Hrvatska nogometna reprezentacija tema je dana u nacionalnom sportskom eteru. Dojma smo kako je u tijeku SP ili Euro, a ne Liga nacija.
Euforija u Hrvatskoj
Nije da podcjenjujemo Ligu nacija, ali po važnosti je ipak ispod navedenih natjecanja. Međutim, po prvi put Vatreni igraju finale i nakon onog spektakla protiv Nizozemske u srijedu na Final Fouru i pobjede 4-2, nakon jedne takve prezentacije nogometne vještine, mentalne snage i karaktera, svi živi čitaju, gledaju i pričaju samo o našim nogometašima.
Kolika je ljubav Hrvata prema reprezentaciji najbolje se moglo vidjeti na De Kuipu na kojem je bilo, prema procjenama i više od 15 000 navijača, neke idu i do brojke od čak 20 000 hrvatskih navijača. Sad ih se očekuje, prema medijskim nagađanjima, čak 25 000 u nedjelju kad će Španjolci na megdan Vatrenima. Trebat će sjajnim Dalićevim momcima podrška jer su Španjolci za Hrvatsku dosad bili crna mačka... Furija, prema statistici, ne leži našoj reprezentaciji.
Statistika je k'o bikini - pokazuje puno, ali ne otkriva sve
U 9 dosadašnjih međusobnih ogleda pet puta je slavila Španjolska, tri puta Hrvatska, a jednom je utakmica završila neriješeno.
Bivši hrvatski reprezentativac Ivan Klasnić vjeruje kako Hrvatska može osvojiti Ligu nacija, unatoč statistici. Jer, znate kako se kaže za statistiku, ona je kao bikini - pokazuje puno, ali ne otkriva sve.
Klasnić je za hrvatsku nogometnu reprezentaciju debitirao 18. veljače 2004. godine u Splitu u utakmici protiv Njemačke, a kockasti dres nosio do 2011. U tom periodu, kao napadač skupio je 41 nastup i postigao 12 golova.
Killer
Odbio je kao mladi nogometaš poziv Rudija Völlera da igra za Njemačku i odlučio igrati za Hrvatsku jer je već odigrao tri utakmice i zabio jedan gol za Hrvatsku do 21 godine starosti, u proljeće 2001. godine. Jednostavno, osjetio je Ivan kako za Hrvatsku srce kuca drugačije.
Imao je kao igrač nadimak Killer jer je bio ubojica vratara i trpao suparničke mreže. Igrajući za Werder iz Bremena postigao je Klasnić 49 golova u 151 utakmici, te bio ključan igrač bremenskog sastava koji je 2004. osvojio dvostruku krunu.
Obožava Hrvatsku
Ako se nekom možda čini kako je Ivan odigrao malen broj utakmica i zabio malo pogodaka za Hrvatsku u sedam godina koliko je igrao za nacionalnu vrstu, morate znati da mu je početkom 2007. zdravlje teško bilo narušeno i ugroženo.
Nedaće su u konačnici rezultirale transplantacijom bubrega i trnovitim životno-sportskim putem punim oscilacija, uspona i padova, najviše pritom onih zdravstvenih. No, iako se doslovno borio za život, njemu je Hrvatska uvijek bila na pameti, na usnama...
Jer, ipak, bio je bitan reprezentativac kojeg su navijači voljeli, a on je obožavao igrati u najdražem dresu. Za njega je to bilo ostvarenje snova. Ivan Klasnić jako je hrabar tip. Njegov karakter je pobjednički, on drugačije gleda i osjeća neke stvari. Ono što nam je posebno upalo u fokus je da s jednom velikom ljubavlju govori o Hrvatskoj i pritom sebe niti malo ne stavlja u prvi plan, nego i dan danas samo i isključivo uspjeh za našu naciju.
'Zdravlje je dobro, ide prema planu'
A kad govori o sebi kojim slučajem odmah se ispravlja, odmah daje do znanja da je hrvatska nogometna reprezentacija, hrvatska država, ljudi naposljetku, da su oni najbitniji... Da, takav je Ivan Klasnić.
Javio nam se Ivan u petak ujutro iz Hamburga kako bi nam prokomentirao vatreno ludilo koje je i njega obuzelo. Naravno, prvo pitanje je bilo kako zdravlje?
"Odlično je, sve je dobro i na privatnom planu. Zdravlje ide također prema planu. Sad za tjedan dana idem na oproštajnu utakmicu Danijelu Pranjiću i dođite slobodno i pogledajte, sve će vam biti jasno", kazat će Ivan Klasnić koji je na licu mjesta na De Kuipu u srijedu gledao marširanje Vatrenih prema finalu Lige nacija...
"Kako su momci igrali, kako su se borili, Hrvatska je zaslužila finale. Onaj Langov gol u 96. nije trebao doduše, ali težim putem su se plasirali u finale. Nakon tog gola za 2-2, naši nogometaši pokazali su se u produžecima, svijetu kao na pladnju istresli sve svoje kvalitete i talente. Pokazali su kakva su ekipa i vladalo je svi za jednog - jedan za sve. Zaslužili su pobjedu na kraju", priča nam Ivan Klasnić i dodaje:
'Znao sam da ćemo proći u finale Lige nacija'
"Ono što je zabio Bruno Petković, zato ga i imamo, zato ga je izbornik Zlatko Dalić uveo, da riješi utakmicu. Tako je Bruno na kraju i napravio. Da je taj izbornikov potez bio važan uvođenjem njega vidjelo se, ne samo po golu i iznuđenom penalu, nego i po tome kako je držao lopte. U tom trenutku smo to i trebali. Mislio sam kad su Nizozemci zabili gol u 96. za 22, kad je Lang poentirao, da će biti pakao u produžetku, ali dobro smo se izvukli, ne da smo se izvukli nego smo ih razbili".
Kad je pao taj gol palo nam je napamet samo opet da se ne ponovi Turska 2008. i Prater, utakmica u kojoj je Klasnić zabio gol u 117. za 1-0, a koju smo na kraju nakon neviđene drame izgubili i ostali bez polufinala natjecanja. Tako blizu, a tako daleko...
"Gledajte, znao sam da ćemo proći. Ne znam kako, ali meni je bilo jasno da ćemo proći jer Nizozemci nikako nisu igrali, dok je Hrvatska dominirala. Bio sam na utakmici u Rotterdamu, osjetio sam taj ambijent, vidio na licu mjesta igru... Super kombinacija je bila za onaj gol, ali ako gledamo čitavu utakmicu oni nisu napravili ništa. Igrali su kući, kao da nisu... Nas Hrvata je na De Kuipu bilo više nego njih valjda. I tada na Prateru je bilo jako puno naših navijača, navijanje strašno, ali nije bilo polufinale nego četvrtfinale EP-a. Mislim da je Hrvatska na konju. Uopće je nebitno s kim igramo u finalu. Vjerujem da prema prikazanom možemo dobiti Španjolsku."
'Nije bitna Španjolska, bitno je da mi odigramo kako protiv Nizozemske'
Kako su vam Španjolci odigrali protiv Talijana? Imaju mana, itekako...
"Za mene bi bilo bolje da igramo protiv Italije, ali Talijani su, ruku na srce, protiv nas uvijek loše igrali. Španjolci nisu nepobjedivi. Nije bitna Španjolska, bitni smo mi, naša igra i ako odigramo kao protiv Nizozemske pobijedit ćemo. Da vam budem iskren, nisam uopće ni gledao drugo polufinale Lige nacija Italija - Španjolska jer me nije ni zanimalo. Zanima me samo Hrvatska i igra koju pružamo. Ova generacija zaslužila je trofej. Što su napravili svi, od igrača, izbornika, stožera, fizoterapeuta, masera, svih, zaslužili su trofej. U posljednjih 12 godina Hrvatska je napravila čudo. I zato kažem - zašto ne sad! Idemo uzeti tu 'kantu', osvojiti Ligu nacija".
'Imamo najbolji vezni red na svijetu'
Što će biti ključno protiv Španjolske u nedjelju?
"Da zabijemo jedan gol više nego oni (smijeh). Mislim da imamo najbolji vezni red na svijetu. Vidjeli smo da je sudac Istvan Kovasz podijelio našima odmah žute kartone, ali opet su se naši borili. To je iskustvo, bili smo na high levelu. Niti sudac nas nije izbacio iz ritma. Jednostavno, sudbina je hrvatske nogometne reprezentacije da jednog dana bude na prvom mjestu - nema veze bila to Liga nacija, Euro ili SP - zaslužili smo to zbog svega. Uvijek kažem, svi koji nose kockasti dres, na njima se vidi ta čast i zanos što igraju za Hrvatsku. Kapa do poda svima. Ne posustajemo, nego se vraćamo nakon gola i pobjeđujemo. Iako dobijemo neki gol koji nismo očekivali vraćamo se, u glavi smo jaki i to je najbitnije. Karakter je u hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji izražen i pobjednički je".
Bi li Bruno Petković trebao startati protiv Španjolaca?
"Nije na meni da komentiram odluke izbornika Zlatka Dalića, ne slažem ja momčad. Dobro je da je Petković tu, da je spreman, da je pravi i da je spreman biti čovjek odluke, junak utakmice... Nema veze tko igra, samo da Hrvatska bude ekipa, da bude klapa... Ako je hrvatska nogometna reprezentacija ekipa, ako igraju kao jedan, kao momčad, onda možemo biti najbolji".
'Ne mogu bez nogometa'
Kad gledate utakmice Hrvatske, jel' vam dođe da se skinete u kopačke i zaigrate s dečkima, nedostaje li vam nogomet? Sigurno vam nedostaje reprezentacija i nogomet kao takav...
"Sigurno, kako ne. Bez nogometa ne mogu. Ja sam uvijek u nogometu i uvijek ću ostati, bez obzira na koji način, bio igrač ili ne. Zlatko Dalić ima moj broj, ako treba moju pomoć, uvijek me može nazvati. Nemojte misliti da se guram, nego jednostavno meni je Hrvatska u srcu, meni je Hrvatska sve, volim nogomet, želim pomoći i ako mu treba bilo kakva pomoć u stožeru, vamo tamo. Ponosan sam što sam Hrvat. Ali, mislim da nije bitno što ja u stvari želim, ono što je bitno je da Hrvatska ostvaruje rezultate, a ne hoće li Ivan Klasnić biti u stožeru ili negdje drugdje. Najbitnija je reprezentacija, uspjeh Hrvatske. Vi kad pogledate stožer, sve su to bivši suigrači koji se znaju, koji su prijatelji i između ostalog i zbog toga je tako dobra atmosfera. Prijateljstvo je tu jako bitno. Baš se sve u reprezentaciji poklopilo. Puno pričaju dečki, dobro raspoloženje vlada i to se sve prelijeva na teren."
I vi poznajete dobro Luku Modrića, Vedrana Ćorluku, Ivicu Olića.. Poznajete i Stipu Pletikosu koji je sad u HNS-u... Hoćemo reći, to su i vaši bivši suigrači, znate ljude...
'Najbitnije je da Hrvatska osvoji Ligu nacija, da bude uspješna'
"Znam, ali nije to važno, moj status nije sad važan stvarno. Najbitnije je da Hrvatska osvoji Ligu nacija, da je uspješna i na ponos svih Hrvata... To je bitnije od Ivana Klasnića. Bio sam sretan, uživao sam na utakmici protiv Nizozemske u Rotterdamu. Rekao sam si - ako ne dobijemo Nizozemce, neću više ići na utakmicu. Bio sam u Dohi na polufinalu SP-a i tu utakmicu protiv Argentine smo nažalost izgubili. Lijepo je uživati u reprezentaciji i kao navijač, pogotovo kad ju voliš, kad voliš svoju zemlju. Navijači što su napravili sad u Rotterdamu, ma čudo, svaka čast", priča nam Ivan Klasnić i nastavlja:
'Ambijent u Rotterdamu je bio top topova, čudo'
"Top topova navijanje, ambijent. Dugo takvo navijanje nije bilo. Aplaudiralo se himni Nizozemaca, baš fair play uz hrvatsku dominaciju na tribinama. Bili smo moćni, baš moćni. Bilo je kako treba, vidjelo se da smo mi Hrvati narod koji respektira svakog, ali da smo pritom jaki i moćni. Fenomenalno je bilo kako su se navijači ponašali. Nema veze jesu li popili ili nisu, nikakvih sukoba nije bilo. Meni je bila velika čast biti na De Kuipu, biti dio te ponosne mase ljudi, bilo mi je čast biti jedan od njih. Baš je ponosno biti Hrvat a ovih dana pogotovo."
Je li vas navijanje na De Kuipu vratilo na Prater 2008.? Tada je navijanje protiv Turaka bilo nevjerojatno...
'Ono na Prateru protiv Turaka je bila sudbina'
"Uvijek kažem što je bilo, bilo je. Navijanje je tada bilo vrhunsko, ali to što se dogodilo nama rezultatski, to ne možemo više vratiti. Bila je to sudbina. Sad nam sudbina vraća, sad je sudbina hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji, njenim navijačima i svim Hrvatima je da budu prvi. Tako smo mala zemlja, a spremni smo napraviti čudesa. Nema veze Liga nacija ili veće natjecanje, nakon svega što smo prošli opet smo među najboljima na svijetu - drugi sa SP-a 2018. i treći sa Mundijala u Katru. Ne zaboravimo niti povijesnu prvu medalju - broncu 1998. Da, tako mali, a opet veliki, moćni i jaki. Hrvatska je velesila."
Je li vam ta Turska danas dođe u glavu, sjetite li se tog crnog dana za hrvatski nogomet koji je isto tako izgradio karakterno Luku Modrića, Vedrana Ćorluku i hrvatsku nogometnu reprezentaciju u cjelini?
'Hrvatskoj treba nacionalni stadion koji će biti na ponos'
"Istina, porazi su sastavni dio sporta i izgrade te, ojačaju u neku ruku. Nekad se o tom porazu i priča, neću lagati, ali to je iza nas kao što sam rekao. Pustimo prošlost, jer sadašnjost je sjajna, a budućnost svjetla. Hrvatska u nedjelju igra finale Lige nacija i samo je to bitno. Pustimo Turke, pričajmo o Nizozemskoj i Španjolskoj jer imamo dobre šanse uzeti trofej. Isto tako, vidjela je i FIFA i UEFA da se treba uložiti u Hrvatsku, da se napravi adekvatan stadion na kojem će ti naši junaci igrati svoje utakmice. Da Hrvatska, jedna takva velesila u nogometu da nema svoj stadion, to je baš ono.. Neću reći sramota, ali ono... Hrvatska nogometna reprezentacija zaslužuje adekvatan stadion, svoj stadion od bar 30 000 ljudi, da bude lijep i na ponos, na kojem Hrvatska može igrati svoje utakmice s ponosom", zaključio je Ivan Klasnić.
