Američki fitness trener Zack Ruhl oduševljava sve one koji cijene upornost i predanost, prije svega životu, a onda i prema samom sebi. Pitbull, kako je dobio nadimak, inače je težak invalid koji nema obje noge, ali to ga ne spriječava da nastavi sa životom. Smisao je našao u jakom treniranju, koje preko video kanala na društvenim mrežama dijeli sa širokim auditorijumom.
Amputirane mu obje noge
Naporno vježba
Dok je bio dijete, kad je imao dvije godine, njemu su amputirane obje noge. Imao je problem s kostima zbog kojih su nastali deformiteti i ta operacija bila je nužna. U svom domu u Houstonu ovaj 32-godišnjak naporno vježba. Usredotočen je samo na zgibove pod opterećenjem, sklekove i dizanje utega. Britanski tabloid Daily Mail prije 6 godina pisao je o ovom sportskom i životnom junaku.
Nadvadao malodušnost
"Čovjek kojemu su amputirane noge zbog rijetkog koštanog oboljenja postao je fitness trener koji može napraviti potisak od 190.50 kg na klupi i raditi sklekove u svojim invalidskim kolicima. Zack Ruhl nadvladao je malodušnost sportskih trenera koji su bili zabrinuti da će se ozlijediti i otvorio vlastitu CrossFit teretanu. Sada nudi besplatne tečajeve drugim osobama s amputacijom i sebe opisuje kao 'tvrdog učitelja' koji ne prihvaća isprike ni od koga.
Rođen je s krhkim kostima nogu i nedostajućim bedrenim kostima što je značilo da su liječnici morali amputirati preostale udove.
"Svima koji su mi ikada rekli da nešto ne mogu učiniti - dokazao sam da su bili u krivu", izjavio je Zack i dodao:
"Kad sam u teretani i vježbam, tada je život najbolji. Jedina riječ koju ne možete koristiti u mojoj teretani je 'ne mogu'. Ta je riječ izbačena iz tvog rječnika čim uđeš ovamo.' Zack pripisuje zasluge svojoj majci Cheryl Corbello za svoju čeličnu odlučnost da uspije.
Cheryl je rekla:
Odbacivan zbog hendikepa
"Sa samo sedam mjeseci nikad mu ne bih samo tako dala njegovu dječju bočicu, morao bi puzati u gipsu da bi je dobio. Znao me zamoliti da mu ostavim stvari na ormarićima kako ne bi morao posegnuti i mučiti se za bočicu, a ja sam mu rekla ne - neću biti ovdje zauvijek, moraš naučiti raditi stvari sam. Rekla sam mu da može biti što god poželi i nije me bilo briga kad su mu ljudi govorili ne, pronaći ćemo drugi način da mu kažemo da. Zack se počeo baviti sportom i dizati utege u srednjoj školi, no njegovi mu treneri nisu bili voljni dopustiti da se pridruži ostaloj djeci."
Zack Ruhl počeo je vježbati dok je bio u srednjoj školi...
'Volio sam fitness više nego nogomet'
"Počeo sam da vježbati dok sam bio u srednjoj školi da. Volio sam fitness više nego što sam volio igrati nogomet u to vrijeme. Moja ljubav prema utezima i svemu tome je rasla, rasla i rasla. Primjetio sam koliko mi može značiti, da budem drugačiji od svih ostalih u invalidskim kolicima. Što sam više radio, manje sam bio hendikepiran. Od igranja američkog nogometa za srednju školu C.E. King u Teksasu do pobjede na profesionalnom mitingu u obaranju ruku, uspio sam postići uspjeh i izvan natjecateljske arene. Otvorio sam svoj osobni trening studio pod nazivom "DNK Athletics" sa svojim dobrim prijateljem i ne mogu biti sretniji radeći ono što volim".
Zacku njegovi mu treneri nisu bili voljni dopustiti da se pridruži ostaloj djeci. To ga je jako smetalo. Odlučio je pokazati da nisu u pravu...
"Nisu htjeli da treniram normalno jer su mislili da ću se ozlijediti', izjavio je Zack Ruhl i nastavio:
'Ja sam najkonkurentniji tip kojeg poznajem'
"Ja sam najkonkurentniji tip kojeg poznajem i u srednjoj školi su na zidu imali tablicu na kojoj su postavljali najveći bench press. Nisam mogao čučnuti niti raditi mrtvo dizanje, ali sam mogao raditi bench i želio sam biti broj jedan - na prvoj godini bio sam treći i ostao sam na vrhu dok nisam diplomirao."
Zack je svoje znanje i snagu odlučio prenijeti u vlastitu teretanu gdje je mogao podučavati druge osobe s amputacijom kako vježbati...
"Osjećam se kao da sam prilično težak učitelj. Uopće ne volim izgovore. Pomaganje drugim osobama s invaliditetom daleko je najbolje postignuće koje se može postići. Tečajevi su besplatni za adaptivne sportaše jer znam koliko je teško ne znati što učiniti, a mnogi ljudi u invalidskim kolicima osjećaju se kao da nema nade. Moja poruka za osobe s amputacijama ili bilo koji invaliditet bila bi: ne dopustite da vam itko kaže da nešto ne možete učiniti. Uvijek imaš prostora za rast, samo nastavi i ne dopusti da ti itko išta kaže", zaključio je Zack Ruhl.
