Tridesetak tisuća Francuskinja, ali i žena koje su se u francuskim klinikama podvrgnule zahvatima ugradnje silikonskih implantata tvrtke PIP (Poli Implantat Prothese) u grudi u panici su.
Njih je pozvalo francusko Ministarstvo zdravstva da se hitno jave u klinike i podvrgnu pregledima grudi jer su implantati koji su im ugrađeni ocijenjeni opasni za zdravlje.
Naime tvrtka Poli Implantat Prothese implantate za grudi punila je jeftinim industrijskim silikonom umjesto medicinskim. Osnovano povjerenstvo koje istražuje ugrožavanje života i zdravlja žena te zdravstvenu prijevaru. Policiji je prijave podnijelo dvije tisuće žena, do sada je uklonjeno 523 implantata, kod osam žena dijagnosticiran je rak dojke, a jedna je već umrla.
Dr. Dinko Bagatin kaže da u Hrvatskoj nema mjesta panici.
'Naši kirurzi rade s implatatima koji imaju više od dva desetljeća tradicije proizvodnje i svi su testirani pa nema mogućnosti da se zbog njih razvije karcinom dojke ili karcinom limfnih čvorova', objašnjava dr. Bagatin ističući kako su godišnje kontrole grudi dovoljne, a implantate bi valjalo zamijeniti nakon 10 do 15 godina.
'Nema razloga za strah, u Hrvatskoj su na tržištu provjereni proizvođači pa nema razloga za brigu', objašnjava Zoran Žgaljardić specijalist maksilofacijalne kirurgije i subspecijalist plastične kirurgije glave i vrata te opći kozmetski kirurg. No, dodaje da je teoretski moguće da se na tržištu nađe i nešto drugo.
Dobro složen sustav ali...
'Među stotinama izvađenih implantata na kojima sam ordinirao zbog vađenja ili zbog loše te nestručne ugradnje, nisam našao niti jedan PIP-ov', objašnjava dr. Miroslav Kinčl.
'Naši liječnici uglavnom rade s implantatima Megan, Alergan, Mentor te Politex i Silitex koji su vrhunski i testirani pa mjesta panici među ženama nema. Kontrolu nad implantatima uvijek ima država koja preko Agencije za lijekove i medicinske proizvode odobrava implantate i u tome su vrlo strogi što je odlično jer se samo tako može nadzirati ugradnja. Ministarsvo i država daju okvire koji su vrlo jasni; što se može koristiti, gdje se može koristiti, kako se koristi te tko može koristiti bilo koju vrstu implantata. No, problem leži u drugom dijelu priče koji je zapravo prava siva ekonomija', objašnjava dr. Miroslav Kinčl.
Činjenica je da se implantati u grudi ugrađuju u ustanovama koje nisu mjerodavne za takve zahvate pa u pitanje dovode život pacijentice, izvedbu pa i garanciju na zahvat.
Poput nadriliječništva
Niti jedno osiguranje neće priznati policu ako zahvat nije izveden u ustanovi koja nije licencirana. Samo poliklinika za plastičnu kirurgiju i u njoj liječnik koji ima registraciju za opću i plastičnu kirurgiju smije i može izvesti ugradnju silikonskih implanatata u grudi. Na žalost, mnogi to ne znaju pa im je dovoljno da na ulazu piše klinika za estetsku kirurgiju i olako se prepuštaju u ruke liječnika koji nisu stručni.
Dr. Kinčl objašnjava kako se u Klinikama za maksilofacijalnu kirurgiju ili onima za uho-grlo-nos često 'dorađuju' grudi iako liječnici nisu licencirani za to. 'Nema u medicini samoukih niti vježbanja na pacijentima da bi se stekla praksa ili licenca, a svaka treća dojka kod nas je uređena upravo na ovakav način. To je siva ekonomija, velika prevara pacijenta i nadrliječenje', upozorava Kinčl.
'Liječnik mora izdati certifikat o ugradnji silikona i njegovom porijeklu. Riječ je o dva broja LOT i REF. Naljepnica s kutije se daje pacijentici kojoj je ugrađen implantat, a drugi ide u karton i arhivu kirurga. To je uobičajen postupak za one koji rade korektno i profesionalno', naglašava dr. Žgaljardić. Prema njegovom iskustvu ne povećava se broj žena koje povećavaju grudi, a ulogu igra i cijena koja se kreće od 22 do 26 tisuća kuna.
