"Smijenjen je iskusni Mišo Krstičević dvadeset dana prije kraja prvenstva. Na njegovu poziciju dolazi mladi perspektivni trener Igor Tudor. Uprava Hajduka se odlučila zahvaliti iskusnom treneru koji je odrađivao posao najbolje što je mogao...
Nemam namjeru braniti ničiji interes, nego onako glasno razmišljati. Do jučer je radišni, iskusni i na trenutke tvrdoglavi Mišo većinom bio hvaljen i predstavljan kao moguće dugotrajno rješenje. Njegovo trenersko iskustvo je možda bilo presudno u trenutku kad mu je uprava Hajduka odlučila dati mu povjerenje. Ne znam kakav je Mišo trener - nije me nikad trenirao, ali znam da je davao cijelog sebe i da nije zaslužio ovakav rastanak. Gore od ovoga bi bilo samo da su mu dali otkaz kad je bio u bolnici i skoro doživio srčani. Ima on, kao i svi mi, i dobrih i loših osobina. Kao trener neke stvari bolje vidi i radi, a neke stvari zanemaruje… Jednostavno mislim da su u Hajduku mogli čekati kraj sezone i onda donositi delikatne odluke. Bilo bi bolje za Hajduk, za Mišu a i za Tudora. Bio bi to prirodniji i gospodskiji potez uprave jednog velikog kluba.
Postoji li uopće trener u Hrvatskoj sa debelim iskustvom? Mišljenja sam da ne postoji, jer im je to onemogućeno. Možda se varam, ali kod nas treneri doživljavaju pravu golgotu. Taman kad krenu stjecati nekakvo iskustvo, uprava im zabije nož u leđa i nogu u guzicu. Iako mnogi misle da je tako svugdje u svijetu, moram naglasiti da je kod nas to nekako izraženije. Uprave i predsjednici guštaju u demonstraciji moći. Usudio bih se reći da su ovisni o davanju otkaza. Zvuči čudno ta vrsta ovisnosti, ali statistika ne laže!
Jedine osobe u sportu sa debelim iskustvom su upravo predsjednici, dopredsjednici, vanjski suradnici, članovi skupština itd. Ne čini li se vama da kod nas upravo ta branša najduže traje i da oni jašu na leđima trenera?
Najnezahvalnija uloga u svijetu nogometa je upravo uloga trenera. I budale znaju da kod nas treneri služe da se njima obriše jeftina keramika hrvatskih svlačionica. Čeka se samo pravi trenutak da se uruči otkazno pismo. Nekad je to početak, nekad sredina a nekad pred sam kraj prvenstva. Koja je svrha smjene trenera dvadeset dana pred sam kraj prvenstva - valjda znaju u Hajduku... Nije im bilo dovoljno što su smijenili trenera, nego su odradili posao kako valja - potjerali su i Krešića i Fiorentinija. Mogli su nastaviti čistku, potjerati Keruma, Andabaka i na kraju potjerati sve dioničare. Torcidu ne mogu potjerati, jer je to prezahtjevno i nemoguće. Torcidu i njihovu ljubav prema Hajduku još nitko nije uspio razjebat - to su izgleda shvatili pa im je onda svejedno. Što god naprave, Torcida je uz svoj klub!...
Mourinho skupa sa Guardiolom bi se dobro namučio posložiti momčad i osvojiti to što je Uprava Hajduka zacrtala kao cilj. Možda Tudor i uspije, ja mu to od srca želim, ali znam (a zna i on) da bi to bio više plod slučajnosti i nekakvog psiho šoka nego kvalitetnog rada. U slučaju takvog uspjeha više zasluga će imati Mišo nego Tudor. Novi trener može biti odgovoran za svoj rad na kraju iduće sezone ako dočeka taj dan…
P.S. Kažu da se Englezi čude našem sportskom uspjehu. Snimaju raznorazne izjave sportaša ne bi li otkrili u čemu je kvaka. Veliki je upitnik iznad njihovih engleskih glava, jer ne mogu odgonetnut kako brojčano mala nacija ima zapažene rezultate na sportskim poljima. Nek' se ne muče bez veze, jer tajna je duboka skrivena u trenerima i otkazima istih. Ne smijem ni pomisliti gdje bi bio kraj našim Kostelićima da su im trenera smjenjivali pred skoro svaku utrku… Živjela šok terapija!", piše Stanić.
Cijelu kolumnu možete pročitati na Igralište.hr.
