Genijalni Veliki žuti, Robert Prosinečki, gostovao je u studiju Net.hr-a i odgovorio na mnoga pitanja. Jedan od najboljih hrvatskih nogometaša pričao je o svojoj karijeri, šansama Dinama u Ligi prvaka i šansama Vatrenih u Kataru. Otkrio je mnoge detalje iz svog života i prisjetio se natjecanja za koje misli da su mu obilježila karijeru. Otkrio je istinu o mitu da nije volio trenirati.
"Uvijek možeš više ili manje dobro, ali ja sam zadovoljan svojom karijerom. Imao sam čast i veliku sreću da sam igrao u Realu i Barceloni, dvije ekipe za koju će mnogi reći da su najveće ikad. Zadovoljan sam karijerom. Posebno bih spomenuo Čile i 1987. kad smo osvojili juniorsko SP s Jugoslavijom. Sve nas je to tada nekako lansiralo. Vidjeli su da tamo igraju neki klinci dobar nogomet. Biti svjetski prvak nije mala stvar. To SP nam je puno značilo", kazao nam je Robert Prosinečki.
Kako gleda na Dinamo i nastupe u Ligi prvaka i zašto priliku Dinama vidi protiv Milana u Zagrebu?
"Je da je Milan prvak Italije, ali s njima se može igrati. Dinamo je izvanredno počeo. Malo je ljudi očekivalo pobjedu protiv Chelsea. Dinamo može parirati svakoj ekipi, parirao je u jednom dijelu i u Milanu. Oršićevi golovi nisu više slučajni. Teško je, doduše, odmah igrati sa dvije špice. Dinamo ima kvalitetu da uhvati treće mjesto i prezimi u Europi. Kako bilo, Dinamo je dosad napravio dobar rezultat."
Što očekuje od reprezentacije Hrvatske na Mundijalu, kako vidi kvalitetu momčadi i zašto je Zlatko Dalić napravio vrhunski posao smjenom generacije i dobivanjem na širini u ključnom trenutku?
"Ekipa Luke Modrića je napravila nevjerojatnu stvar 2018., a Zlatko Dalić je nakon toga dobio takvu širinu da ima slatke brige. Imamo i adute u napadu. Imamo mlade igrače koji rade razliku. Mali Sučić iz Salzburga je top klasa. Nevjerojatno, tako smo mala zemlja, a tako talentirani za sve, ne samo nogomet. Ovaj Mundijal će biti zanimljiv. Imamo kvalitetu, širinu, vidjet ćemo. Mislim da ćemo proći grupu, a u nokaut sistemu svatko svakog može dobiti."
Između ostalog, ispričao nam je Robi i o onom slučaju sa Ćirom kad ga u Dinamu pod Ćirinim vodstvom nisu prepoznali kao mladog nogometaša koji treba ostati u Maksimiru. Govorio je pritom i o svom odlasku u Crvenu Zvezdu, te objasnio zašto je mladi Martin Baturina klasa.
"Cijela moja karijera se veže sa Ćirom. Ćiro i ja smo u dobrim odnosima. Nemam apsolutno više problem sa Ćirom. Mogao si biti ljut kao klinac, otišao si u neki drugi klub, neki drugi grad, što nije bio moj grad ni moj klub. Možeš u jednom periodu biti ljut na nekog, ali može ti biti i motiv da ti pokažeš da vrijediš. Ispalo je super u Zvezdi. Ostvarili smo velike rezultate".
Otkrio nam je li Franjo Tuđman inzistirao na njegovom dolasku u Dinamo ljeta Gospodnjeg 1997.?
"Puno stvari se potrefilo tih godina. Svi su htjeli van, a ja sam se vratio. U biti moj pokojni stari koji je bio nevjerojatni dinamovac bio je jedan od inicijatora da se ja vratim u Hrvatsku, uz Canjugu i Franju onda valjda sigurno. Tata je oduvijek samo htio da mu sin igra u Dinamu. Sve je napravio da se vratimo u Hrvatsku kad sam još bio dijete i da njegov sin igra u Dinamu, jer ja sam rođen u Njemačkoj. S deset godina sam se vratio iz Njemačke, kasnije prošao i sve uzraste u Dinamu, debitirao i onda se dogodilo da sam otišao u Zvezdu. Moj pokojni stari je to jako teško podnio".
"Ma priče su da nisam volio trenirati. Obožavao sam trenirati. Nikad nisam htio demantirati neke stvari. Imam neko svoje mišljenje. Pa tko voli suhe treninge?! Ni ovi koji pričaju da ih vole, ne vole. Uvijek sam volio trenirati, s tim nisam imao problema, tek u datom trenutku s ozljedama. Nikad se nisam ni skrivao da pušim. U Realu sam znao 10 igrača koji su pušili, ali nikad u javnosti. Pa nije pušenje najveći grijeh. Evidentno da je loše, štetno, ali pušit i igrat se može, evidentno je da može, ja vjerujem da može. Iako je sad drugačije nego prije, malo je drugačije ipak bilo u moje vrijeme. Danas se sve u gram gleda i radi, da bi trajao dugo moraš biti posvećen potpuno sportu i fizičkoj pripremi. Svaka čast Luki Modriću, on živi samo za nogomet, posvećen je u potpunosti pa tako toliko traje. I ja i moja generacija bi igrali i sad, mogli bi igrati isto. Igrao bi i ja i to jako dobro".
