"Ne mogu vjerovati da je to on učinio."
"Izgledala je poput normalne osobe."
"Svi su ga susjedi voljeli."
"Uvijek je bio tako pristojan prema svima."
Ovakve i slične komentare dali su prijatelji i susjedi ozloglašenih serijskih ubojica poput Teda Bundya, Jeffreya Dahmera, ili Johna Waynea Gacya, piše Mirror.
A razlozi za takve izjave dosta su jednostavni.
Psihopati, za koje brojni psihiatri smatraju da su "najopasnije individue u društvu", uopće ne izgledaju niti se ponašaju ludo.
Ne osjećaju ništa prema drugima
Oni nisu mentalno bolesni. Ne pate od napadaja, nesvjestica, ne gube dodir sa stvarnošću zbog svoga stanja. U stvari, nisu samo majstori u tome da djeluju potpuno normalno svima oko sebe, već su isto tako stručnjaci u zadobijanju povjerenja.
Glavna karakteristika psihopata ono je što psiholozi zovu "teška emocionalna odvojenost". radi se o jednoj od najtežih anomalija za dijagnosticirati - teža je od šizofrenije, bipolarnog poremećaja, psihoze pa čak i graničnog poremećaja osobnosti.
Pojednostavljeno rečeno, teška emocionalna odvojenost predstavlja nemogućnost da se iskuse osjećaji kao što su ljubav, simpatija, sažaljenje, privrženost, milost, empatija, pokajanje, krivnja i druga slična njima.
Psihopati doslovno nemaju nikakvih osjećaja prema drugim ljudima, ali postoji kvaka - ponašaju se kao da ih imaju. A zašto bi se netko, kome potpuno nedostaju osjećaji, toliko trudio da prikrije svoje stanje?
I razlog za to je dosta jednostavan.
Psihopati su u stanju razlikovati što je dobro, a što loše. Nemaju nekakav poremećeni koncept stvarnosti i ne žive u izmišljenom svjetu unutar svoje glave. U stvari, potpuno suprotno od toga.
Psihopati su često s obje noge čvrsto na zemlji. U potpunosti su svjesti kako bi se ne iskazivanje nikakvih osjećaja prema drugim ljudima kao prvo smatralo lošim u mnogim društvima, a kao drugo - da bi to na njih privuklo neželjenu pažnju.
S tim znanjem, koje prirodno posjeduju, oni stvaraju lažne emocije kako ih drugi ne bi odbacili.
Savršeno se prikrivaju
Činjenica je da su psihopati patološki lažljivci, koji uživaju u varanju i manipuiranju drugima.
Ono što je zastrašujuće je da su obično jako dobri u tome i teško ih je uhvatiti u laži.
Dok je Chris Carter radio kao psihijatar za kriminalno ponašanje u SAD-u, intervjuirao je stotine ubojica, među njima i serijske. Rijetko koji od njih nije djelovao obično. Umjesto toga, djelovali su šarmantno, zabavno i imali karizmu.
Drugi su opet djelovali tako preplašeno i krhko, da biste ih poželjeli zagrliti i reći im kako će sve biti u redu.
Koliko god to zastrašujuće zvučalo, gotovo svi psihopati koje je Carter intervjurao tijekom svoje karijere izgledali su i ponašali baš poput običnih ljudi koje svakodnavno susrećete.
Oni mogu biti smiješni kada je to potrebno. mogu biti puni razumijevanja, prijateljski, spremni pomoći... O kakvoj da se god situaciji radilo, njihova gluma zavrijeđuje Oscara.
No ono što se mora naglasiti je da iako u SAD-u psihopati čine 35% nasilnih prijestupnika u zatvorima, većina psihopata nisu kriminalci.
Istina, idu kroz život pretvarajući se da im je stalo te da nemaju potpuni nedostatak emocija prema drugim ljudima, no to nije zločin.
Mogu biti svuda oko nas
Procjenjuje se kako je između jedan i dva posto odraslog stanovništva u svijetu čine psihopati. To bi mogao biti vaš susjed, prodavačica u lokalnoj trgovini, poznanik iz lokalnog kafića, pa čak i vaš bračni drug.
Vaćina ih je u stanju imati trajnu vezu pa čak i brak bez da uopće osjećaju ikakve emocije prema svojim partnerima ili djeci.
Kako to uspijevaju?
Ponovo jednostavno - glume, a s obzirom da se psihopati ne ponašaju niti ne izgledaju drugačije od osobe koju svakoga dana vidite u ogledalu. Stoga ih je gotovo nemoguće identificirati isključivo po izgledu, ili čak redovitim dugim razgovorima.
Rendgenski pregled pokazati će liječniku točnu lokaciju prijeloma, tumora, ili raznih drugih bolesti, što će im omogućiti precizan tretman, na nažalost to ne važi u slučaju mentalnih bolesti.
Niti jedan doktor ne može pogledati MRI sken nečjeg mozga i reći "O, da, vidim da ova osoba ima šizofreniju, ili bipolarni poremećaj, ili je psihopat".
Nažalost, dijagnoza mentalnih bolesti izuzeto je težak proces, s velikim rizikom krive dijagnoze.
Dakle, natrag na prvo pitanje - kako znate da se nalazite licem u lice s psihopatskim serijskim ubojicom?
Jednostavno - ne znate.
