Legendarni hrvatski trener zapeo u ratnoj zoni: 'Bombardirali su aerodrom, vijesti su pesimistične'

Sve do prije nekoliko dana život se u glavnom libijskom gradu Tripoliju sasvim normalno odvijao, a onda odjednom - drama.

Novi građanski rat koji je izbio na tom području koje je pod kontrolom raznih frakcija još otkako je prije osam godina ubijen Moamar Gadafi prijetnja je opskrbi naftom i plinom, ali i Europi prema kojoj kreću novi migranti, što će, pak, onda nastojati iskoristiti islamistički ekstremisti.

Uglavnom, ondje je iz prve ruke u to uvid imao Željko Pavličević, legendarni hrvatski košarkaški trener koji je prije dva mjeseca došao trenirati Al-Ittihad, ali, evo, nije se dugo zadržao jer valja spasiti glavu.

Autom do Tunisa

"Dobro sam, za početak, iako nije baš sjajno. Zapravo, cijela je situacija i nas sve ovdje iznenadila jer do srijede se život odvijao najnormalnije, a od četvrtka je opsadno stanje, pritisak na Tripoli i pravi rat", opisao je stanje za SN.

"Čuje se svašta, najčešće vrlo pesimistične vijesti. Istina je da je Tripoli, grad s oko 2,5 milijuna stanovnika, okružen i pod opsadom Istočne Libijske nacionalne vojske, da je prema nekim informacijama već poginulo više od 30-ak ljudi i jednako ih je toliko ranjeno. Velike se bitke vode oko grada, čuje se to dobro, vidimo i pokoji vojni avion u brišućem letu, a udaljenost je kao od Zagreba od Jastrebarskog (30-ak km, nap. a.).

Pavličević se tijekom ponedjeljka pakirao kući, ali prvo će morati automobilom do Tunisa jer aerodrom je zatvoren zbog bombardiranja.

"Situacija nije dobra, ali nije ni panika, barem ju sam ne stvaram. Čak i ne vidim previše stranih novinara ovdje, što možda i nije dobar znak... Uglavnom, pakiram se i krećem kući. Nadao sam se da ću avionom iz Libije, da ću otići prije negoli zatvore aerodrom, ali u ponedjeljak kasno popodne su ga bombardirali i zatvorili. Sada je to već ozbiljniji problem, mislim da ću pokušati automobilom do Tunisa. U hotelu sam za sada siguran, a moji igrači, Amerikanci, već su krenuli kući, kao i moj pomoćnik, Zadranin Luka Bujas."

I to sve tik prije nego je trebalo početi doigravanje.

"Trebao je krenuti play-off, po šest dana u Tripoliju i isto toliko u Bengaziju. Onda je predloženo da se prebacimo u Bengazi, ali su klubovi iz Tripolija to odbili jer su se bojali da se više ne bi mogli vratiti. Kada je krenuo stampedo stranaca, odlučeno je da se više ne igra. Šteta, mi smo dobro stajali, dobro smo igrali u posljednje vrijeme, mislim da bismo se, realno, umiješali u borbu za postolje", žali 68-godišnji stručnjak.

"Strašno mi je žao ove zemlje i ovih ljudi jer to su ponosni, divni ljudi. Oni nisu poput nekih drugih afričkih zemalja kod njih nema prosjaka na ulicama, vidi se da su dugo imali dobar život barem kad je o standardu riječ. Ali, imaju onu filozofiju, “vrijeme nije problem”, prilično su nonšalantni po tom pitanju."