Život nekada piše tako ironične romane da čovjek u njih gotovo da i ne može povjerovati. Pazite ovo, 2018. godine stigla je nepravomoćna presuda Zdravku Mamiću, Zoranu Mamiću i njihovoj sviti za nezakonito izvlačenje 116 milijuna kuna iz Dinama i te je godine hrvatska nogometna reprezentacija uzela srebro na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj. Dakle, ostvarila je povijesni uspjeh nedugo nakon što je formalno krenuo početak kraja Mamića i njegove vladavine u hrvatskom nogometu.
Mamić je vrlo brzo izgubio sav utjecaj u Hrvatskom nogometnom savezu, a počeli nakon njega padati i svi njegovi puleni, osim onih koji su savili kičmu ili bolje rečeno proradio je darvinizam u njima i nekako su opstali. Mamić je, stoga, sav svoj fokus, iako na daljinu iz Međugorja gdje se sklonio od kratke ruke hrvatske pravde, usmjerio na Dinamo, gdje je na daljinski upravljač sljedeće tri godine vodio klub.
Tri godine nakon srebra na SP-u i nepravomoćne presude, stigla je pravomoćna presuda spomenutima za gospodarski kriminal u Dinamu, a Dinamo je senzacionalno razbio Tottenham u osmini finala i plasirao se u četvrtzavršnicu Europa lige. Da stvar bude bolja, Modri su ostali bez trenera, Zorana Mamića, pravomoćno osuđenog na četiri godine i osam mjeseci zatvora, svega tri dana uoči uzvratnog susreta i to s vrlo nepovoljnih 2:0 iz prve utakmice.
Dakle, de facto, su bili otpisani i "caretaker" Damir Krznar pred sobom je imao nemoguću misiju. Baš kao što je reprezentacija, koju su uoči SP-a mnogi otpisivali i davali im male šanse, iznenadila sve, tako je gotovo jednako iznenađenje priredio Dinamo. No, eto, poklopilo se. Mamići od ponedjeljka 15. ožujka više nisu ničim formalnim vezani za Dinamo, a samo tri dana kasnije Dinamo je ispisao povijest i to na čudesan i vjerojatno neponovljiv način.
Jedinstvena prilika
Po prvi put u novijoj povijesti Dinama u klubu nije bilo Mamića i igrači su imali šansu privući sva svjetla pozornice na sebe, dokazati svima da nisu Mamići ti koji donose uspjeh Dinamu, već da su isključivo oni, njihov voljni moment, trud, hrabrost, muda i zalaganje ti koji su doveli Dinamo u četvrtfinale Europa lige. Po prvi put javnost, i ona koja navija za Dinamo i ona koja ih simpatizira i ona koja ih ne voli, imala je priliku vidjeti da se itekako može napraviti veliki posao i bez Mamića u Dinamu, premda nas je sve Zdravko godinama, onako proročanski, uvjeravao da bi bez njega Dinamo bio provincijski klub i da će ako on ode, sve krenuti nizbrdo.
Dinamo je trenutno u velikoj krizi identiteta, upitna mu je budućnost, nitko pojma nema kako će to sve završiti i ova pobjeda mogla se iskoristiti kao platforma s koje će Dinamo krenuti neki novi život, život bez Mamića. I što se na kraju dogodilo, je li Dinamo iskoristio priliku i pokušao krenuti ispočetka, jesu li igrači iskoristili šansu i prebacili fokus samo na sebe, što su u potpunosti i zaslužili? Jesu da vam ne kažemo što. Prije samo nekoliko dana pisali smo o kontaminaciji koja je ostala iza Zdravka Mamića, a ovo je najbolji dokaz i izvrstan primjer naše teze.
Europski mediji, svjetski mediji, engleski, talijanski, njemački, ovi iz regije srpski, slovenski, bosanskohercegovački, svi su se naklonili i odali počast Dinamu, dečkima i ponajprije čudesnom "hat-trick" heroju Mislavu Oršiću. Twitter je gorio, tamo neki Englezi koji jedva da mogu pronaći Zagreb na karti svađaju se na društvenim mrežama oko toga koji je Oršićev gol ljepši. Neki tamo navijači Arsenala izbacuju na tone "memova" o Dinamu, Oršiću i ekipi, kojima se izruguju s Tottenhamom i Mourinhom. Čitaju se napisi da je Oršić zreo za Premiership, da ga trebaju kupiti Atletico Madrid, Borussija Dortmund, da je Tottenham trebao po njega još ljetos ići. Rade se dubinske i ozbiljne analize kako je to tamo neki klub iz sirotinjske istočne Europe razbio gotovo sedam puta skuplju momčad i jednu od najjačih ekipa ugledne Premier lige.
Ne može im nitko ništa
Dinamo je danas, vjerovali ili ne, top-tema gotovo svih europskih medija, dive mu se navijači koji za njega do prije dva-tri tjedna nisu niti čuli niti su o njemu razmišljali. Mislav Oršić postao je hit-igrač u cijeloj Europi, pazite, cijeloj Europi i to nije tek neka trivijalnost to je ogromna stvar. Oršić je nominiran i za "Player of the week" nagradu UEFA-e i gotovo sigurno će mu pripasti...
Znamo da čekate pročitati ono "ali" i evo sada vam ono i slijedi. Ali, kao što smo kazali, postoji tu jedan golemi problem. Mamićeva kontaminacija će izgleda imati dosta dugačak poluživot jer nakon utakmice dogodilo se ono, što smo, je*iga, mogli i očekivati. Dok se stranci dive dinamovcima, Oršiću i čudu koje su dečki izveli, u Dinamovoj svlačionici igrači slave pobjedu zajedno s bivšim trenerom Zoranom Mamićem, a mogla se tu čuti i pjesma Mitra Mirića, "Ne može nam nitko ništa", pjesma koja bi, da se snima film o Zdravku Mamiću, bila glavna na njegovu "soundtracku", pjesma kojom Mamić valjda započinje dan, kao što ga vojska započinje puštanjem himne.
Nakon utakmice stigle su zahvale Zoranu Mamiću, a time direktno i čovjeku koji ga je postavio, Zdravku Mamiću. Čestitali su igrači, čestitao je Damir Krznar, čestitao je komentator u prijenosu, a Dinamo je na svojim službenim stranicama na kraju dana objavio ovo...
Dakle, indirektno, ma što indirektno, direktno su poručili čiji je ovo klub i dalje, direktno su poručili da im doista "nitko ne može ništa". Na pobjedi su se zahvalili čovjeku koji je upravo pravomoćno osuđen za izvlačenje novca iz kluba i sprema se zbog toga na odsluženje zatvorske kazne. Gdje, ljudi dragi, toga na ovom svijetu ima? Samo u Hrvatskoj. Osim kontaminacije koju je Zdravko Mamić ostavio za sobom, glavni razlog zašto si Dinamo može dozvoliti ovakvu objavu vam je najbolje potražiti upravo u komentarima ispod te objave ili ovih ranije objavljenih na stranicama Dinama, kao i na, recimo, službenoj Facebook-stranici Zdravka Mamića ili, eto, možete iščitavati kilometre komentara ispod naših tekstova ili tekstova nekih drugih portala. Hrvati, ne kažemo svi, ali jedan veliki dio njih, i dalje se otvoreno dive i podržavaju Mamiće i štoviše ovu pobjedu pripisuju samo njima.
Mislav Oršić
Bestseller
Zdravko Mamić, vjerovali ili ne, ovih dana postaje, u očima jednog dijela našeg naroda, heroj jer, pazite sada, cinka one koje je, kako on sam kaže, podmićivao i one preko kojih je izvlačio novac iz kluba. Dakle, otvoreno priznaje nedjelo i to ne jedno nego čitavu seriju njih i našem je narodu on sada heroj. Taj isti čovjek je prije nekoliko dana izjavio, kao i mnogo puta do sada, da je on stvorio ovaj Dinamo, da je osnovao BBB, da bez njega Dinamo ne bi bio nigdje, dakle direktno sebi pripisuje sve zasluge za uspjehe Dinama, a najgore što čovjek može napraviti jest da mu afirmira takav način razmišljanja i hrvatski narod, jedan dio njega, to upravo i radi.
Hraniti Mamića, njegov ego, opravdavati njegova djela i relativizirati njegovu kaznu i presudu je zadnje što bi trebali činiti, a čitava vojska ljudi, javnih osoba iz svijeta nogometa i sporta, upravo to i čini. Mamiću više nije mjesto u Dinamu i sada je bila uistinu jedinstvena prilika da se napravi korak naprijed, a napravila su se dva koraka unazad. Igrače su pod Zapadom dočekali Bad Blue Boysi, podržali ih, dočekali raširenih ruku, slavili zajedno s njima i umjesto da zahvale njima što su godinama upozoravali na Mamićevu štetnost ili da im barem čestitaju rođendan koji je bio prije dva dana, oni posvećuju utakmicu bivšem, pravomoćno osuđenom treneru i indirektno njegovu bratu, koji utakmicu gleda iz svoje međugorske oaze odakle ovih dana cinkari i napada kao ranjeni lav ili radi herojsko djelo i provodi katarzu u hrvatskom pravosuđu, ovisi kako na to gledate. Rekli smo, život piše zaista ironične romane, a ovaj Dinamov, da se napiše, bio bi bestseler.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.
