Život sportaša, kineziologa i osobnog trenera Tomislava Lubenjaka (32) iz Zagreba okrenuo se naglavačke prije jedva dvije godine. Predani suprug i otac djevojčice Laure (3) zbog nenadanih problema sa srcem završio je na hitnoj operaciji, a potom dva tjedna poslije radi komplikacija jedva se izvukao s ruba smrti. Uporni Tomo, kako ga zovu prijatelji i klijenti, ne odustaje i nastavlja pomicati granice, jer upravo se priprema za maraton, piše Pomakni granice.hr.
Tomo je široj javnosti postao poznat 2019. godine kada je u nešto manje od 24 sata automobil težak 730 kilograma gurao 106,9 kilometara i time oborio Guinnessov rekord koji i danas nitko nije nadmašio. Tada je imao velikih planova i novih projekata, no doslovno preko noći situacija se promijenila.
Problemi sa zdravljem
"Tijekom mladosti sam imao malo povišen tlak i povećanu aortu, no svi su mislili da je riječ o sportskom srcu budući da sam se od djetinjstva bavio košarkom, pa nisam obraćao pažnju. No pojavili su se lagani bolovi u prsima koji su postali učestaliji, pa sam otišao liječniku. Napravio mi je ultrazvuk i EKG, a onda me poslao na Hitnu. Otišao sam u KB Dubrava", prisjetio se Tomislav dodajući kako su ga liječnici odmah smjestili na odjel i uputili na niz pretraga.
"Kad su me zaprimili, imao sam aneurizmu aorte s popuštanjem srca. Prosječna aorta je debljine tri centimetra, a moja je u tom trenutku bila devet centimetara", nastavio je Tomislav koji se u trenu našao u operacijskoj sali na hitnoj sanacij aneurizme te proširenog korijena aorte.
Činilo se da je zahvat prošao bez komplikacija i ubrzo su ga pustili na kućnu njegu, no dva dana po povratku iz bolnice osjetio je bolove u prsima i odmah nazvao Hitnu.
"Nalazi su pokazali da je korijen aorte puknuo zbog čega je krvario u osrčje. To je smrtonosno stanje i bilo je pitanje trenutka kada bih iskrvario i umro. Zaprimili su me u petak, a u sali sam bio u subotu ujutro. Kasnije sam doznao da su me tijekom operacije oživljavali dvaput, imao sam dva moždana udara i primio sam ni sam ne znam koliko transfuzija krvi. Nakon prve operacije sam se osjećao odlično i ubrzo stao na noge, no nakon ove nastupio je potpuni raspad sistema. Sve me boljelo", prisjeća se Tomislav ističući kako su mu liječnici rekli da je sretan što je preživio zahvaljujući kombinaciji sjajne fizičke kondicije i mladosti.
Ipak, posljedice su ostale. Zbog moždanog udara trajno mu je oštećen centar za vid u mozgu, a privremeno je trpio i tegobe vezane uz ravnotežu.
"Oporavljao sam se u bolnici oko dva tjedna prije nego što su me pustili na kućnu njegu, a sljedeća dva mjeseca sam trpio neizdržive bolove. No od prvog dana na cijelu situaciju gledam kao na borbu i na izazov. Niti na jednu operaciju nisam išao sa strahom i rekao sam sam sebi da ću se boriti, ma kako teško bilo. Jedino što me držalo pri zdravoj pameti bila je pomisao na moju kćer Lauru i partnericu Jelenu (27). Zbog njih sam se morao boriti", kaže Tomislav.
Liječnici su mu preporučili strogo mirovanje, no smatrao je kako mu to neće pomoći u bržem oporavku.
Prvi maraton je hodao
"Diplomirani sam kineziolog i čvrsto vjerujem u svoje znanje, a odlično poznajem svoje tijelo tako da sam vlastito stručno znanje i poznavanje tijela odlučio primijeniti na oporavak. Za početak sam počeo hodati, i prvi dan sam možda prošao 500 koraka, drugi 600, a nakon dva tjedna 2.000 koraka. Postupno sam radio na sebi. Hodao sam bez obzira na bolove i dva mjeseca nakon druge operacije prehodao sam maraton, puna 42 kilometra po Zagrebu. Trebalo mi je sedam sati i 45 minuta. Cijelo vrijeme sam osjećao bolove u prsima, leđima i rebrima, ali nisam se dao. Upravo je iz tog podviga proizašla ideja da taj maraton u konačnici i protrčim", otkriva Tomislav dodajući kako bi taj podvig bio svojevrsna pobjeda nad stanjem nemoći iz kojeg je uspio izaći.
U međuvremenu je prošao rehabilitaciju, vratio se na posao i nastavio sa životom, liječnici kažu da je postigao čudo. On to pripisuje aktivnom životu i smatra da mu je upravo kondicija pomogla.
"Nikad nisam išao na napor i opterećenje koje ne bih mogao podnijeti, nego sam pomalo radio na sebi. Za sada trčim koliko mogu i što duže mogu, a da puls držim između 130 i 140 otkucaja u minuti. Moram slušati srce i tetive. Kada osjetim nelagodu i ako problem postaje sve gori, stajem da ne bi došlo do puno goreg scenarija. U ovom periodu priprema trčim najmanje triput na tjedan. Volumeni treninga trčanja razlikuju se iz tjedna u tjedan. Također, pet puta na tjedan odradim stanične treninge jakosti s utezima", objašnjava Tomo smijući se kako nema osobito velikih očekivanja.
"Očekujem preživjeti prije svega, a onda otrčati taj maraton. Ako se ispune oba kriterija, nastojat ću istrčati maraton u četiri sata. Ako uspijem, dajem si ocjenu pet plus. Zadovoljan sam s bilo kojim ishodom zato što znam da sam dao sve što je u mojoj moći da se u godinu dana pripremim za taj pothvat", odlučan je Tomo.
POGLEDAJTE VIDEO: "Motivaciju sam pronašao u boli, što me više boljelo, to sam se manje dao", ispričao je Tomislav Lubenjak
