Simptomi i način prijenosa majmunskih boginja: Počinje temperaturom i lošim stanjem, a 3. ili 4. dan se pojavi osip...

Majmunske boginje ne pripadaju u spolno prenosive bolesti, ali se mogu prenijeti izravnim kontaktom tijekom spolnog odnosa. One se mogu širiti i putem korištenja odjeće, posteljine ili ručnika koje je koristila inficirana osoba, dodirivanjem lezija ili kapljičnim prijenosom. Majmunske boginje su prvi put otkrivene 1958. godine kada su se pojavile kod majmuna koji su se koristili u istraživanjima. Prijenos te infekcije na ljude je prvi put zabilježen 1970. u Demokratskoj Republici Kongo.

Simptomi majmunskih boginja: Markotić je rekla da bolest počinje visokom temperaturom, kao i većina drugih zaraznih bolesti, općim lošim stanjem, iscrpljenošću i jakom glavoboljom. "To je uobičajeno za brojne bolesti, ali već trećeg ili četvrtog dana se pojavi osip, prvo na mjestu inicijalnog ulaza, a onda se dalje širi od lica, ekstremiteta, trupa, a na kraju po dlanovima i tabanima. Sami simptomi sliče velikim boginjama, na sreću, velikih boginja u cirkulaciji nema. Ta je bolest cijepljenjem u potpunosti iskorijenjena. Kod majmunskih boginja također imamo jako otečene limfne čvorove", dodala je Markotić.

Tko može oboljeti od majmunskih boginja: Markotić je rekla da obolijevaju sve kategorije ljudi: "Možemo reći da su sada, u ovoj pojavi nekakve epidemije u Europi, uglavnom muškarci koji su imali odnose s muškarcima. Dalje se bolest može širiti na ostale skupine. Osobito su osjetljivi imunokompromitirani ljudi, trudnice i mala djeca. Oni su pod najvećom opasnošću. Ova bolest je puno lakša nego velike boginje. Smrtnost je negdje do 10 ili 11 posto. Opet više u osjetljivim populacijama."

Bolest nije jako zarazna: HZJZ je istaknuo da bolest nije jako zarazna, tj. da je u većini slučajeva potreban vrlo blizak kontakt s bolesnikom. Uzročnik majmunskih boginja je virus, sličan virusu velikih boginja, a prirodni su mu rezervoar najvjerojatnije neke vrste vjeverica i drugih glodavaca u divljini središnje i zapadne Afrike. Iako se bolest zove majmunske boginje, smatra se da majmuni nisu izvor virusa, već se slučajno zaraze, kao i čovjek, u kontaktu s drugim životinjama i njihovim izlučevinama. S čovjeka na čovjeka bolest se može prenijeti kapljičnim putem i kontaktom s kožnim promjenama oboljelih. Majmunske boginje su se povremeno javljale izvan Afrike i to najčešće kod putnika koji su se zarazili u Africi i kod osoba koje su s njima došle u bliski kontakt. U SAD-u je 2003. godine zabilježena epidemija među djecom i mladima koji su se zarazili u kontaktu s prerijskim psima, zaraženim od glodavaca uvezenih iz Gane.

Bolest prođe kroz dva do četiri tjedna: Bolest se javlja kroz povišenu temperaturu, glavobolju, zimicu, iscrpljenošću, umorom, bolovima u mišićima i leđima, oticanjem limfnih čvorova i osipom kao kod vodenih kozica. Smatra se da cijepljenje protiv velikih boginja pruža solidnu zaštitu, ali se ne zna koliko dugo traje zaštita nakon cijepljenja. Krajem sedamdesetih je cijepljenje protiv velikih boginja ukinuto svagdje u svijetu, nakon što su velike boginje proglašene iskorijenjenima. Liječenje je simptomatsko i u većini slučajeva bolest prođe kroz dva do četiri tjedna.

Postoji razlika između velikih i majmunskih boginja: HZJZ je napomenuo i da postoji velika razlika između velikih i majmunskih boginja jer su velike boginje antroponoza, tj. čovjek je bio jedini domaćin i rezervoar virusa. Zbog toga se bolest mogla iskorijeniti. S druge strane, majmunske boginje su zoonoza, tj. prirodni domaćin i rezervoar virusa su divlje životinje i zbog toga je nemoguće iskorijeniti bolest čak i da postoji efikasno cjepivo. Također su istaknuli kao najvažnije da je prijenos majmunskih boginja s čovjeka na čovjeka puno manje efikasan nego prijenos velikih boginja, tj. majmunske boginje su manje zarazne. To je razlog zbog kojega se pri epidemijama majmunskih boginja, koje se povremeno javljaju, ne pribjegava masovnom cijepljenju protiv velikih boginja.

WHO želi preimenovati majmunske boginje: WHO je u lipnju objavio da će preimenovati virus majmunskih boginja kako bi se izbjegla diskriminacija i stigmatizacija. Tedros Adhanom Ghebreyesus, generalni direktor WHO-a, rekao je da organizacija radi s partnerima i stručnjacima iz cijelog svijeta na promjeni imena virusa majmunskih boginja, njegovih vrsta i bolesti koje uzrokuje. Do te odluke je došlo nakon što su znanstvenici pozvali na hitnu promjenu imena koje su opisali kao netočno, diskriminirajuće i stigmatizirajuće. Tedros je rekao da će novo ime biti objavljeno što je prije moguće. Znanstvenici su naveli da je prevladavajuća percepcija u medijima i znanstvenoj literaturi da je virus majmunskih boginja endemičan za afričke zemlje. Oni upozoravaju na sve veći narativ u medijima i među mnogim stručnjacima koji pokušavaju povezati sadašnju globalnu epidemiju s Afrikom, Zapadnom Afrikom ili Nigerijom. Postoje dvije vrste majmunskih boginja - zapadnoafrička i Kongo. Ovogodišnju epidemiju potaknuo je prvi tip, koji je znatno manje opasan od drugog.