Istina je da je Chelsea u portugalskom stručnjaku, koji mu je u dva navrata svoje vladavine donio osam naslova, imao najtrofejnije razdoblje klupske povijesti, kao što je točno i to da je danas taj londonski klub, i aktualni prvak engleskog nogometnog prvenstva, tek jedan bod udaljen od mjesta na ljestvici koja krajem sezone klub seli u drugi razred engleskog nogometa.
Činjenica jest i da je Mourinho već davno izgubio autoritet kojeg je imao u svlačionici kluba u trenucima slave i da su njegova neslaganja s igračima i zaposlenicima kluba dovela do razlaza dviju strana. A ovdje pročitajte što je sve vodilo do kulminacije.
1. Kolovoz prepun sukoba
Kritika, psovanje i javno vrijeđanje klupske liječnice Carneiro i fizioterapeuta Fearna zbog ukazivanja pomoći Edenu Hazardu na travnjaku u samom završetku utakmice protiv Swansea u prvom kolu označili su početak prvenstvenog dijela sezone. Dvojac je utrčao na teren na sudačku sugestiju a Mourinho ih optužio za elementarno nepoznavanje igre i praktički okrivio za 2:2 remi. Carneiro je bila primorana napustiti klub.
Stigla je ubrzo i derbi-utakmici protiv Manchester Cityja i 0:3 poraz u njoj. Mourinho je na poluvremenu susreta iz igre izvadio kapetana Johna Terryja i to prvi puta prije kraja ogleda. Niz je trajao 177 utakmica.
Rijetko mu se događalo, točnije do utakmice protiv Crystal Palacea samo jednom, no 1:2 u tom ogledu označio je tek drugi domaći poraz za Mourinhovu momčad na Stamford Brudgeu. I to u stotoj domaćoj utakmici.
2. Rujan potvrđuje krizu
Upisan je novi poraz, ovaj puta od Evertona 1-3 uz tri pogotka Stevena Naismitha, a potom i nekontrolirani ispad Diega Coste u utakmici protiv Arsenala u kojoj je rukom u lice udario Laurenta Koscielnyja, a kasnije se sukobio i s Gabrielom koji je zaradio isključenje. Bio je to i novi sukob Portugalca s menadžerom Arsenala Arseneom Wengerom.
Upisan je i poraz u utakmici Lige prvaka protiv Porta. Slavio je bivši Mourinhov klub 2:1.
3. Kazna na kaznu u listopadu
Southampton je pobjedom 3-1 nanio Chelseaju četvrti ligaški poraz i počelo se govoriti o mogućnosti Mourinhove smjene. Pritom je on zbog komentiranja sudačkog kriterija zaradio novčanu kaznu od 50.000 funti i jedne utakmice zabrane vođenja momčadi ponovi li to. Nije dugo izdržao da se ne osvrne na kaznu Engleskog nogometnog saveza, a učinio je to ovako:
“Kazna od 50.000 funti je sramotna, a mogućnost dobivanja zabrane dolaska na stadion zaprepašćujuća. Sretan sam što mi nije stavljena elektronička naprava.”
Novi poraz nanio mu je West Ham Slavena Bilića u utakmici u kojoj je u prvom poluvremenu crveni karton pokazan Nemanji Matiću. Na tribine je poslan i jedan od trenera Silvino Louro, a potom i sam Mourinho. Kasnije će biti odlučeno da ga se kazni utakmicom zabrane vođenja momčadi i novčano u iznosu od 40.000 funti.
Nastavak loših rezultata uslijedio je u 4. kolu Engleskog Liga kupa u kojem je momčad branila naslov. Poražen je Chelsea od Stokea, a pobjednika su odlučili jedanaesterci.
Naslonilo se i slavlje Liverpoola 3:1 koje nije, barem ne javno, promijenilo stav kluba o Mourinhu. Mediji su naglašavali loše igre momčadi, međutim, klub je ostao iza njega.
4. Problemi u studenom i kraj u prosincu
Mjesec studeni u kojem je morao odraditi kaznu zabrane vođenja momčadi jer je psovao suca započeo je porazom u prvom tjednu, a nešto kasnije stigla je i informacija da je, unatoč šampionskoj sezoni, klub poslovao s gubitkom od 23.1 milijuna funti.
Bio je tu i novi sukob s Costom koji je u smjeru svog trenera bacio marker koji je nosio tijekom zagrijavanja, a i porazi od Bournemoutha i Leicestera koji su potvrdili najgori start kluba još od 1978. godine. Sezona je to čiji su kraj dočekali gubitkom prvoligaškog statusa.
Mourinho je počeo pričati i o tome da su ga neki od igrača izdali i da ne može dohvatiti jedno od mjesta koje sljedeće sezone donosi Ligu prvaka. Uslijedio je, očekivan i logičan, rastanak s klubom.
