Nenad Bjelica bio je renomirano trenersko ime s respektabilnom igračkom karijerom iza sebe kada je stigao u Dinamo 15. svibnja 2018. godine. Modri su tada imali respektabilnu momčad prepunu mladih talenata, ali s bremenom višedesetljetne apstinencije u nokaut fazi europskih natjecanja.
Kroz dvije sezone i 101 utakmicu na klupi zagrebačkog kluba prvo je skinuo Dinamovo europsko prokletstvo igrajući u Europa ligi u sezoni 2018./2019. da bi već sljedeće Modre doveo u predvorje raja i u Ligi prvaka. Ipak u travnju 2020. ljubav između maksimirskih moćnika i karizmatičnog trenera je pukla, a Bjelica je nepunih pet mjeseci kasnije postao trener svog matičnog kluba – Osijeka.
Karizmatik na Gradskom vrtu
U više navrata, a pogotovo krajem prošle sezone, Bjelica se požalio kako je u Osijeku 'katica za sve'. Ono što je posve jasno je da u Osijeku uživa ulogu menadžera engleskog tipa te ima slobodne ruke, koliko mu budžet dopušta, u dovođenju igrača.
Već smo se ranije pozabavili transfernom politikom Dinama i Hajduka, a ovog puta nam je na pladnju pregled Bjeličine šoping liste. Kao izvor smo koristili podatke Transfermarkta.
Kao što smo ranije spomenuli, Bjelica je još u Dinamu stekao glas karizmatičnog trenera koji zna pronaći kvalitetnog igrača i dovest ga ispod cijene. Na početku njegovog mandata u Osijeku, prva akvizicija je bio Slovenac Damjan Bohar kojeg je iz poljskog Zaglebie doveo za 850 tisuća eura. Nakon njega je uslijedilo još dvadeset više ili manje uspješnih ulaznih transfera.
Okruglih 20 prinova
Besplatno su na Gradski vrt stizali Mario Jurčević, prekaljeni internacionalac Mato Miloš, Mihret Topčagić, Jose Antonio Caro, Petar Brlek, Mijo Caktaš, Ivan Santini, Ivan Fiolić, Šime Gržan, Amer Hiroš, Vinko Petković, Adam Gyurcso, Slavko Bralić i Diego Barri.
Bjelica je u njihovom slučaju koristio situacije u kojima su igrači bili nezadovoljni statusom u svojim prijašnjim klubovima pa bi im pružao utočište na Gradskom vrtu ili pak čekao da im istekne ugovor te ih privlačio ambicioznim projektom financijski stabilnog slavonskog prvoligaša. U ovu kategoriju možemo uključiti i Antu Ercega, nekoć potentno krilo Hajduka koje je u Osijek došlo oživjeti karijeru no u tome ga je spriječilo nekoliko ozljeda.
Najzvučnija imena u ovom dijelu Bjeličinih prinova i pojačanja je svakako Mijo Caktaš kojeg je trener Osijeka imao na piku još od početka Caktaševih problema s Hajdukovom upravom. U prvom pokušaju nije uspio privoliti bivšeg kapetana Majstora s mora na dolazak na slavonsku ravnicu, ali nakon što se razišao s klubom u inozemstvu Caktaš i Bjelica su našli zajednički jezik prošle zime.
Drugo istaknuto ime koje je Bjelica doveo bez plaćanja odštete je Ivan Santini koji je na proputovanju iz Kine prema Saudijskoj Arabiji zastao jednu polusezonu u Osijeku tijekom koje je postigao dva pogotka.
Slučaj Ramona Miereza
Teško je reći da je itko izuzev Caktaša odigrao neku jako zapaženu ulogu u Osijeku iako ni bivši kapetan Hajduka još nije dosegnuo razinu koju je par sezona držao u Splitu te je u medijima bio više zbog problematičnog ponašanja i promašenog jedanaesterca protiv bivšeg kluba u jeku borbe za naslov.
U drugu skupinu prinova i pojačanja koje je Bjelica doveo na Gradski vrt spadaju oni igrači za koje je plaćena odšteta. Najizdašnija svota je izdvojena za najboljeg strijelca HNL-a u sezoni 2020./2021. Ramona Miereza kojeg su Slavonci platili 2.5 milijuna eura. Imao je navodno klub s Gradskog vrta već na ljeto 2021. godine na stolu ponudu dvostruko višu od one koju su izdvojili za Argentinca no tražili su više. Mierez je ostao i ugasio se.
Pokazivanje mišića na tržištu
Kupovina u istom rangu je i ona od prošle zime kada je bijelo-plavi dres obukao Kristijan Lovrić, a Osijek za njega Gorici platio 2.25 milijuna eura. U mandatu Nenada Bjelice je za još jednog igrača plaćena odšteta viša od milijun eura, a to je Darko Nejašmić. Mladi reprezentativac je u prilično neobičnim okolnostima prvo došao na posudbu, a onda i otkupljen za ukupnu cifru od 1.25 milijuna eura.
Plaćao je Bjelica još odštete za Yevgena Cheberka iz LASK-a u visini od pola milijuna eura, stigao je Dinamov Marin Leovac za 300 tisuća, Karlo Bartolec za 250 te Kristian Fućak iz Orijenta za 100 tisuća.
Potrošio je Bjelica u period od rujna 2020. do danas osam milijuna eura. S druge strane i uprihodio je približno istu cifru u danom razdoblju, jer je prodajama Petra Bočkaja (2.7), Ante Majstorovića (3.3) i Igora Silve (2.5) napunio blagajnu. Dok se je iza transfera najboljeg asistenta prošlogodišnjeg prvenstva, Petra Bočkaja, u Dinamo bilo puno repova neosporno je da su prodaje Majstorovića u Kinu i Silve u Francusku bili vrhunski potezi.
Bjelica je kroz nešto više od godinu i pol rezultatski podigao Osijek osvojivši čak 15 bodova više nego sezonu prije. Već u prvoj sezoni je ozbiljno puhao za vratom Dinamu i prvi put u povijesti zauzeo 2. mjesto u prvenstvu. Protekle sezone je do pred sam kraj konkurirao za naslov s Dinamom i Hajdukom no naposljetku je ipak završio na trećoj poziciji.
Sezona u kojoj je iskorak nužan
S druge pak strane, kritičari Bjelici zamjeraju nekoliko stvari koje nije uspio ostvariti. U prvom redu je to činjenica da je u sezoni iza nas izgubio drugu poziciju od Hajduka te da ni u jednoj od svoje dvije sezone nije uspio dosegnuti niti finale kupa, a kamoli osvojiti trofej. Za navijače Osijeka razočaravajuće su bile i osječke predstave u Europi pri čemu Bjeličin potpis nosi u prvom redu potop protiv bugarskog CSKA protiv kojeg je teško stradao u Sofiji, a ona to nije mogao nadoknaditi u uzvratu.
Usprkos problemima s kojima se suočava Nenad Bjelica tijekom svog vođenja Osijeka činjenica je da slavonski klub izgleda ozbiljno te je njegov ostanak na klupi pozdravljen s oduševljenjem od strane navijača. Bjelica i bijelo-plavi će imati novi pokušaj u Europi već kroz nekoliko tjedana gdje ih čeka kazahstanski Kyzylzhar, a u prvenstvu još jedna maratonska utrka s Dinamom, Hajdukom pa i Rijekom.
