15. srpnja 2018. godine, Moskva, 18 sati po lokalnom vremenu. Luka Modrić poveo je suigrače u najveću nogometnu utakmicu koja postoji, sretnici su bili su na stadionu Lužnjiki, više od milijardu ljudi uz TV ekrane, a Hrvatska koja je već mjesec dana živjela kao u nekom snu vjerovala je da Dalićevi momci mogu napraviti taj još jedan korak.
A onda se dogodio nogomet, jedna sudačka odluka i kišna oluja kroz koju su slavodobitno prošli Francuzi.
Kockice su preplavile Moskvu, punili su se čarteri za Rusiju, a Hrvati su se preselili na ulice, krovove i trgove.
Finale Svjetskog nogometnog prvenstva
Dalićevi momci Hrvatsku su odveli ondje gdje nikad nije bila - u finalu Svjetskog nogometnog prvenstva.
"Taj dan je prošao jednostavno u nekoj nervozi, ali mislim da svejedno od te nervoze mislim da nismo skidali osmijeh s lica", rekao je nogometni reprezentativac Josip Pivarić.
"Ako hoćete iskreno, ja se velike većine stvari uopće ne sjećam. To je jedan trans u kojem smo svi bili. Nekako, bila je jedna posebna atmosfera, u hotelu je bila gužva, bilo je puno posjeta, puno rodbine, puno onih koji su u zadnji čas čekali karte, mi smo imali puno posla", kazao je liječnik hrvatske nogometne reprezentacije, Zoran Bahtijarević.
Utakmica za besmrtnost
A onda je počelo. U utakmici za besmrtnost Francuska je povela autogolom Marija Mandžukića, no brzo se ukazao Ivan Perišić.
Bilo je to finale kakvo još nije viđeno - pao je prvi autogol u povijesti finala i prvi put koristila se VAR tehnologija. Sudac Pitana procijenio je da je Perišić igrao rukom i pokazao na bijelu točku.
"To mi je jedini žal tog Svjetskog prvenstva, tog finala, da je ta odluka na kraju odlučila da utakmica ode u drugom smjeru. I moram priznati da do dan danas nisam uspio razumjeti zašto je u tako važnoj utakmici sudac donio takvu odluku, uz svu tu mogućnost VAR-a i svega koji je on nekoliko puta gledao čak i sam, siguran sam, nije bio siguran da je to prava odluka", kazao je Ivica Olić, član stručnog stožera nogometne reprezentacije.
Odluka je donesena, a Hrvatska je na kraju poražena 4:2
"Ja sam bio uvjeren da ćemo mi biti svjetski prvaci, da ćemo osvojiti to. Sve loše što se moglo dogoditi, dogodilo se u tom trenu. I ja i dalje mislim da smo mi svejedno bili, bez obzira na rezultat, bolji, kompletniji, kompaktniji", smatra Pivarić.
Svijet je bio složan - momčad prevođena kapetanom Lukom Modrićem pokazala je neuništiv duh.
"Svi koji su nastupili u finalu su nastupili sasvim sigurno sto posto spremni da daju sve što u tom trenutku mogu dati za Hrvatsku", rekao je Bahtijarević.
Hrvatska je bila ponosna
Dali su. I dobili trenutak za povijest u kojem je nad Moskvom i grmjelo i sijevalo.
"To je takva kiša bila, i tako se spustilo, imali smo priliku vidjeti u Moskvi da je i nebo plakalo. Svi smo bili žalosni što nismo došli do samog kraja, bila je jedinstvena prilika, međutim sve smo to jako brzo zaboravili", kazao je Olić.
"Kad izgubiš, izgubiš, ali opet kad smo malo popričali, vidjeli smo što smo napravili, ulice su slavile kao da smo pobijedili", rekao je nogometni reprezentativac, Dominik Livaković.
Hrvatska je bila ponosna.
"Koliko smo mi bili sretni i emotivni, mogu onda misliti koliko su svi ostali Hrvati bili sretni i ponosni na ulicama. Mi smo to sve pratili naravno i znali smo sve što se događa u Hrvatskoj i drugim zemljama koje su navijale za Hrvatsku tako da jednostavno se ne može opisati riječima te osjećaje koji su bili tada, u tim trenucima", kazao je Mario Mandžukić.
I bio je to tek početak. Jer samo dan poslije, srebro je stiglo kući, a Hrvatska priredila doček svih dočeka.
