Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Puna su vam usta seksa?

Liječnici su mislili da je spolno prenosiv rak velika opasnost samo za žene. A onda su od njega počeli umirati muškarci

Eric Statler imao je impaktirane umnjake. Nije baš ugodno, može se reći, no zasigurno ne ugrožava život. Kao upravitelj hotela u pitoresknom okrugu Clearwater u američkoj saveznoj državi Idahu, Statler je provodio na poslu 12 sati na dan, šarmirajući goste i čavrljajući s njima, što znači da si nije mogao priuštiti da tjedan dana ima nateknute obraze dok pije tablete protiv bolova. Niti je, s obzirom na brdo zaduženja u hotelu, Statler osjećao da tek tako može opravdati bolovanje. Stoga je čekao da bolovi postanu gotovo neizdrživi, pa je imao osjećaj da žvače čavle, a ne sendvič s puretinom.
Dva mjeseca nakon što se napokon odlučio vaditi umnjake, Statler je i dalje čekao olakšanje – umnjake je izvadio, no bolovi su ostali. Ne samo da ga je i dalje boljelo dok žvače nego je i postajao sve mršaviji te se osjećao smlavljeno. Odlučio je ponovno posjetiti svog stomatologa, koji ga je poslao specijalistu za bolesti uha, grla i nosa, hitno, istoga dana. Otorincu je trebalo samo nekoliko minuta da riješi misterij: pregledao je Statlera i kazao mu: “Sine, mislim da imaš rak.”
Statler nije mogao vjerovati. U vrijeme studija bavio se sportom, još uvijek je trčao gotovo svakoga dana, nikad nije pušio i pio je samo nekoliko piva tjedno.

“Moja je supruga znala kazati da sam najzdraviji muškarac kojeg je ikad upoznala”, kaže. Za usporedbu, prosječnom je bolesniku s rakom usne šupljine šezdesetak godina, pušio je ili pio cijelog života.
No definicija prosjeka polako se mijenja jer diljem zapadnog svijeta sve više i više dijagnoza raka usne šupljine dobivaju inače zdravi mladi muškarci. Statler je uskoro naučio da je pripadnik bujajućeg podtipa bolesnika s rakom usne šupljine, skupine muškaraca koji svi dijele nevjerojatan čimbenik rizika: virus HPV-a, spolno prenosivu bolest koju se kod njih ne može ni otkriti ni liječiti, a može potpaliti pojavu tumora.

Nevidljivi neprijatelj

Vjerojatno ste čuli za humane papilomaviruse ili skraćenicu HPV, jako proširenu spolno prenosivu bolest koja se najviše povezuje s rakom grlića maternice u žena. Koliko jako proširenu? Velika je vjerojatnost da ste bili zaraženi tim virusom, da ga možda već imate ili ćete ga uskoro pokupiti. Zapravo, američki centri za kontrolu bolesti procjenjuju da polovina svih spolno aktivnih ljudi tijekom života postane HPV pozitivna. Samo podatak o 6 milijuna novih infekcija svake godine u SAD-u znači da je HPV najraširenija spolna bolest koju smo ikad vidjeli.
Razlog zašto se HPV proširio među nama na način na koji se to dogodilo ima veze s njegovom sposobnošću skrivanja: u 99 posto slučajeva zaraza je bez simptoma. (Preostalih 1 posto čine uzdignute, naborane bradavice na penisu ili u području prepona kod muškaraca te oko vagine u žena.) Većina ljudi nema pojma da su zaraženi HPV-om, od koga su se zarazili niti da mogu zaraziti druge.
Znanstvenici koji se bave istraživanjem raka znaju za povezanost infekcija HPV-a s rakom grlića maternice još od sedamdesetih godina prošlog stoljeća, no tek su nedavno otkrili sličnu poveznicu između virusa i oralnog raka. Godinama je stopa novih slučajeva tumora na glavi i vratu na Zapadu padala kako se u društvu smanjivao broj pušača. A tada su, nakon što je zamijećen velik porast broja mladih nepušača s tumorima orofarinksa – tako se naziva rak u ždrijelu i na korijenu jezika – liječnici sa Sveučilišta Johns Hopkins postupili prema špurijusu i počeli tkivo tumora testirati na HPV. Posljedica je bilo otkriće, objavljeno u New England Journal of Medicine, da izloženost genotipu 16 HPV-a, visokorizičnom tipu virusa za koji se zna da je povezan s većinom tumora grlića maternice, čak 32 puta povećava vjerojatnost da će osoba oboljeti od raka orofarinksa. Za usporedbu, prethodni najveći čimbenici rizika – dugogodišnje pušenje cigareta ili dugogodišnje alkoholiziranje – povećavali su rizik tog tumora samo 3 i 2,5 puta, tim redom.
“HPV je zamijenio alkohol i pušenje kao glavni uzrok karcinoma orofarinksa”, kaže dr. Ted Teknos, profesor medicine u onkološkom programu za tumore glave i vrata na centru za rak Sveučilišta Ohio. HPV napaja rast tumora u ustima muškaraca na isti način na koji to radi na grlićima maternice kod žena: integrirajući se u DNK stanice i ometajući funkciju bjelančevina kojima je zadaća smanjivati stanični stres i suzbijati tumore.

Statistike američkoga Nacionalnog instituta za rak otkrivaju da je između 1998. i 2008. stopa raka orofarinksa porasla 36 posto u muškaraca – to znači da je svake godine rasla prosječno 3,6 posto. (Takvog trenda nema u podacima Registra za rak HZJZ-a.) Katkad su žrtve tog raka začuđujuće mladi muškarci, pa i muškarci koji još nisu navršili 40 godina, kaže dr. Robert I. Haddad, ravnatelj centra za onkologiju glave i vrata na Institutu za rak Dana-Farber. “Mnogi od tih slučajeva pogrešno su dijagnosticirani ili kasno otkriveni jer nema simptoma dok tumor ne dospije do limfnih čvorova. Neotkriveni se slučajevi obično dogode kad su ljudi mladi i inače zdravi”, kaže.
Mnogi liječnici vide porast broja slučajeva tumora usne šupljine zbog HPV-a direktnom posljedicom promjene spolnih navada tijekom prošlog desetljeća, drugim riječima da je do toga doveo naš oralni promiskuitet. Budući da je HPV virus koji invadira lokalno tkivo, u vaša usta može doći samo direktnim kontaktom. (Drugim riječima, HPV u obliku bradavice na vašem penisu neće “doputovati” tijelom u vaše ždrijelo.) Najvjerojatniji način na koji HPV može doći do vaših usta jest kad izvodite oralni seks zaraženoj partnerici. No i ljubljenje nekog tko ima oralni HPV isto može uzrokovati infekciju, kažu mnogi znanstvenici koji vjeruju kako je moguće da se HPV prenosi slinom.
Tada bi trebalo biti očito da oralni seks nije sigurna vrsta seksa te da vaša vjerojatnost dobivanja oralnog raka raste sa svakim novim susretom. Prema istom istraživanju iz New England Journal of Medicine, ljudi koji su tijekom života promijenili šest ili više partnera izloženi su gotovo devet puta većem riziku razvijanja raka u orofarinksu.
“Mnogi ljudi ne misle da je oralni seks seks”, kaže dr. Gregory Masters, onkolog u Centru za rak u Newarku, u američkoj saveznoj državi Delaware, ujedno i glasnogovornik američkog Društva za kliničku onkologiju. “No oralni seks donosi i rizike. A rak može biti jedan od njih.”

Je li apstinencija rješenje?
Dan prije nego što su Brianu Hillu ustanovili četvrti, posljednji stadij oralnog raka, skijao je na jezeru Tahoe. “Osjećao sam se savršeno zdravo”, prisjeća se Hill, nepušač koji je tada bio u četrdesetima. “Nisam imao ranice u ustima, barem ih nisam bio svjestan. Ništa me nije boljelo.” Tijekom zime pustio je bradu i tako, na nesreću, zakamuflirao povećan i bezbolan limfni čvor. “Dok sam osjetio da mi smeta, bio je veličine badema”, kaže.
Nakon što je kura antibiotika bila neučinkovita, otorinolaringolog iz bolnice u Santa Feu, gdje Hill stanuje, tankom je iglom izveo biopsiju limfnog čvora vrata i dao mu dijagnozu: limfni je čvor sadržavao tumorsko tkivo.
Hill, vlasnik tvrtke koja proizvodi medicinske i stomatološke instrumente, mislio je da je bolje obrazovan o zdravlju usne šupljine od prosjeka populacije. Ipak, tumor, sa sijelom u desnom krajniku, vjerojatno je bio neopažen otprilike dvije godine.
Hillu su liječnici u Centru za rak MD Anderson u Houstonu kazali da imaju velik broj nepušača s rakom i da ne znaju otkuda taj trend. Hilla su liječili, prisjeća se, “svime raspoloživim”, dakle kemoterapijom, zračenjem i operacijama, sve dok nije ostao bez desne strane vrata. Bio je to brutalan proces ubijanja tumora tijekom kojeg je imao radijacijsku bolest, pio jake lijekove protiv bolova, godinu se dana hranio kroz cjevčicu te smršavio više od 20 kilograma.
S vremenom je Hill spoznao da je tumor bio pozitivan na HPV-16, agresivan genotip virusa, premda uopće nije znao da ga ima. Niti bi ikako mogao doznati: iako ginekolozi spolno aktivnim ženama nalaze HPV na grliću maternice tijekom rutinskih godišnjih pregleda, ne postoji komercijalno dostupan HPV test za muškarce niti se HPV može otkriti u usnoj šupljini ijednog spola. Zašto je tako dijelom se može objasniti filozofijom “čemu trud?” znanstvenika i liječnika: u 90 posto slučajeva imunosni sustav osobe riješit će se virusa i njega u dvije godine od infekcije više neće biti u tijelu, a neće biti ni trajnih posljedica. Usto, za razliku od HPV infekcije grlića maternice, koju se može riješiti tako da se uklone zaražene stanice, ne postoji način kako da se izliječi oralni HPV.
Skrining na HPV bio bi i velik izazov jer je HPV teško uloviti: virus može mirovati i nezamijećeno boraviti u tijelu godinama, a da osoba pritom bude zarazna. Zato većina liječnika kaže kako je besmisleno da ljudi u monogamnim vezama mijenjaju spolne navike ako im se utvrdi da su HPV pozitivni. Po svoj prilici oba su partnera već bila izložena i zaražena.
Što se svih drugih tiče, većina liječnika savjetuje da promijene dosadašnju praksu kako bi smanjili rizik. To znači kako nam savjetuju da koristimo zaštitu kad pružamo ili primamo oralni seks te smanjimo broj partnera.
S time zaključujemo sve obećavajuće mjere prevencije, barem što se tiče naše generacije. Nove generacije muškaraca čeka cijepljenje. Trenutačno na hrvatskom tržištu postoje cjepiva, Gardasil i Cervarix, i ona s 95-postotnom učinkovitosti rješavaju HPV-16 kod djevojčica i djevojaka, a učinkovitost im je 90 posto kod dječaka i mladića kad ih se primijeni prije izlaganja tom virusu. Unatoč impresivnim postocima, vakcinacija je većini roditelja kontroverzno pitanje, dijelom i stoga što moguće nuspojave uključuju vrućicu, nesvjestice i (rjeđe) teške alergijske reakcije te grušanje. Neke roditelje usto muči ideja da predadolescentnu djecu štite od virusa povezanog sa seksom, dok drugi roditelji pogrešno zaključuju kako HPV utječe samo na žene (u obliku raka grlića maternice) i pretpostavljaju da dječake ne treba cijepiti. Posljedica: cijepilo se samo 4 posto američkih dječaka. Lani je američka Akademija pedijatara donijela prevagu i pomogla mnogim neodlučnim roditeljima da se odluče te je u kalendar cijepljenja dječaka uvrstila i cijepljenje protiv HPV-a.
Jeste čuli, tate?

Zubarska obrana
Prije negoli odgurnete djevojku od sebe i kažete joj da ste odlučili apstinirati od oralnog seksa, imajte na umu da mnogo stvari treba poći po zlu kako bi HPV u vas doveo do smrti. Prvo, trebate se zaraziti opasnim HPV-16 virusom (procjenjuje se da ga ima 1,5 posto spolno aktivnih žena). Potom, vaš imunosni sustav treba podbaciti u pokušaju da ubije virus. A ako se ta dva uvjeta i poklope, moguće je da ni tada ne dođe do raka. Što ako se dogodi i ta rijetka situacija? Liječnici ističu da u usporedbi s rakom usne šupljine povezanim s pušenjem, tumore povezane s HPV-om izliječe puno lakše.
“Izliječimo 80 do 90 posto slučajeva, pod pretpostavkom da su oboljeli nepušači”, kaže dr. Haddad. “Dijelom je za dobru statistiku zaslužno to što su ti bolesnici mlađi i u boljoj formi te mogu podnijeti i agresivnije liječenje.”
Recimo, Bryan Hill je jedan od njih. Već više od 10 godina rak mu se ne vraća. U međuvremenu je osnovao neprofitnu Zakladu za rak usne šupljine koja sponzorira istraživanja, pomaže bolesnicima i potiče svijest javnosti o problemu. Statler je također u remisiji. I njemu su, kao i Hillu, trebali i zračenje, i kemoterapija, i opsežne operacije: liječnici su mu uklonili 44 limfna čvora zahvaćena rakom te pola donje čeljusti i vrata.
Iako su priče te dvojice mlađih bolesnika priče o uspjehu, bilo bi mnogo bolje da su ranije otkrili tumore: liječenje i oporavak bili bi brži te bi ga lakše podnijeli. U većini slučajeva to znači da treba uočiti lezije na sluznici prije pojave tumora ili neke promjene u tkivu usta. Premda znanstvenici proučavaju mogućnost korištenja DNK uzoraka kako bi u tkivu usta otkrili pretkancerozne promjene, ta je tehnologija daleka budućnost. Dotad vam zubar može biti najveća nada.
Stomatologe se uči da redovito gledaju i traže promjene u ustima, oko usta i u grlu. Nitko drugi ne zna tako dobro te dijelove tijela. U idealnim situacijama, kad ljudi redovito pohode zubara, on će uočiti promjene prije negoli postanu opasne ili primijetiti abnormalnu izraslinu u ranom stadiju.
John C. Comisi, doktor dentalne medicine s privatnom ordinacijom u Ithaci u državi New York, kaže da je dosad uočio desetke pretkanceroznih promjena u ustima muškaraca. Najmlađima je bilo tridesetak godina. “Ako bilo što izgleda nenormalno ili postoji u ustima dulje od nekoliko tjedana, treba utvrditi o čemu je riječ”, kaže dr. Comisi.
“Bilo kakvu nepravilnost treba agresivno liječiti i ukloniti. Nikad ne možete biti sigurni.”
Jasno, nijedan zubar ne može vidjeti sve. Pitajte samo Statlera, kojem su rekli da su njegovi bolovi od tumora zubobolja. Upravo zato svaki muškarac treba biti svjestan mogućih znakova upozorenja za rak usne šupljine: stalna grlobolja, promuklost ili neobjašnjen kašalj, bolne afte, bilo kakvo naticanje limfnih čvorova vrata, promjena glasa ili teškoće s gutanjem. Vaš stomatolog ili specijalist oralne kirurgije ili otorinolaringologije treba obraditi bilo koje sumnjivo stanje koje traje dulje od dva tjedna.

Ne treba zaboraviti važnu stvar: uživajte u seksualnom životu. Možda nikad nećete dobiti HPV, kamoli razviti rak. No živite li u strahu od mogućnosti da se to dogodi, podliježete poremećaju koji se ne može riješiti ni operacijom ni zračenjem. Statler sigurno nije podlegao strahu. “Zasad supruga i ja nismo promijenili išta od onoga što inače radimo u krevetu”, kaže. “Trudim se s njom što više seksati.”

Povratak na Net.hr