Opet 0:0, šteta! No, sve je još otvoreno. Od cilja ne odustajemo, a to je Svjetsko prvenstvo. Znači, moramo pobijediti Ukrajinu!
Protiv Rusa smo odlično otvorili utakmicu, bili smo bolji u prvih 15 minuta, Rusi su se potom držali sljedećih pola sata, a onda, u drugom dijelu... mi smo vladali terenom.
Kad bismo zbrojili sve prigode, oni su imali jednu jedinu, a mi smo imali niz, Bašić, Roguljić, Mamić... Uf, žao mi je što nismo iskoristili dominaciju u posljednjih 20 minuta. Nažalost, nikako ne možemo realizirati svoje prigode, to je naš najveći problem.
Naša obrana je izuzetno kvalitetna, od vratara, četiri igrača u zadnjoj liniji, pa do dva defanzivna vezna. Ali nemamo mirnoću u završnici, a i kao da nam nedostaje malo kolektivnije igre u toj završnici. Da, dođemo 16 metara od gola i onda igrači to žele riješiti na individualan način, ali to baš i nije lako.
Ne mogu prežaliti veliku priliku koju je imao Bašić kad ga je proigrao Halilović. Bio je sam iskosa, ušao na desetak metara, ali je pucao visoko preko gola. Roguljić je također bio u velikoj prilici, prošao je tri igrača, ušao sam u šesnaesterac, ali je i njegov udarac završio preko gola. U drugom poluvremenu Mamić je pogodio stativu, pa Vojković, koji je ostao sam na desetak metara, pa opet Roguljić, pa Brodić... Jednostavno lopta nije htjela u gol... Nemamo ni sreće.
Dečkima je žao, ali moraju se sabrati jer dok god postoje šanse, nema odustajanja. Imamo sigurnost u obrani, moramo popraviti realizaciju i to je to. Od cilja ne odustajemo, a to je Svjetsko prvenstvo.
Pitaju me odustajem li od naslova prvaka Europe koji sam najavio prije natjecanja? Ne, mi smo objektivno bolja momčad od Rusije i Italije i u utakmicama smo po svemu bili bolji... Ali to je nogomet, to je život!
