Utakmica je bila neizvjesna do same završnice, kada je LeBron James odveo svoju momčad do trijumfa. Spursi su nakon trice Kawhija Leonarda dvije minute prije kraja zaostajali 90:88, a nakon toga nisu se uspjeli više približiti. Tim Duncan fulao je za njega lagan šut preko Shanea Battiera 50-ak sekundi prije kraja za izjednačenje, dok je James pogodio skok-šut 27 sekundi prije kraja i potom u sljedećem napadu Spursa ukrao loptu.
Upisao je James 37 koševa (šut iz igre 12-23, uz 5 trica), uz 12 skokova, 4 asistencije i 2 ukradene lopte, što mu je i donijelo naslov najkorisnijeg igrača (MVP) finala i trofej koji nosi ime Billa Russella. Ukupno je u finalnoj seriji ostvarivao prosjek od 25.3 koša, 10.9 skokova i 7 asistencija uz 44.7% šuta iz igre.
Sjajnu pratnju imao je u Dwyaneu Wadeu koji je ubacio 23 koša uz 10 skokova, a njih su dvojica kombinirano ubacili 10 od zadnjih 13 koševa Heata. Valja također istaknuti ubojitog Battiera koji je 18 svojih koševa ubacio iz šest trica, kao i Marija Chalmersa koji je bio posljednji dvoznamenkasti igrač Heata sa 14 koševa.
Miami je postao prva momčad koja je obranila naslov u NBA ligi nakon Lakersa 2009/10, kao i prva momčad koja je pobijedila Spurse u velikim finalima (dosad su imali četiri naslova iz četiri finala). Spursi su pokušali postati prva momčad koja je dobila sedmu utakmicu u gostima u velikim finalima od Washingtona (protiv Seattlea) i 1978. godine, ali su njihovi veterani posustali u završnici.
Duncan je bio najefikasniji igrač teksaške momčadi sa 24 koša i 12 skokova, Kawhi Leonard je ubacio 19 koševa uz 16 skokova, Manu Ginobili 18 koševa, a Tony Parker 10 koševa uz slab šut iz igre 3-12. Valja reći kako je u sedmoj utakmici zakazao Danny Green, koji je ubacio tek 5 koševa uz šut iz igre 1-12, od čega 1-6 s linije za tri poena, i to nakon što je u prvih pet utakmica finala pogodio rekordnih 25 trica.
