Veliki rat, rat koji će okončati sve ratove, prvi rat globalnih razmjera, kasnije poznat i kao Prvi svjetski rat, odvijao se na više kontinenata od 28. srpnja 1914. do 11. studenoga 1918. godine. 

LUDA UTAKMICA /

Pogledajte dres u čast gradu heroju: Vukovar predstavio novi dizajn, daleko najljepši u HNL-u

U tom razdoblju bilo je mobilizirano oko 60 milijuna europskih vojnika koji su se borili u jednom od najsmrtonosnijih sukoba u modernoj ljudskoj povijesti koji je odnio više od 40 milijuna života. 

No, u prvim mjesecima rata vojnicima je s raznih strana bilo obećano kako će se do Božića vratiti kući svojim voljenima. Nitko nije mogao ni slutiti kako će sukob postati prava klaonica pa su tako na prvi ratni Badnjak koji je stigao 24. prosinca 1914. vojnici priredili pravo božićno čudo. 

Unatoč tome što su bili svjesni kako ipak neće do Božića doma svojim obiteljima i unatoč tome što su se sukobi samo pojačavali, oni su s obje strane izvukli onaj ljudski aspekt i napravili - primirje. 

Nekoliko je njemačkih vojnika blizu mjesta Ypresa u Belgiji, a i na nekoliko drugih mjesta duž Zapadne fronte, par sati prije Božića počelo pjevati Tihu noć. Na to su britanski vojnici (većinom Škoti) koji su bili udaljeni u rovovima nekih 150 metara, uzvratili i zapjevali. Često dovikivanje i vrijeđanje preraslo je u jednu vrst pristojne zabave. 

Kasnija svjedočenja nekih vojnika govore kako su nekoliko dana ranije neki njemački i francuski vojnici napustili svoje rovove, otišli do bodljikave žice sa šampanjcem i cigaretama u rukama i 's osjećajima bratstva vikali kako žele završiti rat'. No, vrlo brzo je stigla oštra zapovijed da su bratimljenja zabranjena i da svi moraju ostati u svojim rovovima. 

Nakon noćne pjesme i dovikivanja pozdravima s obje strane te čak i 'pozivima na piće', nekoliko njemačkih vojnika se na Božićno jutro sneno i mutno ohrabrilo i popelo iz rovova te krenulo preko "ničije zemlje". Bio je to jako riskantan potez jer bi u takvim trenucima inače vrlo brzo doletio neki metak, ali na obje strane su postojali vojnici koji su donekle razumjeli jezik druge strane, što je olakšavalo prvi kontakt.

Nakon što su ostali vojnici vidjeli da druga strana ne puca i da je čak i topništvo utihnulo, počeo je masovni izlazak iz rovova i sastanak u ničijoj zemlji. 

Nakon pozdravljanja su se počeli razmjenjivati pokloni, sitnice kao što su duhan, lule i gumbi za odjeću. Pomogao je i stari narodni lijek za hladnoću alkohol. Prema pismima koja su ostala sačuvana, britanski vojnici su bili iznenađeni činjenicom da mnogi njemački vojnici mogu razgovarati na engleskom jeziku. 

Iako u tom trenutku više nisu bili neprijatelji, jedna činjenica vratila ih je u stvarnost. Bili su to leševi palih suboraca koji su bili svuda oko njih i obje strane počele su skupljati svoje mrtve u tišini noseći zamrznute leševe na posljednji počinak. Praktički su zajedno pokapali svoje suborce. 

Najstrože zabranjeno

U Božićnom primirju je navodno sudjelovalo i do 100.000 vojnika na obje strane, iako se oblik primirja i količina uključenih vojnika razlikovao duž linije. Na jednom djelu Škoti su navodno imali nogometnu loptu, a Nijemcu su oduševljeno prihvatili poziv na 'hakl'. Postoje zapisi koji govore kako je čak odigrana i prava utakmica u kojoj su (gle iznenađenja) slavili Nijemci (3:2), ali brojni povjesničari kasnije su dodali kako je malo vjerojatno da je odigrana prava utakmica već da je bilo bar pokušaja odigravanja nogometne utakmice, samo da je stanje tla (ničija zemlja je bila blatna kaljuža) onemogućavalo nešto više od običnog napucavanja lopte. 

Utakmice su se relativno često znale održati između vojnika na istoj strani (zato su Škoti i imali loptu), ali samo je ova situacija zabilježena kao 'utakmica' između protivničkih strana u ratu. U utakmici su uživali svi, od vojnika bez činova do pukovnika, ali oni iznad njih nisu bili opušteni jer su od vlastitog vrha dobili direktivu da spriječe svako zbližavanje s neprijateljem do kojeg, upozorili su ih, može doći u vrijeme blagdana. Privremeno neslužbeno primirje, prijateljsko druženje, koliko god ono zvučalo primamljivo, bilo je najstrože zabranjeno.

Kako je sunce zalazilo, general Smith-Dorrien iz britanske vojske naredio je povratak u rovove jer da se ova prijateljska utakmica nastavila, vojnici bi se započeli zapitkivati ima li njihovo zapovjedništvo pojma protiv koga se uopće bore i počeli bi gubiti motiv i sam smisao rata, odnosno prestali bi mrziti neprijatelja. Već sljedeći dan, na Štefanje, brojalo se stotinjak mrtvih. 

Zanimljivo je spomenuti kako Hitler, koji se borio u Prvom svjetskom ratu s činom skupnika, u vrijeme Badnjaka i Božića nije bio na prvoj liniji. No, prema kasnijim izjavama njegovih suboraca nije podržavao Božićno primirje, kritizirajući vojnike koji su u njemu sudjelovali. 

Foto: Pictorial Press, Pictorial Press Ltd/alamy/profimedia

Velika većina vojnika nije mogla ni slutiti da će taj rat na kraju postati klaonica u kojoj je život izgubilo oko 20 milijuna vojnika te isto toliko civila, no utakmica je postala jedan od simbola primirja i ljudskosti koja je nadilazila političke vrhove, a 2008. je u gradiću Frelinghienu na francusko-belgijskoj granici podignut spomenik u čast utakmici koja je navodno točno tamo odigrana na Božić 1914. godine. 

Posljednji poznati živi sudionik Božićnog primirja bio je Alfred Anderson. Služio je kao dio 1/5. bataljuna Angus i Dundee u sklopu Crne straže (Kraljevske gorske pukovnije). Umro je 21. studenog 2005. u dobi od 109 godina, gotovo 91 godinu nakon primirja. 

U današnje vrijeme stižu vijesti o prijedlozima Božićnog primirja od strane Ukrajine i mrtvo-hladnog odbijanja od strane Rusije. Božić je čini se prije 111 godina shvaćan drugačije, ali nada umire posljednja jer čak i kada je mir bio zabranjen, vojnici su pokušavali pronaći humanost kroz nogomet za Božić. 

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

POGLEDAJTE VIDEO: Martinović: 'Dandanas odem na Voyo i pogledam snimke utakmica, sve mi je još uvijek kao san'