Pitanje „Koliko je moje dijete sretno?“ postavio si je svaki roditelj barem jednom. Što zapravo čini dijete sretnim? Svakako je jedan od mogućih točnih odgovora: „Igra!“.
Igra je sastavni dio dječjeg višestranog razvoja (socijalnog, emocionalnog, fizičkog).Ujedno je to i misao vodilja osnivača Univerzalne sportske škole „Olimpići“ profesora Dalibora Mayera kojega smo intervjuirali povodom sedme godišnjice uspješnoga rada.
Možete li nam ukratko reći tko su "Olimpići"?
„Olimpići“ su drugačiji pogled na dječji sport. Sport za uzrast do devete godine života trebao bi biti zabavniji, opušteniji, stvarati ugodniju atmosferu za dijete. Trening bi za ovaj uzrast trebao utjecati na stvaranje društvenih vrijednosti, zadovoljavanje potreba za kretanjem i na kraju na razvoj sposobnosti. Djeca se danas sve ranije masovno uključuju u sportske aktivnosti, međutim kadar koji vodi te treninge raznolik je i često nedovoljno educiran za rad s djecom. Događa se da treninzi ne odgovaraju u potpunosti uzrastu s kojim se radi. Tako djeca zbog monotonije treninga napuštaju odabrani sport u potrazi za novim uzbuđenjima. U konačnici odustaju od bavljenja bilo kakvim sportom.
U sportskoj školi „Olimpići“, djeca će kroz razdoblje od tri do četiri godine, godišnje proći oko petnaest sportova i kroz razne igre usvojiti znanja i sposobnosti vezane za te sportove. Naposljetku će uz sugestije kineziologa i trenera sportskih klubova s kojima ostvarujemo suradnju, kvalitetnije odabrati sport kojim se žele baviti.
Koje su razlike u radu "Olimpića" u odnosu na klasičan sportski klub?
Prvenstveno po educiranosti kineziologa koji su se dodatno usavršavali u radu s djecom u sportskim vrtićima pod budnim okom stručnih timova (psihologa, pedagoga i defektologa), te time u posljednjih petnaest godina u potpunosti prilagodili svoja znanja radu s djecom.
Nažalost, danas su sportski klubovi pretrpani djecom mlađeg uzrasta čije se sposobnosti dosta razlikuju. Događa se da djeca koja u određenom trenutku nisu biološki dovoljno sazrela ne mogu pratiti njima prilagođene programe i bivaju istiskivana. Vrhunski sport nije za svih, ali sportske su aktivnosti svakome potrebne.
S djecom ovog uzrasta ostvareni su veliki napreci i postavljene nove zakonitosti s kojima bi svaki trener trebao biti upoznat.
Koje su to zakonitosti?
Jedna od bitnih zakonitosti jest da igra ne smije biti osmišljena tako da djeca ispadaju iz nje. Primjerice, u već svima poznatoj igri „Graničar“, dijete koje je manje okretno biva pogođeno na početku, nakon čega stane izvan linije i čeka kraj igre. Napreduje li ono u toj igri? Ne! S druge strane dijete koje je brže, agilnije te bolje gađa ostaje do kraja u igri te je svakom igrom sve bolje i naprednije, tako da se razlika između ta dva djeteta povećava, a to nam nije cilj. Naš je cilj da se sva djeca razvijaju i napreduju. Našim smo programom kroz pedesetak različitih, novo osmišljenih i modificiranih igara, to i ostvarili.
Nadalje, nova istraživanja pokazuju da štafetne igre koje možete vidjeti na svakom treningu nisu toliko efektivne. Dijete u koloni čeka dolazak na red 3-4 minute, a zadatak izvodi 8-12 sekundi. Naš je stav da djeca ne bi trebala čekati u redu nego u potpunosti biti aktivna kroz cijeli trening.
Održavaju li se treninzi "Olimpića" samo u dvorani?
Ne, osim dvoranskih sportova koji se održavaju u Savskoj 120, na Borčecu (RG fitness), Novom Zagrebu (fitness VITA), Vrbanima, Svetom Duhu, Gračanima i Zavrtnici, svake se subote ujutro održava i škola plivanja za neplivače i sportovi u vodi za plivače.
Svake godine organiziramo ljetne kampove, odlazimo na izlete, pješačke ture i skijanje.
