji kad se, ipak, većina iz solidarnosti odriče djela primanja kako bi se spasila ekonomija, pomoglo u krizi, i kako bi se spasila poslovanja tvrtki i sportskih kolektiva, djeluje ružno i neempatično rezolutno sa NE odbiti prijedlog da se smanje svima primanja za 30% određen period. Pogotovo kad su pristali i oni koji imaju manja primanja, kad je to postala norma diljem europe i svijeta. Ja ne znam kako bih rekao ne. Opet, trebalo bi čuti i drugu stranu, njihov dio priče ne znam. A ovo s otkazom cijelom stožeru osim treneru mi je neozbiljno i neprofesionalno.
NET.HR: Luka Modrić. Bliži mu se kraj u Realu, to je očito, gdje bi mu bilo bolje da nastavi karijeru? Spominjale su se ponude iz MLS-a, tamo bi revitalizirao cijelu ligu i bio megahit? Ili da ostane u Europi i okuša se iznova u nekom Milanu ili Interu?
BJELKANOVIĆ: Modrić će igrati gdje on bude htio. Da se mene pita, ja bih volio da to bude veliki Inter, ali Inter iz Zaprešića jer je to ikonski. Ništa više ni manje od toga.
08.10.2019,Omis - Hrvatski reprezentativci odradili drugi trening uoci kvalifikacijske utakmice za EP protiv Madjarske. Marcelo Brozovic, Luka Modric, MAteo Kovacic. Photo: Ivo Cagalj/PIXSELL
NET.HR: Baviš se mladim igračima, pratiš valjda i Hrvatsku. Koga od mladih Hrvata bi izdvojio kao novi hit? A Koga bi u svijetu?
BJELKANOVIĆ: Na utakmici MFF-Wolfsburg gledao sam nedavno Josipa Brekala. Opasan je igrač, moderan, brz, bezobrazan i efikasan. On je jedan od onih koji bi mogli biti zalog za reprezentativnu budućnost. Vlašić je u toj kategoriji, Rebić se već dokazao na međunarodnoj sceni. Ma ima tu materijala koliko hoćeš, i uvijek će ga i biti. Svijet? Mbappe, Jadon Sancho, Joao Felix, De Ligt i naravno, Veldin Karić.
NET.HR:Radiš skautski posao, što je meni osobno jedna od najzanimljivijih nogometnih djelatnosti. Možeš li sada nogometnim laicima i znatiželjnima objasniti "step by step" kako izgleda skauting, kako se postaje skaut i koji su najvažniji parametri praćenja?
BJELKANOVIĆ: Pa složio bih se s tobom. Ovako na prvu, rekao bi čovjek da je to lagan posao iz snova. Ideš po tekmama i bilježiš: "ovaj je dobar, ovaj je bruka“. Ljepota! Al nije baš tako. Barem iz moje perspektive i iz perspekitve MFF-a.
U klubu se pridaje velika važnost ravoju mladih igrača, a jedna od pretpostavki je i rano prepoznavanje talentiranih. Zato je klub nas nekoliko, uglavnom trenera, školovao za skauta. Da, postoji škola za to, a mi smo, prije nego li smo službeno stekli certifikat, bili dio programa koji traje i do godine dana i koji se sastoji od edukacijskih seminara, rada na terenu, teoretskog dijela. "International professional scouting organization" (IPSO) je jedna od najvećih i najboljih svjetskih organizacija za edukaciju i osposobljavanje skauta i mi u MFF smo se educirali u toj organizaciji.
Kao što sam rekao postoji teoretski i praktični dio i oba se ocjenju te je potrebno oba dijela zadovoljiti. Interesantno je kako je skuating mladih igrača jedno, a skautiranje ekipa, protivnika i seniorskih igrača nešto sasvim drugo. U biti, to je cijeli proces razrađen do najsitnijih detalja. Neke stvari su očite i jasne svakome, da je netko brz, jak, sa sjajnim driblingom i za to ti ne uopće ne treba profesionalni skaut, to vidiš i sam u jednoj utakmici.
Meni je najinteresantnije kako ti edukacija otvori "oko za detalje“ i to je ono što radi razliku. Preporuka je da se uvijek jednog mladog igrača gleda nekoliko puta, da se razmišlja i o tome kako bi se igrač, koji posjeduje nogometne kvalitete, uklopio u sistem i filozofiju ekipe za koju skautiraš. Bitni su tzv. "izvanterenski“ faktori kao što je karakter, ponašanje van terena, koji su također posao skauta. Baš sam se nedavno vratio iz Gane gdje sam sudjelovao na jednom od njihovih najvećih turnira za mlade igrače gdje dolaze skauti iz cijelog svijeta ne bi nekoga upratili. Bio je baš i predstavnik NK Osjeka, pa smo razmjenili iskustva. Lijep dio nogometnog posla, ali itekako zahtjevan i odgovoran.
NET.HR:Na kraju malo o koroni. Kako se Švedska nosi sa ovom situacijom? Izlaze li ljudi, drže li se uputa, vlada li panika, je li bilo kakvih incidenata?
BJELKANOVIĆ: Čini mi se da je Švedska jedina zemlja EU koja nije uvela tako restriktivne mjere kakve je uvela većina zemalja. Odgođeni su sportski događaji, konferencije, okupljanja veća od 500 ljudi, a preporuke su da se drži razmak od najmanje jednog metra, da se pojačaju higijenske mjere, da se ne rukuju itd.
Što je zanimljivo, osnovne škole normalno rade, a mi i treniramo normalno jedino što se ne pozdravljamo i što se presvlačimo kući, a ne u svlačionici. Nisam vidio neku pomamu po dućanima, sve je uredno na policama, nema panike, ali ljudi poštuju preporuke koje izdaju službene vlasti.
Inače, Sveđani su smiren narod koji ima povjerenje u vlast i instutucije, to im je u kulturi i mentalitetu. Odluke se donose na osnovu stručnjaka, politika ih samo provodi. Poznato je da Skandinavci imaju samodisciplinu i veliki osjećaj socijalne odgovornosti. Ako netko osjeti i najmanje simptome prehlade, ostaje doma najmanje 48 sati od prestanka svih simptoma.
Uglavnom, ja bih preporučio svima da ne paničare, da se informiraju iz relevantnih izvora i da se pridržavaju izdanih mjera. Mene su smirili postovi naših vrhunskih stručnjaka kao što su Igor Rudan i Igor Đikić koji su svjetska klasa i koji nas informiraju o virusu na svima razumljivom jeziku. Bitno je ne nasjedati na medijske spekulacije koje, u jednoj velikoj mjeri, šire definformacije i paniku.
Ja sam osobno zabrinut za svoje roditelje koji su stariji od 60 godina, a žena mi je u sedmom mjesecu trudnoće. Za mene me i nije strah, ali smatram se savjesnom empatičnom osobom sa socijalnom odgovornošću. Moramo se pridržavati mjera i informirati se iz relevantnih izvora. Eto, mene je, uz gore nabrojane stručnjake žena smirila. Racionalna Šveđanka, liječnica, a i liječnici se inače profesionalno nose sa situacijom, tako da me to smiruje.
Zato kažem, trebamo imati povjerenja u službe i mjere, i moramo ih poštovati. Treba izdržat, pokazat solidarnost i socijlanu odgovornot kako bi zaštitili i sebe u druge. Što se tiče Hrvatske, moram pohvaliti ovu garnituru u Stožeru na čelu se ministrom Berošem i ravnateljicom zarazne Markotić koji, uvjeren sam, rade odličan posao po pravilima struke.
Napoli, fans with masks for fear of contagion from Coronavirus Napoli v Barcelona, UEFA Champions League, Round of 16, 1st Leg, Football, San Paolo Stadium, Naples, Italy - 25 Feb 2020, Image: 501030921, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Salvatore Laporta/IPA / Shutterstock Editorial / Profimedia
NET.HR:Kakve će posljedice ostaviti korona na nogomet? Sve se odgađa, Euro, prvenstva, Lige prvaka. Kako će se riješiti pitanje prvaka, ako se oduži cijela ova situacija, poništavanje ili prvak onaj tko je trenutno prvi?
BJELKANOVIĆ: Ostavit će na nogomet kao i na sve ostale aspekte života. Trebat će puno vremena da se oporavi i nogomet i sve ostalo. Sada treba biti discipliniran i solidaran i maksimalno smanjiti broj zaraženih, pa posljedično tome i broj najugroženijih i umrlih.
Poslije ćemo o ekonomiji. Ne preostaje ništa nego se boriti, ali preživjet ćemo. Što se tiče nogometa i prvenstava, to je isto u drugom planu. A kad opet počne, neka počne tako gdje je stalo, a neka se krati druga sezona. Meni je to najpravednije.
