U susretu 8. kola Prve HNL Šibenik je priredio veliko iznenađenje pobijedivši na Poljudu pred 4.500 gledatelja Hajduk s 1-0. Bio je to 41. međusobni susret Hajduka i Šibenika u Prvoj HNL i tek peta pobjeda momčadi sa Šubićevca. Posljednju su ostvarili 17. listopada 2009. također, na Poljudu i to s identičnih 1-0. Pogodak odluke zabio je Emir Sahiti u 34. minuti. Albanski napadač, koji je u Šibenik stigao na posudbu iz Hajduka, lijepo je zabio na asistenciju Yeffersona koji je uzeo jednu loptu na polovici Hajduka, a potom odlično proigrao Sahitija.
Očekivano ovakav rasplet i stanje na Poljudu izazvalo je gorčinu kod sviju kojima su Bijeli bliski srcu. Jedan od tih je i njihova legenda ZoranVulić. Govoreći o činjenici da ja Hajduk srušio igrač na posudbi iz tog kluba izjavio je u razgovoru za HRT sljedeće:
"Pa to vam je povijest Hajduka. Kad sam ja bio trener, meni je gol dao mali Vitaić. Uvijek igrač koji je na nekoj posudbi i koji se želi dokazati, pogotovo na Poljudu pred splitskom publikom, da je on igrač za Hajduk. Ne sumnjam ja da je on fantastičan talenta. Zaslužena pobjeda Šibenika. Ja sam protiv smjena jer što ćemo dobiti sa smjenom da Hajduk svake godine mijenja tri trenera, tri predsjednika, tri sportska direktora. Nećemo doći nigdje, vjerujte mi. Ako i promijenimo to, opet nećemo dobiti. Doći ćemo na istu ulicu. Moramo stati čvrsto iza ljudi koji su momentalno u Hajduku. Kriza je takva kakva je, ja sto puta govorim i govorit ću. Hajduk mora dovesti prava pojačanja. Ući u financijski minus ako treba, kao što su odlazili prijašnji predsjednici, da bi se stvorio pravi konkurentni Hajduk jer ovaj zadnjih godina niti je pravi niti konkurentan", rekao je Vulić.
Zoran Vulić
Prisjetio se i prve utakmice Hrvatske prije 30 godina protiv SAD-a. Tada se jedva skupilo 14 igrača za taj susret.
"U životu morate imati srce, ili ga ne imati. Tko tako diše, to je jednostavno i napravio. Tužno je da se nas samo 14 odazvalo, ali to su bila takva vremena da možda i ti momci koji se nisu odazvali, nisu bili sigurni. Ja sam došao jer mi je srce tako govorio, poslije sam igrao još samo dvije utakmice Jugoslavije. Moram biti ponosan na nas 14 igrača", kazao je Vulić.
"To se ne može opisati u par riječi, isto kao kad sam prvi put zaigrao za Hajduk. Možda što i jače što se mene tiče. Pun Maksimir, himna, dres koji je bio skrivan, veličanstven osjećaj koji ostaje u tebi do kad si živ", dodao je.
