"Kao i većina ljudi, i ja imam nekoliko omiljenih tema o kojima volim govoriti o – temama koje su drugim ljudima ponekad zanimljive, a ponekad nisu. Nemojte samo da počnem o sreću ili pretilosti, odnosno dječjoj književnosti ili Winstonu Churchillu, osim ako stvarno želite razgovarati o tome. (Čak uspijevaam biti vrlo disciplinirana i ne govorim previše o svojoj djeci)", piše autorica bestselera i popularna blogerica Gretchen Rubin.
Svi se ponekad uhvatimo kako se pitamo: "Zar sam ja dosadna osoba?" Iako je realnost okrutna, odgovor može biti "da".
Rubin na temelju svojih, kako kaže "potpuno neznanstvenih" opažanja na kojima temelji saznanja o tome kako se sama ponaša kada joj je dosadno i pokušava to sakriti, donosi nekoliko vrlo očiglednih znakova da ste dosadni svom slušatelju.
1. Stalni i površni odgovori
Uzastopni površni odgovori tipa: "Stvarno?", "Jako zanimljivo", "Stvarno?". Ukoliko u razgovoru vaš sugovornik često izgovara slične fraze, znajte da baš i ne prati o čemu pričate.
2. Jednostavni odgovori
Ljudi kojima je dosadno imaju tendenciju postavljanja jednostavnih pitanja kao što su: "Kad si preselio?", "Gdje si otišao?" i slično.
Ljudi koji su zainteresirani uglavnom postavljaju složenija pitanja koja zahtijevaju detaljniji odgovor, a oni koje baš i ne zanimate postavljat će kratka i jasna pitanja samo kako bi ostavili dojam ljubaznosti.
3. Prekidanje
Ukoliko vas, dakle, sugovornik često prekida to je dobar znak. Sugovornik je iskreno zainteresiran i želi znati što više o vama i temi o kojoj govorite.
4. Pojasni to malo
Ukoliko vaš sugovornik traži dodatna pojašnjenja, to znači kako je itekako zainteresiran za razgovor s vama. "Što to znači?", "Kad se to točno dogodilo?", "Čekaj malo, što je bilo prije toga?"
Ta osoba pomno prati o čemu pričate.
5. Nesrazmjer vremena govorenja
Većina ljudi smatra, ukoliko se dogodi da vode 80 posto razgovora, da je to znak da su ljudi fascinirani onim što pričaju. Ponekad je to točno, razgovor podrazumijeva iznošenje velike količine informacija.
Međutim, ljudi u razgovorima uglavnom žele sudjelovati, davati osobna mišljenja, postavljati (pot)pitanja i iznositi ideje. Ukoliko to ne rade, velika je vjerojatnost da jednostavno žude za tim da taj razgovor završi čim prije i samo vas zato puštaju da i dalje mlatite praznu slamu.
6. Govor tijela
U razgovoru koji podjednako zanima obje strane sugovornici su obično okrenuti licem u lice. No, osoba koja je tek djelomično okrenuta sugovorniku ili potpuno odvraća svoje lice od pogleda sugovornika – u tom razgovoru ne želi sudjelovati.
Bio razgovor službeni ili prijateljski, u njemu je bitno sudjelovati i gledati sugovornika u lice, a ne gledati u pod, papire na stolu ili u nekom drugom smjeru.
Naravno, "bušite" li sugovornika netremičnim pogledom, mogao bi zaključiti da vam nisu sve na broju te se odmaknuti na pristojnu udaljenost.
7. Stav publike
Godine 1885. sir Francis Galton je napisao rad pod nazivom Mjerenje uznemirenosti. On je utvrdio da su ljudi "zavaljeni" i mlitavi kada im je dosadno, tako da govornik može mjeriti dosadu publike gledajući koliko su uspravni.
Također, pažljivi ljudi se manje vrpolje – oni kojima je dosadno, vrpolje se više. Publika koja je uspravna još je uvijek zainteresirana, dok se publika koja je "horizontalna" i izuvijana dosađuje.
Dobro se podsjetiti i izreke francuskog pisca Francoisa de La Rochefoucaulda: "Uvijek nam dosađuju ljudi kojima smo dosadni".
Ako mi je dosadno, postoji velika vjerojatnost da je dosadno i sugovorniku. Vrijeme je da pronađete neku drugu temu.
