Najbolji hrvatski taekwondo trener, što je činjenica koju potkrjepljuju medalje osvojene za njegovog dosadašnjeg rada, kako u splitskom klubu Marjan tako i u hrvatskoj taekwondo reprezentaciji, ostaje u domovini i dalje će u svom labaratoriju šampiona stvarati borce spremne za velike stvari. Uglavljeno je to i zapečačeno početkom tjedna potpisivanjem ugovora 40-godišnjeg Splićanina Tonija Tomasa i Hrvatskog taekwondo saveza u zagrebačkom hotelu Westin, a za razdoblje od sljedeće tri godine ili do nakon OI u Parizu 2024.
Medalje govore sve
Toni Tomas, od 2012. do 2021. iza sebe ima tri olimpijske medalje, 11 svjetskih, 30 europskih medalja i 23 medalje s Grand Prixa (seniorke i seniori), prema revnom praćenju tajnice Hrvatskog taekwondo saveza Mihaele Tober. Znači, ukupno je Tomas kao trener ostvario, osvojio čak 67 medalja. No, neće i ne želi stati na tome.
"Ne, nije dosta, ni sam ne znam koliko sam medalja osvojio. Meni je najvažnije svako sljedeće natjecanje", kazat će Toni Tomas s kojim smo porazgovarali danas.
NET.HR: Hvala vam što ste za Net.hr izdvojili vremena i hvala vam što ste ostali u hrvatskom taekwondou i hrvatskom sportu. Zašto ste uopće ostali a imali ste ponude iz inozemstva?
TONI TOMAS: Hvala vama na ukazanom interesu. Rođen sam u Hrvatskoj, Hrvat sam, zadnjih deset godina radim u hrvatskom taekwondo savezu i proteklih godina, nakon vrhunskih rezultata Lucije i Ane Zaninović, kao i mnogih drugih poput Filipa Grgića, Marine Sumić i Martine Zubčić, sad je došla nova generacija sportaša predvođena Mateom Jelić, Tonijem Kanaetom, Kristinom Tomić, Ivanom Šapinom itd. Uz to, osnovao sm klub prije dvadesetak godina (21 op.a) tako da sam jako puno sebe uložio da bi hrvatski taekwondo bio tu gdje je. Tako da sam vam na neki način i emotivno vezan za hrvatski taekwondo. Priželjkivao sam čitavo vrijeme nastaviti svoj rad u Hrvatskoj.
U hotelu Westin odrzana je u ponedjeljak konferencija za medije povodom potpisivanja ugovora izbornika taekwondo reprezentacije Tonija Tomasa koji ostaje ostaje izbornik reprezentacije do Olimpijskih igara u Parizu.
NET.HR: Nijemci su vas htjeli dovesti. S vrlo unosnom i konkretnom ponudom imali su i ambicije to realizirati. Na ponudu niste ostali imuni. To vam je peta ponuda koju ste dobili godinama unazad i definitivno najjača, drugačija od svih po svim pitanjima. U pitanju su bili veliki novci i fantastični uvjeti za rad. Što su vam točno, konkretno nudili Nijemci, možete li nam otkriti kakva je točno, konkretno bila ponuda?
'Tu je moja obitelj, tu živim, tu su mi supruga, djeca, obitelj, otac i mater, sestra...'
TONI TOMAS: Nezgodno mi je malo govoriti o iznosima, pogotovo u ovim hrvatskim prilikama u kojima živimo.
NET.HR: Jesu li vam ponudili bar milijun eura za razdoblje od tri do pet godina?
TONI TOMAS: A nije nije, u kunama je bilo milijunski, u eurima nije. To je za hrvatske prilike ponuda stvarno velika. Međutim, rekao sam vam, tu je moja obitelj, tu živim, tu su mi supruga, djeca, obitelj, otac i mater, sestra, tako da... Radio sam puno i sad to sve ostaviti... Pitanje je kako bi se sve to skupa dalje razvijalo dok nema mene. To je meni bio razlog više za ostanak u Hrvatskoj.
NET.HR: Vjerojatno su tu bile pogodnosti tipa stan i automobil?
TONI TOMAS: Ono što smo bili razgovarali, bio je ugovor plus korištenje stana i automobila.
NET.HR: Imate li to sad u Hrvatskoj?
TONI TOMAS: Hrvatski taekwondo savez mi je dao puno bolji ugovor nego što sam dosad imao. Naravno, oni su dobili potporu od HOO-a, s obzirom da sam trenutno trener te kategorije koje jesam. Ali, ovo što sam dobio iz našeg Saveza sasvim mi je dovoljno da ostanem i da u Hrvatskoj dalje stvaram u taekwondou. Bez obzira na puno manje novce koje sam imao u proteklih deset godina, radit ću i sad s jednakim žarom. Ono što je važno treneru, mislim da je to ugled i obraz koji se gradi dugi niz godina. Tako da netko tko je vrhunski trener ili sportaš, mislim da mu je to na prvom mjestu, bez obzira kolika sredstva dobiva. On se bori da bude na onoj razini na koju je naviknuo svoju okolinu da bude. Meni osobno, želim nastaviti ovim putem i želim da rezultati budu i dalje na ovoj razini, čak i boljoj.
'Borili smo se za svakog člana u svakom kvartu
NET.HR: Spomenuli ste vaš matični klub Marjan, čija je priča jedinstvena vjerojatno u cijelom svijetu. Kako ste uspjeli, koja je vaša tajna uspjeha?
TONI TOMAS: Borili smo se za svakog člana u svakom kvartu, tako da budemo dostupni svakom djetetu, da roditelje ne inkomodiramo, da ne moraju dijete voditi s jednog kraja grada na drugi. Znači, pokušali smo biti dostupni svima. Na početku smo puno radili da bi privukli djecu koja su prepoznala taekwondo. Dogodili su se neki talenti i uz puno puno rada, oni su došli do nekih uspjeha. To je na neki način povuklo novu djecu da treniraju. Napravili smo sustav, lanac u koji se uključuje mnogo mladih sportaša i dijece i mi ih onda kroz kadete, juniore i seniore dovodimo do najvećih ostvarenja, Olimpijskih igara i medalja. Ja za sebe mogu kazati kako idem spavati i ujutro se budim s taekwondoom. Ima tu i odličnih suradnika s kojima radim i surađujem. Ljudi su dobri, okružen sam s dobrim ljudima, puno diskutiramo o problemima koji dolaze ispred nas. Onda svi zajedno nekako, i sportaši s nama, nastojimo prebroditi sve poteškoće. Imamo fantastičnu radnu etiku unutar kluba, nitko se ne tuži da puno radi, svi treniraju koliko treba. Ne živimo u prošlosti nego uvijek gledamo u budućnost. Spoj svega toga daje ovakve rezultate, ali sigurno da sam ne bi mogao sve to ostvariti, da nema svih tih ljudi i atmosfere.
Predsjednik Hrvatskog taekwondo saveza Anto Nobilo i najbolji hrvatski taekwondo trener Toni Tomas, nakon potpisivanja ugovora.
NET.HR: Kakvi su planovi za OI u Parizu?
TONI TOMAS: Nastupio sam kao izbornik na tri OI, u Londonu, Riju i sad Tokiju. Kad smo krenuli, želio sam da imamo prosjek jedna medalja po Igrama. U Londonu je Lucija Zaninović uzela medalju. Zatim u Riju nismo osvojili niti jednu medalju. Napravili smo čitav niz pogrešaka. Međutim, napravili smo jedan iskorak. U Riju je nastupao prvi muškarac na OI. Poslije Londona smo htjeli da nastupi prvi muškarac i to je bio Filip Grgić. On se plasirao na OI u Riju. Nakon Rija smo kazali da idemo u Tokijo uzeti zato dvije medalje. Da bude jedno zlato i da bude muška medalja. To je za nas bio stvarno veliki izazov, koji smo stavili pred sebe. Matea Jelić je bila zlatna a Toni Kanaet je bila prva muška olimpijska medalja, tako da sigurno želimo više i bolje od toga. Toni i Matea su u najboljim godinama a tu je još čitav niz sportaša koji su konkurentni. Nadamo se kako ćemo napraviti još jedan iskorak i po broju plasiranih i po broju medalja. To je iskorak koji nas vuče naprijed.
'Nisam baš bio neki sportaš'
NET.HR: Čime se najviše ponosite u svojoj karijeri, koji vam je uspjeh najdraži?
TONI TOMAS: Kako ono kažu, onaj sljedeći (smijeh). Znate, moram biti iskren i kazati kako nisam baš bio neki sportaš. Uvijek sam pratio sve sportove, promišljao, razmišljao o taekwondou. To što nisam bio dobar kao natjecatelj, svako zlo za neko dobro. To je izrodilo time da sam se počeo rano zanimati za opći sustav sporta. Znači, kako napraviti klub i kao i sam trenerski posao. Vrlo sam mlad ušao u to, s nekih 19 godina. Imao sam puno vremena, nisam tad imao ni obitelj. Mogao sam doslovno raditi svaki dan, čitav dan. Taj silni rad i trud plus nekoliko suradnika mojih godina. Oni su svakog dana tu na istoj valnoj duljini kao ja. Očito neke stvari bolje gužimo nego konkurencija.
NET.HR: I dalje radite po čitave dane. Kako vam na to gledaju doma, imate li podršku supruge što vas često nema kući zbog posla? Znamo kako supruge po tom pitanju znaju biti zafrknute...
TONI TOMAS: Ma podržava me, iako nije na početku baš tako bilo. No, podržava me, nema što, daje mi maksimalnu podršku. Djeca su mi uključena i treniraju isto. Drago je svima.
NET.HR: Kakvi su uvjeti sad za taekwondo u Hrvatskoj?
TONI TOMAS: Dobri su. Imamo jako veliku i široku bazu, 46 klubova uključenih u Hrvatski taekwondo savez. Ono što Hrvatskoj nedostaje što se tiče ovog borilačkog sporta je da svi najbolji sportaši iz svih klubova imaju da mogu raditi, živjeti, jesti, piti, studirati, graditi sebe i intelektualno i sportski u jednom ili dva centra u Hrvatskoj. To je ono što nedostaje, to je ono što neke druge zemlje imaju, zemlje koje su daleko lošije od nas. To bi trebalo popraviti u hrvatskom taekwondou.
