Stanje je mirno. Mirnije nego posljednjih dana koji su prethodili Islandu. Prvi smo posao obavili, rezultatski uspješno, dojmom nešto manje, a sljedeći se zove Japan za koji mnogi misle da je obavljen unaprijed.

Izgleda tako pogotovo jer su Makedonci pokazali Japancima gdje su u odnosu na gornji dom europskog rukometa, pa logika kaže da se ne bismo trebali bojati saznati gdje su u odnosu na sam vrh. Vjerojatno još malo niže.

Trojica igraju vani

Da su bolji nego prije, jesu. Samo s dolaskom Dagura Sigurdssona koji se prihvatio misije Tokio 2020. Zbog toga su i dobili IHF-ovu pozivnicu za dolazak u Njemačku, koja im je 11. svjetska smotra, budući da su na Azijskim igrama završili tek šesti, što i nije neka pohvala.

Većina ih igra u domaćoj ligi, samo trojica vani. Lijevo krilo Doi u francuskom Chartresu, lijevi vanjski Baig u Cessonu i desni vanjski Tokuda u mađarskom Dabasu. Radi se o najvažnijim i najboljim Sigurdssonovim ljudima uz "mozak" napada Agarija, koji je sada još važniji jer nema Mekarua, dok im se uoči puta ozlijedio prvi vratar Sasaki. To je ozbiljan hendikep.

Prije dvije godine u Francuskoj su bili 22. od 24 ekipe. Brzinu imaju i s njom nastoje sakriti ostale nedostatke, ali igrati rukomet bez fizikalija, koje im nisu prijatelj, teško je i protiv boljih se to vidi. Naročito kada igraju protiv gotovo ili jednako brzih, a tu s Cindrićem i Karačićem spadamo i mi.

U povijesti smo se susreli tri puta. Najprije u Tunisu 2005. u grupi Svjetskog prvenstva kada su i jedini put ostali ispod deset razlike (34:25), a u Zadru 2008. i Varaždinu četiri godine kasnije ostavili smo ih bez olimpijskih igara, koje im više ne možemo uzeti. Tamo će biti još bolji, ali danas su za nas još samo stvar rutine.

SP 2005. (grupa) Hrvatska - Japan 34:25 Kval. za OI 2008. Hrvatska - Japan 37:22 Kval. za OI 2012. Hrvatska - Japan 36:22

''Propustili ste utakmicu? Sve snimke utakmica možete besplatno pogledati u RTLplay digitalnoj videoteci."