Sportska televzija je odavno na apratima. Utopija o programu s nacionalnom koncesijom na kojem bi 'mali' sportovi dobili (citaj: sami platili) svoje mjesto pod suncem medijskog prostora nase drzave je postala vrlo bolan trn u peti. I to svih koji su upleteni. Pocevsi od predsjednika HOO-a Zlatka Matese koji je pozelio takvu televiziju. I krenula je bajka u travnju 2011. godine...
Cetiri godine kasnije, ta televizija nema svoju produkciju. Nema svoj studio, nema svoje snimatelje, nema svoje montazere, nema svoje novinare. Sto ima? Emisije vanjske produkcije, ne nuzno sportske, koje ubacuju u program kako im ih tko besplatno ustupi za emitiranje, kao i 'deal' s Al-Jazeerom gdje prikazuju cetiri-pet sati njihovog informativnog programa i politicke emisije u prime-timeu. Da, imaju i popularnu TV-prodaju. Sto imaju od sporta?
Jednu utakmicu nogometnog prvenstva petkom, reprize razno-raznih stranih magazina, nekakve svedske konjske trke, nesto malo juda, zenskog futsala, pikanterije poput Svjetskog kupa u obaranju ruke i jos malo repriza. Bas televizija od velikog znacaja za hrvatski sport. Tolikog da zbog takve televizije neki nasi sportasi nisu ni otputovali na svoja natjecanja. HOO je, tako, krajem 2014. godine platio banci 350 tisuca kuna kredita za Sportsku televiziju, a istovremeno nije bilo novca za odlazak taekwondo reprezentacije na Svjetski kup, a dizaci utega nisu mogli na svoje Svjetsko prvenstvo. Za njih novca nije bilo, a rijec je o dva olimpijska sporta!
S druge strane, temeljni kapital SPTV se napuhao s dva na vise od 11 milijuna kuna, racun im je pod konstatnom blokadom, ne isplacuju place, duguju bas svima s kojima posluju i cijela ta prica je do kraja 2013. godine upala u dubiozu od 60 milijuna kuna. Danasnji dug je mnogo veci, no taj podatak HOO i SPTV - skrivaju.
"Financijsko izvjesce SPTV-a za 2014. godinu nije iskazano jer u trenutku zavrsetka Programskog i financijskog izvjesca HOO-a, financijska izvjesca SPTV-a nisu bila zakljucena i usvojena od strane nadleznih tijela", stoji u nedavnom programskom izvjescu Sportske televizije.
Sto to znaci, nije nam bas najjasnije. Sigurno je da su Vlada, odnosno Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta u sad vec dvogodisnjem sukobu s HOO-om bas zbog SPTV-a, ali drzava i dalje nije povukla odlucujuci potez.
Stalno slusamo kako se Sandra Perkovic sramotila jer joj nije placen hotel na pripremama, kako je Snjezana Pejcic trenirala u katastrofalnim uvjetima, kako je olimpijskim doprvacima veslacima novi camac morao kupiti netko drugi...
Dug Matesine televizije je ovih dana narastao i do 70 milijuna kuna i samo je pitanje - do kada ce hrvatski sport biti talac. Damaklov mac nad hrvatskim sportom je i 39 milijuna kredita (plus kamate) SPTV-a za koje je u cijelosti jamac – Hrvatski olimpijski odbor. I koje ce, kako stvari stoje, u cijelosti i platiti HOO.
Inace, HOO je u 2014. godini za SPTV potrosio cetiri milijuna kuna, sto govori da je na televiziju bez novinara i programa potroseno vise nego na 81 od 83 sportskih saveza u Hrvatskoj. Vise su dobili samo kosarkasi i rukometasi... SPTV je, dakle, za HOO treci najvazniji hrvatski sport!
