Trebao je to biti spektakl, trebali smo praktično već od subote navečer pričati o sudaru velesila Francuske i Hrvatske. No umiješala se jedna druga 'velesila', očajna večer kockastih zvijezda i Bilićev debakl, pa se Hrvatska potišteno, bezvoljno, utučeno priprema za gostovanje na St. Denisu (utorak, 21 sat).
Francuzi su službeni dio posla obavili, svladali su Luksemburg 2:0 i pričaju o Biliću i Blancu, uspomenama na polufinale 1998... A nama kao knedla u grlu stoji Gruzija i teško se odvajamo od teme kako ćemo na EURO. I tko bi nas onamo trebao odvesti. A to spektakl u Francuskoj, kako god završio, neće promijeniti.
Slaven Bilić u kratkom roku danas igra drugu sudbinsku utakmicu na klupi Vatrenih. Prva je bila nedavno u Izraelu, gdje su ga spasile dobre vile, Runje i Niko Kranjčar. Sam je rekao da bi dao ostavku da nismo osvojili tri boda. No izbornik je iz te bitke izišao kao veliki pobjednik, ali s knedlom u grlu, gotovo bez stisnute šake. I njemu i publici bilo je jasno da će tom moskviču negdje na sljedećem zavoju puknuti guma...
Istina, Bilić je visio i u jesen 2009. godine, kada je uprskao u kvalifikacijama za SP. Tada je, siroti, bio nemoćan jer nije ovisio o sebi nego o Englezima, pa su ga onako bezobrazno ostavili na cjedilu u Dnjipropetrovsku i izgubili od Ukrajine.
I kada je Bilić već bio spreman na povlačenje, umiješao se svemoćni "vlasnik hrvatskog nogometa" i naredio Vlatku da Slaven mora ostati. Plodove te Mamićeve skrbi za hrvatski nogomet upravo beremo: nula s Grcima u Zagrebu, minus 1 s Gruzijom u Tbilisiju.
Danas više ni Mamić nema ni najmanjega razloga podilaziti svome štićeniku na klupi reprezentacije. Gledajući dugoročno, i Mamićevi interesi sada su ozbiljno ugroženi: ako nema EP-a – nema potražnje za Vrsaljkom, Ademijem, Badeljem... Procijeni li Zdravko, čije se razočaranje već dalo naslutiti nakon Tbilisija, da je Bilić "dao maksimum", izborniku više ne bi bilo spasa.
Na kraju, Bilićeva sudbina u današnjem srazu s Francuzima samo je u rukama igrača. Iako je trenutak delikatan jer je s druge strane jedna od najjačih europskih momčadi, Hrvati danas neće igrati samo za prestiž, nego i za spas obraza voljenoga izbornika.
Hrvatska je dosad četiri puta igrala s Francuskom i nikad nije uzdignutih ruku otišla s terena.
Najbolniji je poraz iz polufinala Svjetskog prvenstva u Francuskoj, kada smo poveli 1:0 golom Šukera, no onda nas je sredio Lilian Thuram s dva gola. Iduće godine u studenom, opet na St. Denisu, Hrvati su poraženi s uvjerljivih 3:0, a Francuska je slavila i u Maksimiru u svibnju 2000. godine (0:2).
Posljednji put igrali smo na EP-u 2004., kada je bilo 2:2. Pogotke za Hrvatsku postigli su Rapaić iz jedanaesterca i Pršo.
