"Proizvod od cjelovitog zrna pšenice" kako obično stoji na deklaracijama, ne znači da je proizvod koji kupujete napravljen samo od integralnog brašna. Zapravo, vrlo je vjerojatno riječ o proizvodu, koji osim integralnog, sadrži i obično bijelo brašno, kao i aditive.
Raž, amarant, proso...
Da bi se neko pecivo ili tjestenina nazivali integralnim u punom smislu te riječi, trebali bi biti napravljeni od brašna napravljenog od netaknutih zrna žitarice, dakle onih koji sadrže endosperm, klicu i ljuskice.
Među žitarice, inače, osim pšenice spadaju i raž, amarant, proso, kinoa, riža, zob, ječam i slične biljne kulture.
Endosperm, klica i ljuskice su glavne komponente njihovih zrna i cijela poanta proizvodnje "integralnog" brašna je u tome da se zadrže sva njihova svojstva.
Stručnjaci uglavnom preporučuju unos šest do osam porcija proizvoda od žitarica svakog dana. Naravno, poželjno je dati prednost integralnim, jer za razliku od obrađenih zrna od kojih se dobija bijelo brašno, cjelovita zadržavaju mnoštvo vitamina i minerala.
Bogati izvor magnezija
Recimo, integralne žitarice bogate su magnezijem, koji je važan za funkcioniranje više od 300 enzima u ljudskom organizmu, kao i za zdravlje srca, mozga i kostiju.
Sadržaj magnezija u različitim integralnim žitaricama varira, a u količini koja odgovara kalorijskoj vrijednosti od 200 kcal, u pšeničnim pahuljicama ima 566 mg, rižinim 494 mg, zobenim (kuhanim) 200 mg, tamnom raženom brašnu 153 mg i integralnom brašnu heljde 150 mg.
Iako mnogi ljudi izbjegavaju tjestenine, kako ne bi unosili ugljikohidrate, trebalo bi se osloboditi averzije koja je dugo stvarana oko ovih namirnica.
Iako integralne žitarice imaju jednaku količinu ugljikohidrata, kao i obrađene, nemaju isti učinak na metabolizam i razinu šećera u krvi. Integralne se polako apsorbiraju i postupno metaboliziraju, što znači da nakon njihovog unošenja ne dolazi do naglog skoka razine šećera u krvi (i kasnije njegovog pada).
To znači da integralne žitarice mogu i trebaju biti dio izbalansirane i zdrave prehrane.
