Otkad je prije desetak dana započeo ratni sukob na istoku Europe, svakodnevno stižu vijesti o sportašima koji bježe iz Ukrajine, ali i o onima koji napuštaju ruske sportske klubove. Tako je, prema nekim informacijama, ruske nogometne klubove iz dva najviša ranga napustilo u proteklih tjedan dana više od stotinu internacionalaca, kako igrača tako i nogometnih stručnjaka.
Naši najcjenjeniji nogometaši u Rusiji, Dejan Lovren, Tin Jedvaj, Nikola Moro i bivši Hajdukov kapetan Zorana Nižić još nisu povukli takav potez, prvi Hrvat koji je prekinuo angažman u jednom ruskom klubu jest bivši trener iz Dinamove omladinske škole Ugo Klingor.
Klingor je u prosincu angažiran kao tehnički direktor omladinske, a kasnije i pomoćni trener prve ekipe ruskog drugoligaša Akrona iz Toljatija. Ugo Klingor je nakon rada u Dinamovoj školi nogometa te angažmanu u Rudešu i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, dobio priliku otići vrlo ambicioznom drugoligašu najveće zemlje svijeta koji je izuzetno fokusiran na rad s mladima, što je Klingorov forte tijekom cijele karijere.
Ipak, ruska bajka za hrvatskog stručnjaka nije dugo trajala jer je nedugo nakon izbijanja rata u Ukrajini, zajedno s internacionalnim stožerom Akrona, odlučio prekinuti ugovor te se vratiti u domovinu. Nekoliko dana nakon povratka u Hrvatsku za RTL.hr je odlučio podijeliti svoja iskustva vezana za angažman u Rusiji, ali i odluku da u ovim nemilim vremenima odluči povući kočnicu i izaći iz projekta. Klingor nam je otkrio i kako su u Akronu reagirali na odluku da prekine ugovor te s kakvim se sada problemima susreće uslijed čvrstih sankcija nametnutih Rusiji.
U Hrvatsku si se vratio u posljednjim danima veljače. Kako je došlo do odluke da prekineš ugovor i što je zapravo bilo presudno prilikom donošenja takve odluke?
Mi smo šest tjedana bili u Turskoj i po završetku priprema otišao sam vidjeti obitelj u Hrvatskoj jer smo imali nekoliko slobodnih dana. Letio sam preko Istanbula 27. veljače za Zagreb. Tad još nisu bile uvedene nikakve restrikcije za letove između Hrvatske i Rusije tako da je meni klub kupio kartu za povratak u Toljati 1. ožujka jer je dan poslije bio zakazan prvi trening nakon priprema. Već 28. veljače, ako se ne varam, Hrvatska je uvela zabranu leta te se u Rusiju nisam mogao vratiti ni da sam htio.
Ključna stvar u donošenju odluke da se ne vratim u Rusiju bila je obitelj. odnosno individualna zabrinutost za sigurnost. Već posljednjih tjedan dana našeg kampa u Turskoj je cijela ova situacija krenula. Bio sam okružen ljudima iz Rusije, postavljao pitanja. Oni su također bili zabrinuti, ali mi nisu mogli dati nikakve konkretne odgovore. Tad smo se počeli brinuti oko toga u što se ovo može pretvoriti. Nije bilo ugodno.
Nakon sedam tjedana priprema imali smo tri slobodna dana, prvi trening u Rusiji zakazan je tek 2. ožujka, i svi smo to vrijeme planirali provesti s obiteljima s obzirom na da smo mislili kako ih nećemo vidjeti prije ljeta.
Kako je sve to krenulo. Nas osam stranaca u stožeru dogovorili smo da ćemo pričekati u kojem smjeru će se situacija mijenjati i onda ćemo svi zajedno donijeti odluku. Kako smo otputovali doma, čuli smo se u ponedjeljak a situacija se nije smirivala. Glavni trener, Španjolac, rekao je da se on u narednih nekoliko tjedana ne vidi tamo jer je zabrinut za svoju sigurnost. Na osnovi prethodnog dogovora, lančanom reakcijom je istu odluku donio i ostatak stožera. Nakon što je glavni trener javio da neće natrag, zvali su me iz kluba i ponudili mi mjesto glavnog trenera, no već sam bio donio odluku.
Tvoj povratak u Hrvatsku, po svemu sudeći, nije bio planiran već se dogodio igrom slučaja, no kako je uopće došlo do tvog angažmana u Akronu iz Toljatija?
U Toljati sam došao na preporuku Ivana Kepčije. Oni su tražili osobu s pedigreom sličnom mome, a imao sam i blagu prednost, jer posjedujem nekakvo znanje ruskog jezika.
Znači, nakon što ste našli zajedničke interese i dogovorili uvijete ti si započeo s radom u Toljatiju. Kako je zapravo izgledalo vrijeme koje si proveo u klubu?
Ja sam u Rusiju stigao sredinom prosinca. Imao sam potpisan ugovor kao tehnički direktor omladinske škole, što bi bila nekakva spona između sportskog direktora i prve ekipe s omladinskim pogonom. Došao sam tamo, otvorio račun, dobio radnu dozvolu, riješio dokumentaciju i iznajmio stan u Toljatiju. Otišao sam da se ne vraćam do ljeta, no saznao sam da su od Stare godine do 9. siječnja nacionalni praznici u Rusiji i da ništa ne radi. Tada sam odlučio otići kući još deset dana i biti s obitelji. Nije bilo smisla da ostajem. Plan je bio da se 10. siječnja vratim u Toljati.
Oni 11. siječnja počinju s prvom fazom priprema u Moskvi nakon čega se trebalo ići na šest tjedana u Tursku. Sportski direktor je meni tada rekao da još nisu isposlovali vizu za trenera. Zamolio me da ja s ekipom odradim tih šest treninga pa sam se spakirao za Moskvu. Kada sam stigao sportski me direktor opet zvao i rekao da je pomoćni trener, također, Španjolac otkazao ugovor i da ne želi doći te su mi ponudili da prva tri tjedna idem kao ispomoć treneru.
Već prvi tjedan sam kliknuo s glavnim trenerom i krenuli smo kvalitetno u trenažni proces te je on vrlo brzo rekao da me želi za pomoćnika, a ja sam od tog trenutka priključen prvoj ekipi.
Koliko vidim, dosta se toga dogodilo ta dva i pol mjeseca koliko si bio pod ugovorom. Dojam je da je Akron bio lijepa prilika u tvojoj karijeri nakon vremena provedenog u Dinamu, Rudešu i Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Kakvi su tvoji dojmovi iz Toljatija, ako si ih uopće uspio steći u tako kratkom vremenu?
Bio sam dosta zadovoljan jer se najbolje osjećam na terenu i u trenažnom procesu. Riječ je o privatnom klubu čijem je vlasniku izuzetno bitna akademija. Tražio je osobu s pedigreom Dinama i iskustvom rada na toj poziciji u inozemstvu.
Ovom prilikom moram pohvaliti kamp koji imaju u Toljatiju. Zamislite si nogometnu akademiju koja ima vlastiti hotel sa 150 smještajnih jedinica za svoje igrače, restoran, osnovnu i srednju školu koje su podređene treninzima i igračima, odnosno njihovim potrebama. Sve je podređeno nogometu, slažu raspored sati da njima bude lakše. Isto tako imaju internat za dječake koji nisu iz Toljatija. Znači, nešto nevjerojatno.
Kolika je dostupnost informacija u ruskim medijima vezanim za rat u Ukrajini?
Nisam imao priliku vidjeti kako mediji prezentiraju to u Rusiji jer smo bili šest tjedana u Turskoj. Jedina informacija koju sam imao iz razgovora s kolegama u Rusiji, strancima i domaćima, je da se tamo život nastavio normalno. Rusko se prvenstvo igra, sve ide po planu.
Jesu li ti u klubu stvarali probleme prilikom raskida ugovora, odnosno, bolje rečeno, kakva bila je reakcija kluba kad ste ti i ostatak stožera odlučili ne vratiti se u Rusiju?
Imao sam ugovor na 'dvije plus jednu' godinu s velikom odštetnom klauzulom. Međutim, ljudi su bili maksimalno korektni. Vlasnik nije bio sretan što su strani stručnjaci donijeli odluku da se ne vrate, no kad su se strasti malo smirile, svi su prihvatili situaciju racionalno, ipak je rat. Nisu nam pravili nikakve probleme. Napravljen je raskid ugovora iako ja čekam još službeno da to bude odrađeno. Iskreno moram reći da su nam zbilja izašli u susret. Klub se ponio korektno iako su ljudi bili razočarani.
Znači, klub vam nije pravio probleme s raskidom, što je svakako dobra vijest, no ipak ste se suočili s određenim problemima kad su u pitanju financije vezane za angažman u Rusiji?
Već sam to negdje napomenuo, trenutno je nemoguće izvući novac iz Rusije. Ponavljam, klub je financijski sve odradio korektno prema nama. Kako je rubalj podivljao, mi smo čak dobivali veću količinu rubalja na svoj račun, no problem nastaje kad vi taj novac želite prebaciti doma. Morate kupiti stranu valutu, euro, dolar ili što već, a u slučaju konverzije gubite 25 posto novca. Također, sve moje osobne stvari su ostale u iznajmljenom apartmanu u Toljatiju, no to je sad najmanje bitno.
Kakvi su ti sada planovi za budućnost s obzirom da je ovaj projekt iznenadno prekinut? Planiraš li neki novi inozemni angažman u skorije vrijeme?
Ja ću se sad prvo mentalno odmoriti. Nije sve to jednostavno procesuirati. To je jedna životna odluka, a ja kući imam malu kćer od četiri godine. Nije bilo jednostavno donijeti odluku da odem tako daleko u prvom redu, a isto tako i odluka o prekidu ugovora bila je teška. No kažem, idem dalje i tražim novi angažman, pogotovo što je sad pravo vrijeme za to. Vidjet ćemo kakva će se vrata otvoriti na ljeto. Ne mogu reći da mi je prioritet opet inozemstvo, pogotovo što u Hrvatskoj ima ambicioznih projekata.
