Dinamo je u utorak navečer odigrao 0:0 sa Celticom u šestom kolu Lige prvaka. Možemo slobodno reći ništa-ništa.
Dok je Zoran Zekić vodio Slaven Belupo prije nekoliko godina nakon jedne je utakmice koja je završila 0:0 rekao "sastali se Neću i Ne mogu". Njegova duhovita opaska može se iskoristiti i za ovu utakmicu. Brendan Rodgers puhao je i na hladno iz više razloga. Prvo, Celticovi gostujući rezultati u Europi su kriminalni i bod u gostima je uspjeh za Celtic s obzirom na to koliko su poraza skupili u zadnjih 10-ak godina. Drugo, Celtic je u ovu utakmicu ušao s bodom više od Dinama što ne zvuči kao neka kapitalna prednost, ali itekako je kad uzmemo u obzir da je sljedeća Celticova utakmica kući protiv Young Boysa i ekipa iz Glasgowa je ogroman favorit u toj utakmici te im pobjeda garantira prolaz među 24, a vrlo vjerojatno će zadržati matematičke šanse da u zadnjem kolu pobjedom u Birminghamu protiv Ville možda dohvate i top osam. Štoviše, čak i da izgube obje utakmice, Kelti imaju šanse proći među 24 i s devet bodova. Možda će navijači Celtica zamjeriti Rodgersu što nije išao na pobjedu u gostima protiv ekipe koja je jedva imala dovoljno igrača u kadru da sastavi cijelu momčad. Ipak, Rodgersovo ne preuzimanje rizika je itekako racionalna odluka i Škoti su zadovoljni napustili Zagreb te se mogu okrenuti Old Firmu koji ih čeka u nedjelju u sklopu finala Liga kupa. Ako se vratimo na na Zekića i uzmemo njegovu prispodobu o Neću i Ne mogu, Celtic bi ovdje bio Neću.
Moralo se ići na pobjedu
Dinamo bi bio Ne mogu jer jednostavno nije imao nikakvo oružje napasti ovaj oprezni Celtic. Teško je reći što bi bilo kad bi bilo, ali vjerujem da se svi možemo složiti da bi Dinamo s Petkovićem, Sučićem, Mišićem i zdravim Baturinom itekako namučio Celtic i vjerojatno jurnuo po pobjedu. Bjelici možemo zamjeriti jednu ključnu stvar. I s ovakvim krnjim kadrom, igra bez rizika nije imala smisla. Bod protiv Celtica nije Dinamu donio puno, situacija je maltene ista kao da je izgubio. Dinamu su, za razliku od Celtica, do ostale ekipe iz prvog i drugog pota tako da ga do kraja ligaške faze čekaju Arsenal u gostima i Milan doma i imalo je smisla napasti Celtic i pokušati doći do magične granice od 10 bodova. Ovako je ta granica udaljena dva remija ili jednu pobjedu, a Dinamo nije favorit za takav ishod protiv Arsenala i Milana. Jasno, postoji šansa da se prođe i s devet bodova, a Dinamo jest sposoban otkinuti bod Milanu na domaćem terenu, ali niti za to nije favorit. Bjelica je jednostavno morao preuzeti više rizika. Bilo je jasno da Baturina igra na debelo ispod sto posto i moglo se ranije pokušati sa Stojkovićem i Mbukuom koji bi bili opasniji u tranziciji potpuno spremni i odmorni, možda već na poluvremenu. Dinamo je ovako prihvatio Celticovu igra na nulu što je za Modre imalo puno manje racija, nego iz Celticove perspektive.
Suma sumarum svega bi bilo sljedeće, Bjelica je ponovno pokazao da se zna nositi s velikim i skupio je u pet utakmica više no pristojnih 8 bodova izgubivši samo od Borussije Dortmund. Bjelica je doveo Dinamo do toga da ima dvije utakmice s europskim velikanima u kojima može rasterećeno tražiti prolaz dalje, a utakmica krajem siječnja s Milanom će zasigurno biti pravi spektakl u kakvoj god situaciji Dinamo bio do tada. Kako god završile posljednje dvije utakmice, Dinamo ima osam bodova u Ligi prvaka i Bjelica je u pravu kada kaže da na to trebamo biti ponosni. Ipak, ne možemo se oteti dojmu da je nedostajalo hrabrosti i rizika, i protiv Borussije, a posebice protiv Celtica.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.
POGLEDAJTE VIDEO: Nenad Bjelica izašao pred novinare. Otkrio što misli o svojim igračima i kako vidi čitavu situaciju
