Prehrambena industrija podrazumijeva bržu proizvodnju većeg broja proizvoda koji će tijekom cijele godine biti dostupni po pristupačnijim cijenama.
Profesorica na Poljoprivredno-prehrambenom fakultetu Sveučilišta u Sarajevu (UNSA) Aleksandra Nikolić komentirala je za Klix.ba hoće li namirnice koje su dostupne tijekom cijele godine dovesti do toga da su manje ukusne i hranjive.
Dostupnost namirnica tijekom cijele godine
"Dostupnost namirnica tijekom cijele godine znači da uzgajate namirnice tako da 'imitirate' prirodne uvjete njihovog uzgoja ili da ih uvozite iz područja na kojem u tom trenutku dospijevaju. To znači da proizvodite hranu u zatvorenom prostoru (plastenicima ili staklenicima) i da, kao što to rade u Nizozemskoj, tijekom cijelog dana koristite svjetlost odgovarajuće dužine - da biljke rastu u uvjetima 'vječnog dana', gdje nema noćnih sati kada bi biljka trebala 'spavati'. Ovakav način proizvodnje ima negativan utjecaj na okus i miris, ali i druga senzorna svojstva hrane", rekla je Nikolić.
Istaknula je razlog zašto postoji narativ da je hrana prije bila bolja. "Kada uvozite hranu, posebno voće i povrće, iz drugih udaljenih područja, onda ona mora biti pripremljena za dug transport. To znači da biljka mora biti ubrana prije nego što je u potpunosti sazrijela, zatim mora biti smještena u modificiranu atmosferu kako ne bi nastavila disati, tako da senzorna svojstva tako sazrelog voća i povrća nisu onakva kakva su kada ih berete u blizini, kratko transportirate i čuvate", naglasila je.
Prehrambena industrija značajno šteti okolišu. Nikolić je izdvojila podatak da ova industrija emitira 30 posto od ukupne svjetske količine ugljikovog dioksida (CO2), što znači da je jedan od pokretača klimatskih promjena.
Kakva je kvaliteta sastojaka?
"Poanta je u načinu proizvodnje, dorade, transportu, preradi i konzumaciji hrane. Svi ovi procesi su u posljednja četiri desetljeća prošli kroz promjenu koja je promijenila okus, miris, strukturu hrane, ali i njena nutritivna svojstva hrane. Ovo je vrlo općenito rečeno jer se pod hranom podrazumijeva sirova hrana, koja se dobiva preradom u industrijskim pogonima, i hrana koja se priprema u ugostiteljstvu i kod kuće", objasnila je.
Profesorica tvrdi da je odnos prema hrani neadekvatan te da 30 posto hrane završi na otpadu, što se odnosi i na hranu koja propadne tijekom prerade i distribucije, kao i zbog toga što se nije konzumirala na vrijeme.
Postoji i nešto što se zove imitacija hrane. Naime, riječ je o hrani za čiju se proizvodnju koriste sastojci kojima se imitira npr. meso ili sir. Ima okus i miris mesa ili sira, ali nije stvarno meso ili sir. Tako postoje i dvojne imitacije u jelima kao što je "cheeseburger".
"Uvijek je bilo prijevara vezanih za hranu i bit će ih. Prema nekim izvorima, novčana vrijednost prijevara vezanih za hranu na globalnoj razini je veća od vrijednosti trgovine kokainom", naglasila je.
Pozitivan učinak na organizam
Neki proizvođači hrane tvrde da njihovi proizvodi imaju pozitivniji utjecaj na ljudsko zdravlje nego proizvodi njihovih konkurenata. Pa tako neki proizvođači jogurta ili mineralne vode tvrde da su njihovi proizvodi dobri za zdravlje crijeva.
"Neki od proizvođača ne objavljuju neistinite tvrdnje, a neki proizvođači koriste tvrdnje o pozitivnim efektima po zdravlje ljudi kao jeftin promotivni trik. Zakonski je zabranjeno svako navođenje potrošača da misle da je proizvod kvalitetniji nego što je. Ali, i dalje postoje neodgovorni proizvođači koji i dalje koriste ovu nepoštenu praksu", rekla je.
Profesorica je dodala da kupac mora biti dovoljno informiran za kvalitetno odlučivanje pri kupnji.
"Kupac mora čitati etikete, natpise i informirati se na druge načine. To se zove princip predostrožnosti koji je utemeljen na staroj narodnoj poslovici: 'Tko je oprezan i tko se sam čuva, i Bog ga čuva'. Zakoni za zaštitu potrošača, posebno u području hrane, temelje se upravo na principu predostrožnosti i prevencije. Prevencija podrazumijeva aktivnost vlasti", dodala je.
Rekla je i da su nacionalne institucije povezane u međunarodne asocijacije, čime zajednički osiguravaju sigurnost i kvalitetu hrane na globalnom tržištu. To su institucije koje određuju uvjete pod kojima je moguće prodavati hranu te koje garantiraju prava i zaštitu potrošača i proizvođača.
Opasnost za zdravlje
"Okruženje u kojem živimo danas je potpuno drugačije od onog iz prošlosti. Jako puno smo saznali o povezanosti hrane i zdravlja. Prije nismo znali mnoge stvari, što ne znači da nisu postojale. Promijenili smo način života - manje se krećemo, a više jedemo visoko prerađenu hranu i hranu koja se dugo čuva i transportira pa postoji vjerojatnost da je ona rizičnija u usporedbi s prošlim vremenima", objasnila je Nikolić.
Trenutni način proizvodnje, dorade, prerade i potrošnje/konzumacije hrane je neodrživ, njime se zagađuje okoliš, a način prehrane, temeljen na visokom udjelu životinjskih i visoko prerađenih proizvoda, stvara rizik za zdravlje ljudi (glad, neuhranjenost, pretilost, kardiovaskularne bolesti, itd.). Zbog toga se smatra da se postojeći način proizvodnje i konzumacije hrane mora promijeniti.
POGLEDAJTE VIDEO: Ovdje možete za 20 centi popiti čaj, a skuša na ribarnici košta jedan euro
