"Na potezu su političari, lokalni moćnici, raznorazne udruge, tko li već? Da sam kojim slučajem gradonačelnik Slavonskog Broda, ozbiljno bih se pozabavio pitanjem dodjele priznanja igraču koji je uspio ostvariti nešto što do sada nije uspjelo ni jednom hrvatskom nogometašu! Težak zadatak za gradske vlasti, ali bih s guštom i ponosom radio na tome da Mandžo dobije trg ili ulicu u svom rodnom gradu", napisao je Stanić za Igralište.hr pa nastavio:
Mnogi će se složiti da je on to zaslužio, dok će neke druge struje tražiti i pronaći sto i jedan razlog da se to ne dogodi. Zadužio je Mandžo cjelokupnu Hrvatsku i bilo je uistinu predivno gledati finale Lige prvaka u kojem jednu od glavnih rola igra upravo nas Mandžo. Čestitam mu na svemu što je napravio i moram reći da sam ugodno iznenađen njegovom transformacijom i napretkom. Iskreno, ne sjećam se igrača koji se tako brzo adaptirao i u isto vrijeme napredovao kao što je to slu��aj s Mandžom. Dok je bio član Dinama, većinom se u stručnim krugovima govorilo da je to odličan i zahvalan igrač, ali taktički nediscipliniran. Davali su mu različite nadimke, predviđali sjajnu igračku ali i 'kafansku' karijeru… Međutim, malo tko je mogao predvidjeti baš ovakav progres.
Ni ekstremno vidoviti Milan u svojim vizijama nije mogao pomisliti kroz kakvo rapidno sazrijevanje će proći Mandžo. Da, sazrio je na svakom planu - ljudskom, profesionalnom i igračkom. Sve njegove kvalitete i njegov glavni nedostatak, 'taktička nedisciplina' su, eto, prepoznali ljudi iz kluba koji u zadnje četiri godine tri puta igra finale Lige prvaka. Mora da je to neki ozbiljan klub kad vide ono što mi ne vidimo. Kod nas je često bio osporavan, kod nas je taktička nedisciplina pogubna dok u nekom drugom nogometnom svijetu ljude sa takvim osobinama ne zovu 'đilkoši'.
Oni u taktičkoj nedisciplini prepoznaju snagu, oni vide moć u beskonačnom ponavljanju, oni vide iznimno snažan karakter i iznimne fizičke predispozicije. Oni profitiraju u igri s igračem koji je taktički nediscipliniran i koji radi kontinuirani presing po cijelom terenu, oni s takvim igračem dobivaju neku drugu dimenziju u igri.
U Hrvatskoj je dobio nadimak 'đilkoš'. Ne znam može li se riječ 'Đilkoš' prevesti na njemački, iako nije bitno, jer tamo gdje je sada Mandžo drukčije se gleda na sveukupne vrijednosti. Ovo je njegovih pet minuta, ovo je njegova godina i ovo je vrijeme kada on naplaćuje sve silne sprinteve, klizeće startove, sve izgubljene i dobivene duele.
Urođena ljubav prema lopti koju Mandžo nosi duboko u sebi je pobijedila ona sva odricanja, krv, znoj i suze. Osvojiti Ligu prvaka je san svih nas običnih sportskih smrtnika. Moram priznati da sam u jednom trenutku dok je Mandžo primao medalju, gledao u njega, a zamišljao sebe. Ne znam je li to neispunjena želja ili su tragovi sportske ljubomore. Uhvatio sam sebe kako sam u isto vrijeme ljubomoran i ponosan na njegova dostignuća."
Cijelu kolumnu možete pročitati ovdje.
