Politički angažirane navijačke skupine nogometnih klubova prvi su se put pojavile u Brazilu 40-ih godina prošlog stoljeća, a narednih desetak godina proširili Europom. Splitska Torcida i nekolicina navijačkih skupina u Italiji u ranim pedesetim označavaju začetak organiziranih navijačkih skupina kao globalnog fenomena.
Početkom 21. stoljeća organizirane navijačke skupine ili ultrasi kako ih se još naziva u velikom su se stilu pojavile na Bliskom istoku i na sjeveru Afrike. U Egiptu su ultrasi igrali važnu ulogu u rušenju diktature Hosnia Mubaraka, a navijači su bili trn u peti i brojnim drugim despotima. No ovog puta ćemo pričati o marokanskim navijačkim skupinama koje prati glas najozloglašenijih, ali i najkreativnijih na cijelom afričkom kontinentu.
Postali hit za manje od dvadeset godina
Organizirano navijanje se u Maroku pojavilo tek 2005. godine, ali od tada pa do danas doživjelo je nevjerojatan procvat te ih se s pravom uspoređuje s najboljim europskim i južnoameričkim ultras grupama.
Osim što pažnju svjetske nogometne javnosti zaokupljaju zastrašujuće fanatičnim navijanjem, ultrasi su važan politički faktor u Maroku te su im vlasti u osjetljivim trenucima više puta zabranjivale prisustvo na tribinama, no oni su i dalje tu i bolji su no ikad.
Prošlog su se mjeseca navijači vratili na marokanske stadione nakon gotovo dvije godine odsustva. Naime, zbog pandemije koronavirusa u Maroku nije bilo navijača na tribinama još od proljeća 2020. godine.
Derbi smrti u Casablanci
Predvodnici procvata navijačkog pokreta u ovoj zemlji na sjeveru Afrike dolaze iz Casablance gdje se igra vatreni derbi između Raje i Wydada. Rajina navijačka skupina Curva Nord poznata je po sukobima s policijom, a nikome tko nije odjeven u crveno nije dopušteno uopće ući na tribinu. Neke od navijačkih pjesama toliko su provokativne i politički angažirane da su postale lajtmotiv revolucija na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi.
Osim toga navijači Raja Casablance nevjerojatno su bučni i kreativni te je ponekad nevjerojatno s koliko ritma navijaju tijekom utakmice. Njihove su koreografije dovele i do promjene u načinu na koji vlasti osiguravaju utakmice, jer su nekoliko puta svojim porukama dobrano potresli političku elitu.
Derbij Casablance između Raje i Wydada nosi nadimak Derbi smrti. Ništa manje provokativni, opasni i kreativni nisu ni navijači Rajinog rivala, Wydada. Oni su pak podijeljeni u dvije sukobljene frakcije potpuno različitih političkih i društvenih svjetonazora. Ono što je fascinantno je da Ultras Eaglesi i Green Boysi kada ne ratuju međusobno, dijele istu tribinu. Osobito su impresivne predstave Green Boysa koji svojim članovima ni pod koju cijenu ne dopuštaju da stanu navijati tijekom susreta.
Pirotehnika, bubnjevi i neumorno navijanje
No navijačke skupine iz Casablance nisu jedine koje gaje ultras supkulturu u Maroku. Tu je i navijačka skupina Hercules 2007. koja prati Ittihad iz Tangiera. Otkad se njihov klub 2015. godine vratio u najviši rang marokanskog nogometa, ova navijačka skupina je doživjela pravu renesansu. Konstantno pune stadion do vrha i na glasu su kao grupa s najboljim pirotehničkim predstavama na sjeveru Afrike.
U kontekstu navijačke kulture u ovoj zemlji treba spomenuti i navijače Kenitra Atletic Cluba ili KAC-a – Helala Boysi. KAC nije velikan marokanskog nogometa, ali njihovi navijači su zaista nešto posebno. Njihov stil je pod snažnim utjecajem južnoameričke navijačke tradicije, a ono što ih čini unikatnima jeste činjenica da nemaju pravih rivala u zemlji te su u prilično prijateljskim odnosima s ostalim ultrasima.
Ludilo sa sjevera Afrike
No priča o navijačima u ovoj zemlji se ne može ispričati bez da se spomene navijačka sila sa sjevero-istoka zemlje odnosno Fatal Tigers iz Fesa. Tigrovi prate Magreb de Fes i jedna su od najstarijih navijačkih skupina u Maroku. Osnovani su 2006. godine i od tada ih prati reputacija najosebujnijih i najglasnijih na kontinentu. Njihove koreografije kojima dominira prepoznatljiva žuta boja čest su motiv na međunarodnim stranicama na društvenim mrežama.
I naposljetku, u Maroku ultrasi imaju neobičnu praksu, a to je da često ostaju na tribini i sat, dva nakon utakmice kako bi svima pokazali da ne moraju kući, jer je stadion njihov dom.
Pogledajte kako afričko navijačko ludilo izgleda i upalite ton.
