Napretkom bolesti pacijenti osjećaju sve jače i trajnije bolove, nastupaju otekline i deformacije zglobova, pa se zbog izloženosti neugodnim i osuđujućim pogledima izoliraju od društva i postaju sve usamljeniji zbog čega im prijeti i depresija.
Psorijatični artritis kronična je upalna reumatska bolest. Karakteriziraju je otekline i zakočenost zglobova, upala tetiva, otečenost prstiju na rukama i nogama poput kobasica, crveni i/ili ljuskavi osip na određenim dijelovima tijela, te zadebljani, žućkasti i krhki nokti. Dominantni simptom svakako je bol koja jača dok je tijelo u mirovanju, a razgibavanjem se smanjuje. Bolovi su praćeni produženom jutarnjom ukočenošću koja ponekad može trajati i cijeli dan. Odgađanjem posjeta liječniku bolest sve više napreduje, zglobovi su sve otečeniji, oštećeniji i bolniji te se stvaraju deformacije, što može narušiti normalno funkcioniranje u svakodnevnom životu, onemogućiti rad i općenito smanjiti mogućnost funkcioniranja, uključivo i samozbrinjavanje. Zbog svega navedenoga oboljeli od psorijatičnog artritisa posebno su podložni i problemima s mentalnim zdravljem.
Psorijatični artritis, privatni album
„Napretkom bolesti oboljeli bivaju sve izloženiji neugodnim pogledima, što se posebice negativno odražava na njihovo psihološko stanje. Društvo pogrešno percipira psorijazu, kožnu bolest povezanu s ovim tipom artritisa, kao zaraznu bolest, pa se pacijenti vremenom počinju izolirati, osjećaju se stigmatizirano, odbačeno i usamljeno, paralelno trpeći bolove. Slično je i s otečenim i deformiranim zglobovima koji su vidljivi, napose oni na šakama. Kod dijela bolesnika razvija se i osjećaj beznađa u slučaju slabijeg uspjeha liječenja, pa im prijeti i depresija. Mnogima bolest utječe na obiteljski život te otežava uspostavu emocionalnih i seksualnih odnosa s partnerom. Uznapredovali oblici bolesti utječu i na sposobnost pojedinca u obavljanju svakodnevnih aktivnosti zbog smanjene pokretljivosti. Općenito gledajući, oboljeli pokazuju puno manje zadovoljstva po pitanju kvalitete života u odnosu na druge“, objašnjava reumatolog, prof. dr. sc. Simeon Grazio.
Zbog toga je procjena kvalitete života oboljelih iznimno važna i sve više služi kao pomoćni čimbenik pri odlučivanju o odgovarajućoj terapiji. Do danas su razvijeni brojni mjerni instrumenti koji služe upravo procjeni kvalitete života.
prof.dr.sc. Simeon Grazio
„Za psorijatični artritis koristi se specifični upitnik, Psoriatic Arthritis Quality of Life (PsAQoL), s 20 pitanja na koje odgovara sam pacijent, a u kojem viša ukupna vrijednost znači i lošiju kvalitetu života. Drugi često korišten je generički upitnik, SF-36 (prema engleskom Short-form-36). Osmišljen je za različite bolesti i stanja, a sadržava 36 pitanja kojima se ocjenjuju područja fizičkog i psihičkog funkcioniranja. Svaka se kategorija boduje na ljestvici od 0 do 100, pri čemu viši iznosi označavaju višu kvalitetu života. Pacijentima sa psorijatičnim artritisom rezultati su općenito znatno niži nego u općoj populaciji, dok su kod zdravih pojedinaca rezultat u pojedinim kategorijama je iznad 80“, navodi prof. dr. sc. Simeon Grazio.
Uz deformacije i oštećenja zglobova, oboljele često prati i osjećaj umora, slabosti, nesanice, blago povišene tjelesne temperature i/ili gubitka na tjelesnoj težini. Zato je iznimno važno na vrijeme prepoznati rane simptome bolesti i potražiti liječničku pomoć. Pravovremeno postavljenom dijagnozom bolest se može ući u remisiju i tako olakšati oboljelima normalno funkcioniranje i radnu sposobnost. Prije tri godine u Hrvatskoj je Zakonom o stažu osiguranja s povećanim trajanjem utvrđeno da oboljeli od psorijatičnog artritisa dobivaju tri mjeseca dodatnog staža po godini rada.
Terapije, lijekovi i pomagala koja su im potrebna za funkcioniranje u svakodnevnici, uvelike utječu na troškove života oboljelih, ali bolest uzrokuje i brojne dodatne indirektne troškove, kao što su izostanci s posla ili pomoć drugih članova obitelji ili zbrinjavanje od strane zajednice.
Psorijatični artritis, privatni album
„Općenito gledajući, što osoba duže odgađa odlazak liječniku, odnosno odgodom postavljanja dijagnoze i pravodobnog i pravilnog liječenja, povećavaju se i ukupni troškovi. U Hrvatskoj direktne troškove liječenja pokriva Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, no primjerice prilagodbu privatnih prostora za kretanje i slične potrebe oboljeli snose sami. Provodeći propisanu terapiju, pacijenti moraju naučiti kontrolirati bolest i promijeniti životne navike. Ključno je pridržavati se uputa liječnika, redovito i pravilno provoditi sve farmakološke i nefarmakološke mjere, uključivo i prestanak pušenja, održavanje normalne tjelesne težine i biti što više fizički aktivni“, upozorava prof.dr. sc. Grazio.
