Nacionalizam je tih dana bujao na podrucju bivse Jugoslavije. U Hrvatskoj su koji dan ranije odrzani prvi visestranacki izbori, a u Srbiji je zario i palio kasniji ratni zlocinac Slobodan Milosevic. Netrpeljivost izmedu dviju republika i naroda je bila sve veca, a tog 13. svibnja se prenijela i na nogometni teren.
Vec i prije utakmice su krenule tucnjave izmedu Bad Blue Boysa i Delija na zagrebackim ulicama, a situacija je eskalirala na stadionu. Puno je verzija o tome kako su zapoceli neredi, ali ostalo je upamceno da je tadasnja milicija dugo mirno promatrala dogadaje na tribinama, a reagirala je tek kad su navijaci provalili na travnjak. I tada je, medutim, tukla samo Dinamove navijace sto je u konacnici isprovociralo 21-godisnjeg Bobana da se u jednom trenutku zaleti i nogom pogodi policajca Refika Ahmetovica. Isti je kasnije priznao da su ga kolege nagovarale da upotrijebi oruzje za 'smirivanje' Bobana, ali je on to odbio napraviti.
Boban je, dakako, od toga dana postao ikona Dinamovih navijaca, a za maksimirske nerede se u godinama koje su slijedile pocela upotrebljavati floskula 'pocetak rata u Hrvatskoj'. Naravno, radi se o, u najmanju ruku, bespotrebnom pretjerivanju buduci da su se u mjesecima koji su slijedili dogodile puno vece tragedije koje se mogu smatrati pocetkom rata za samostalnost. A osim toga, punih godinu dana nakon opisanih dogadaja u Maksimiru, na istom je mjestu mirno odigrana prvenstvena utakmica izmedu Dinama i Crvene zvezde u kojoj su Modri slavili s 3:2. Junak navijaca Boban je, pak, nakon isteka suspenzije igrao za reprezentaciju Jugoslavije.
Nema potrebe, dakle, pretjerivati s pricama o pocetku rata, ali nema sumnje da ce 13. svibnja 1990. zauvijek ostati zapisan kao vazan datum u Dinamovoj povijesti, a pogotovo u povijesti navijacke skupine Bad Blue Boysa.
