Na današnji dan 1997., prije 23 godine, momčad zagrebačkog Dinama, tada pod nazivom NK Croatia, pobijedila je srpski Partizan s velikih 5:0 i prošao u 2. kvalifikacijsko kolo za Ligu prvaka.
Na dupkom punom Maksimiru, pred 40 tisuća navijača Modri su u potpunosti deklasirali ekipu Partizana koja je u Zagreb došla s prednošću od 1:0 iz prve utakmice.
Tri gola u 25 minuta, apsolutni delirij
Modri su već u prvih 25 minuta vodili 3:0 golovima Silvija Marića, Igora Cvitanovića i Marka Viduke. Stadion je bio u deliriju. Do kraja poluvremena još se jednom Marić upisao u listu strijelaca tako da se na poluvrijeme otišlo s prednošću od četiri gola. Partizanu nije pomogao ni sudac Veissiere koji je dosudio nepostojeći jedanaesterac, no Dražen Ladić je čak dva puta zaustavljao udarce Vukičevića – najprije onaj direktni, a zatim i odbijanu loptu istog igrača. Točku na ‘i ‘ stavio je Cvitanović drugom golom u 69. minuti.
"Znali smo i nakon prvog susreta u Beogradu da smo bolji, znali smo i pred prvu utakmicu da smo bolji i tako smo se ponašali i u Beogradu, iako smo izgubili. Znali smo da smo bolji i to smo pokazali u Zagrebu utrpavši im pet komada", rekao nam je svojevremeno Cvitanović kad smo razgovarali na ovu temu.
"Ja nikad nisam do tad igrao pred punim Maksimirom i, po meni, nikad bolja atmosfera nije bila na Maksimiru. Trnci su me prolazili u trenutku kad smo autobusom dolazili pred stadion. Mi kad smo se približavali Maksimiru čuli smo navijanje sa stadiona. Vidjeli smo da su tribine pune. Sat i pol prije utakmice, kad smo izašli na travnjak, svjedočili smo ludnici i punim tribinama. Naravno da te to sve malo strese, ali te i dodatno motivira”, objasnio je ze odgovorio na pitanje je li osobno bio nervozan prije početka?
“Nisam, ja vam inače nisam neki trtaroš i nisam nikad bio nešto previše nervozan prije utakmica. Mene to nije pretjerano diralo. Meni je to bilo motivirajuće, kao i to što smo izgubili prvi dvoboj i naša koncentracija bila je samo na izvedbu onog što trebamo napraviti. Stoga sam samo razmišljao o tome kako što prije treba postići gol, kako igrati, kako se ponašaju u igri. Svi ti dani poslije bili su nezaboravni. Bilo je lijepo biti igrač Dinama u tom trenutku. Mislim da se čitava Hrvatska ponosila s nama i da smo napravili pravu stvar za Hrvatsku i za sebe. Jer, budimo iskreni i realni, nogometaši prvo igraju za sebe, a tek onda za druge. Naravno, svi smo si tom utakmicom napravili reputaciju. No, brzo smo morali zaboraviti Partizan i osvrnuti se na Newcastle. Morali smo se spustiti na zemlju i usredotočiti se na sraz s Englezima koji je bio dramatičan. Sve brzo dolazi, nemaš previše vremena za slavlje, već ti je za nekoliko dana nova utakmica. Sve u svemu, tu utakmicu, te dane, nikad nećemo zaboraviti”, zaključio je Cvitanović.