Ovacije mladih vjernika za Blanku Vlašić! Ona je za vikend na katehezi u Mariji Bistrici otvorila dušu i s prisutnim hodočasnicima podijelila svoje svjedočanstvo o tome kako se obratila.
"Bilo je suza, i mojih i njihovih. To sam primijetila. Pogotovo kad sam predala medalju Majci Božjoj Bistričkoj. Za mene je to bio poseban trenutak jer sam u toj medalji nekako zamislila kako joj predajem ne samo ovaj uspjeh u Riju nego i sve uspjehe koje sam do sada napravila", priznala je Blanka.
A njih je itekako bilo. Ipak, najvećim smatra to što se okrenula vjeri i što je svoj život stavila u Božje ruke. Krajem 2012. i tijekom 2013. prolazila je kroz težak životni period. Nakon operacije sjedila je kući, udaljena od terena, i nije izgledalo da će se uskoro, a možda ni uopće, vratiti ne atletske staze.
"U tom jednom psihički i fizički teškom trenutku za mene, jer mi je bilo oduzeto sve ono što poznajem i ono u što sam bila sigurna. Imala sam osjećaj da ja više nisam Blanka ako ne skačem, ako ne treniram, i u tom trenutku nekakve duboke tuge i izgubljenosti, Bog me pronašao. Ja volim reći da je on promijenio ph moje duše", tvrdi hrvatska atletičarka.
Na teške trenutke danas više ne gleda na isti način kako je gledala tada.
"Okolnosti koje su se desile i te okolnosti zapravo su bile za mene velika milost jer je on na taj način mene pripremio za naše upoznavanje, da se ja prisjetim Boga. To je bio početak jednog novog života", rekla je.
Vjera joj je, kaže, otvorila oči. Sad je sastavni dio ne samo Blankine svakodnevice, već i svakodnevice cijele obitelji Vlašić.
"Prvi se obratio moj brat, najstariji brat i zapravo kroz priču s njim se dogodio i taj trenutak za mene. Nakon toga malo po malo Bog se uselio u našu obitelj. Molimo i krunicu. I evo sad u Riju, prije Rija, ja i tata smo molili. To su nekako posebni trenuci zajedništva gdje jednostavno se uspostavlja jedna životna hijerarhija, gdje se zna tko ide na prvo mjesto i eto toplo preporučam molitvu u obitelji", poručila je Blanka.
A mašta da će jednog dana zasnovati i svoju. Ali više na ljubavne veze i muškarce ne gleda kao nekoć. U njezin je život sad ušao Bog i sad je on na prvom mjestu.
"Ja dopuštam Gospodinu da ispiše taj scenarij, ako već nije napisan. Eto, radujem se budućnosti, svojoj obitelji ako Bog da. Odrasla sam u obitelji s puno djece i sigurno bih voljela da moja djeca tako odrastaju. Ja sam otvorena za tu priču", priznala je.
Ali tu svoju priču čeka u predbračnoj čistoći.
"Bez božjeg blagoslova nema smisla upuštati se u to. To je polovično. Ja želim da to sve bude onako kako je Gospodin Bog zamislio. Ja mislim da jedino tako može biti plodonosno u punini", otkrila je Blanka.
Ipak, kaže, ne želi predstavljati moralnu veličinu. U Mariju Bistricu je došla ohrabriti mlade. Nju je, kaže, Bog doveo upravo tu gdje treba biti - daleko od mladenačkih hirova.
"Blanka, piercinga nema", otkrila je.
Njezina jedina potreba sada je ona za Gospodinom!
