Španjolski nogometni prvoligaš Betis igra treću godinu zaredom u Europi, što mu nikada ranije nije pošlo za rukom, pa vjeruje da bi taj uspješan niz mogao okruniti ove sezone peharom Konferencijske lige. Na tom putu mu je protivnik zagrebački Dinamo s kojim će u veljači odmjeriti snage u šesnaestini finala.
"Vjerujem da Betis ima realne šanse za osvajanje Konferencijske lige", kaže klupski predsjednik Angel Haro u Sevilli, gradu na jugu Španjolske.
Betisov dom je gradska četvrt Heliopolis, gdje su očekivanja porasla nakon što se momčad 2021. vratila u Europu.
"No osvajanje Konferencijske lige ne smije nam postati opsesija", upozorio je Haro dioničare na skupštini održanoj prošli tjedan.
Dioničari vjeruju da je to novo natjecanje, koje je 2022. osvojila Roma a 2023. West Ham, prilika za zaradu i promociju.
Sevillom protječe rijeka Guadalquivir, jedna od najdužih u Španjolskoj, koju su Rimljani zvali Betis. Pokrajinu sa zelenim nasadama maslina, poznatu kao Andaluzija, zvali su Baetica. Grupa studenata je ondje prije 116 godina oformila nogometni klub nazvavši ga zato Betis. Kako bi iskazali svoj lokalpatriotizam studenti su obukli zeleno-bijele dresove, boje Andaluzije.
"Od očeva do sinova, od djedova do unuka, to je strast koja leti poput topovskih kugli. Ta se strast zove Betis", piše na zidu trgovine s klupskim suvenirima.
José Manuel, recepcionar hotela u centru Seville, naslijedio je ljubav prema Betisu od oca. Ovih ga dana brine što radi noćnu smjenu.
"Zbog toga ne mogu na utakmice", kaže 32-godišnji José Manuel za Hinu.
Noć, međutim, provodi gledajući stare utakmice na internetu kako bi se 'zabavio i dodatno upoznao prošlost kluba'.
Betis je, baš kao i njegov rival Sevilla, jednom osvojio španjolsko prvenstvo. Bilo je to 1935. godine. Za klub su kasnije igrala trojica hrvatskih igrača - Robert Jarni, Nenad Bjelica i Marko Babić - no zadnjih 14 godina nitko od Hrvata nije oblačio zeleno-bijeli dres.
"Ja sam mlađa generacija pa nisam imao prilike gledati Hrvate u Betisu, ali dobro znam kako su igrali Jarni i Bjelica jer često gledam stare utakmice", napominje José Manuel.
U gradu sa 684.000 stanovnika neki se dobro sjećaju njihovih utakmica jer su im nazočili vikendom. Među njima je 56-godišnji Paco koji na stanici uz rijeku Guadalquivir čeka autobus.
"Ovu kapu mi je bio poklonio Robert Jarni, više se ne sjećam nakon koje utakmice je to bilo, no bio sam presretan", kaže pokazujući kapu s klupskim obilježjem.
Paco se nalazi među stotinama navijača na putu prema stadionu Benito Villamarin, nazvanom po bivšem predsjedniku kluba. Istim putem je išao od od 1995. do 1998. godine kada je na travnjaku tog stadiona igrao lijevi bek Jarni.
"Imao je sjajnu lijevu nogu. Obilježio je jedno slavno razdoblje Betisa", kaže pak gledatelj Borja Muñoz Balbuena.
Balbuena, danas 40-godišnji instruktor tenisa, tih je godina odigrao pet-šest teniskih mečeva s Jarnijem u urbanističkom naselju Simón Verde. U tom izoliranom naselju i danas žive mnogi nogometaši, a ondje je stanovao i Diego Maradona kada je od 1992. do 1993. igrao za supraničku Sevillu.
"Jarni je volio igrati tenis te ga je igrao jako dobro", kaže Balbuena. "Ali bio je pomalo rezerviran, nije bio tako otvoren i pričljiv kao recimo Rakitić", dodaje.
Jarni se tada družio s Aleksandrom Petrovićem, koji je došao ondje u isto vrijeme, pa do 1997. bio trener košarkaša Betisa. Upravo te 1997. godine Betis je stigao do finala španjolskog kupa u kojem ga je pobijedila Barcelona s 3-2. Jarni je odigrao cijelu utakmicu, a veznjak Nenad Bjelica, aktualni trener Union Berlina, ostao je na klupi za pričuve. Jarni, sadašnji izbornik hrvatske reprezentacije do 17 godina, rekao je za novine AS da je tada 'bio jako sretan i puno uživao' prije nego je otišao u Real Madrid. Betis je napustio nakon 113 nastupa.
Benito Villamarín, sa 60.200 sjedalica, četvrti je po veličini stadion u Španjolskoj. To betonsko zdanje izgleda skromnije i zapuštenije u odnosu na moderni Ramón Sánchez Pizjuán, dom rivala Seville, koja je posljednjih godina osvojila sedam naslova pobjednika Europske lige.
Pročelje Sevillinog stadiona oslikano je likovima njenih legendarnih nogometaša, poput Davora Šukera, dok se na ulazu u klupsku trgovinu nalazi poster s kapetanom Ivanom Rakitićem.
Na Betisovom stadionu nema takvog glamura. Ulaz na stadion s brojem 2 nosi ime donedavnog igrača, 42-godišnjeg napadača Joaquína Sáncheza. On se ljetos oprostio od igranja, a sada pomaže treneru Manuelu Pellegriniju, te ima 2 posto dionica kluba.
"Unutra smo imali zid sa fotografijama na kojima je i Jarni, ali zbog radova je taj zid maknut pa trenutno nemamo ništa vezano za hrvatske nogometaše", kaže Betisova glasnogovornica Mercedes Torrecillas. "Ali zid i fotografije ćemo vratiti kada završe radovi", napominje.
Oko stadiona se nalazi uzbuđeno mnoštvo, među njima roditelji s djecom.
"Hrvatski igrači? Samo malo, moram se sjetiti…", kaže umirovljenik Félix García ispred ulaza na središnju tribinu. García ima člansku iskaznicu s brojem 156, a Betis danas ima više od 50.000 članova.
"Da, naravno da se sjećam Jarnija i Bjelice, a Marka Babića baš i ne", govori García. Kaže da je Jarni jurio prema naprijed po lijevoj strani i dobro ubacivao loptu, a Bjelica je bio više defenzivni vezni.
"Na sredini terena bi vraćao loptu", dodaje García dok sunce obasjava stadion.
Bjelica je od 1996. do 1998 upisao 34 nastupa. Vezni Babić je predstavljao klub od 2007. do 2009., zaigravši četrnaest puta, kada se Betis grčevito borio za opstanak. Te godine momčad je ispala u drugu ligu. Kasnije se vraćala i ispadala, pa opet bljesnula 2013. izborivši izlazak u Europu. Tada je u skupini Europske lige odigrala 1-1 s Rijekom na Kantridi, pa 0-0 u Sevilli, što su jedine Betisove utakmice s hrvatskim klubovima.
Momčad je zatim razočarala navijače i ispala nanovo u drugu ligu te nemirno živjela sve dok 2018. nije uzletjela na šesto mjesto u Primeri. Godine 2020. osvojila je španjolski kup, treći put u svojoj povijesti.
"Sada opet želimo biti ambiciozni", kaže sportski direktor Ramon Planes kojem je cilj jednog dana uvesti momčad u Ligu prvaka.
On pregovara s ofenzivnim Iscom Alarconom oko produženja ugovora, a također i sa ozlijeđenim argentinskim reprezentativcem Guidom Rodriguezom. U momčadi je i bivši Barcelonin stoper Marc Bartra, koji će zbog ozljede propustiti oglede s Dinamom. Ekipu već tri i pol godine vodi iskusni Manuel Pellegrini, nekadašnji trener Real Madrida i Manchester Citya.
"Dobri smo", napominje Paco, s kapom koju mu je poklonio Jarni.
"Dugo smo čekali u sjeni rivala Seville, a sada smo u prilici napraviti nešto veliko", dodaje dok gleda rijeku Guadalquivir. Njome su davno iz Seville izlazili jedrenjaci s istraživačima Fernandom Magellanesom i Juanom Sebastianom Elcanom u Atlantski ocean, pa dalje u nepoznati svijet. Pored katedrale, u kojoj je grobnica moreplovca Kristofora Kolumba, zeleno-bijeli sanjaju još mnoga ovosezonska putovanja po Europi.
"Putovanja Europom su lijepa, a igranje u njoj važnoj našoj zajednici", kaže direktor Planes.
