Kako tumačiti nalaz krvi: Prof. dr. Mirko Koršić FRCP, internist, dijabetolog i endokrinolog, suradnik u poliklinici NovaMed je za 24sata analizirao predložak laboratorijskih pretraga koje se obična rade na sistematskim pregledima.

1. Eritrociti su crvena krvna zrnca nastaju u koštanoj srži. Nemaju jezgru, osim vrlo mladih formi koje se nalaze u koštanoj srži. U stanjima kada nema dovoljno kisika u organizmu se povećava broj eritrocita. Zato primjerice sportaši odlaze na “visinske” pripreme (koncentracija kisika je manja u većim visinama) i na taj način povećavaju broj eritrocita. Veći broj eritrocita nosi više kisika u stanice tijela. Kod povećanog broja eritrocita doktor se mora zapitati – što je tome uzrok.

Postoje neke krvne bolesti kod kojih je povećani broj eritrocita, ali je i moguće da bolesnik puši. Kod pušača povećana je koncentracija ugljičnog monoksida (iz dima cigarete), plina koji okupira hemoglobin pa se ne može prenositi kisik. Odgovor organima je porast broja eritrocita (i hemoglobina) tako da je ponovo osigurana potreba količina kisika za stanice tijela. Smanjeni broj eritrocita naziva se anemija, a nastaje zbog gubitka krvi, poremećenog/nedostatnog stvaranja (nedostatak željeza, nedostatka folne kiseline i vitamina B12) ili pojačanog/ubrzanog raspadanja eritrocita.

2. Hemoglobin je bjelančevina u eritrocitima koja prenosi kisik iz pluća u sve stanice tijela. Postoje bolesti u kojima eritrociti ne stvaraju dosta hemoglobina ili stvaraju hemoglobin drugačijeg sastava od normalnog pa stanice organizma trpe zbog nedostatka kisika. Snižene vrijednosti hemoglobina imaju bolesnici s anemijom. U bolesnika s anemijom nalazi se obično nizak broj eritrocita i niske vrijednosti hemoglobina.

3. MCV – prosječan volumen eritrocita. To je indeks koji nam daje uvid u veličinu eritrocita. Maleni eritrociti nazivaju se mikrociti a veliki makrociti i megaloblasti. Promjene veličine eritrocita nalazimo u stanjima kod kojih je poremećeno normalno sazrijevanje eritrocita.

4. MCH i MCHC su vrlo slični indeksi koji nam daju uvid u sadržaj hemoglobina u eritrocitima. MCH – prosječna količina hemoglobina u eritrocitu MCHC – prosječna količina hemoglobina u jedinici volumena volumena eritrocita

5. Trombociti su krvne pločice važne važne na proces zgrušavanja krvi. Nedostatan broj trombocita naziva se trombocitopenija. Bolesnici s trombocitopenijom imaju povećanu sklonost krvarenju. Povećani broj trombocita (trombocitoza) ukazuje na povećanu sklonost stvaranja ugrušaka krvi (tromboza).

6. RDW je indikator varijacije veličine eritrocita u krvi jer se u krvi se mogu nalaziti eritrociti različite veličine. To je nekada važno za točnu dijagnozu hematološkog poremećaja.

7. Leukociti su bijele krvne stanice koje ukazuju na moguću upalu u organizmu. Leukocite dijelimo na stanice koje sadrže fine granule, tzv. granulocite (neutrofili, eozinofili i bazofili) te na stanice koje ne sadrže zrnca u citoplazmi – limfociti i monociti. U kontroli leukocita gleda se ukupan broj leukocita kao i ponašanje pojedinih vrsta leukocita (njihovi međusobni odnosi, izraženi u obliku relativnih postotaka ili u apsolutnom broju). Ukupno povećani broj leukocita naziva se leukocitoza, a smanjeni leukopenija.

5. upale

8. Limfociti su stanice koje produciraju antitijela – povećani broj limfocita naziva se limfocitoza a smanjeni broj limfopenija.

9. Sedimentacija (SE) ili brzina sedimentacije je pokazatelj upalnog stanja. U stanjima akutne ili kronične upale u krvi se javljaju proteini upale (tzv. reaktivni i ostali proteini) koji mijenjanju fizikalno-kemijska svojstva eritrocita. Eritrociti se tada brže sedimentiraju u cjevčici koja mjeri brzinu sedimentacije eritrocita. Brzina sedimentacije se mjeri jedan odnosno dva sata nakon stavljanja krvi u cjevčicu za mjerenje brzine sedimentacije. Kod visoke sedimentacije stupac eritrocita u cjevčici se jako snizuje već nakon prvog sata. Više vrijednosti sedimentacije eritrocita obično se nalaze kod težih upala ali i kod drugih ozbiljnih poremećaja u organizmu.

10. AST, ALT, GGT su enzimi koji se nalaze u stanicama jetre i govore nam u to kakvo je stanje jetre – jetra je važan organ za metabolizam masti, ugljikohidrata i proteina u tijelu – glavna tvornica u tijelu. Povišene vrijednosti jetrenih enzima znak su oštećenja jetre (raspad i propadanje stanica) zbog alkohola, pogrešaka u prehrani, lijekova, infekcije (bakterije, virusa, parazita), te raznih metaboličkih oboljenja (nasljedne i stečene bolesti jetre; primjerice taloženje željeza u jetri).

11. Glukoza je gorivo koje stanice koriste za stvaranje energije. Povišene vrijednosti glukoze nazivaju se hiperglikemija, a snižene hipoglikemija. Povišene vrijednosti u krvi nalazimo kod bolesnika sa šećernom bolesti. Niske vrijednosti glukoze u krvi (hipoglikemija) se mogu naći kod bolesti kojih je pojačano lučenje izulina iz gušterače, ali se najčešće vidi kod previše revnog liječenja šećerne bolesti lijekovima ili raznim pripravcima inzulina. Jako niska vrijednost glukoze u krvi (teška hipoglikemija) je po život opasno stanje! Važno je znati da je za interpretaciju nalaza glukoze krv za odrađivanje koncentracije se mora uzeti pravilno (ujutro, natašte). Uzimanje hrane povisuje vrijednost glukoze u krvi i otežava interpretaciju nalaza. Poznato je, da je dobra kontrola glukoze (unutar referentnih vrijednosti) u krvi kod dijabetičara vrlo važna za sprečavanje nastanka komplikacija (kronično bubrežno zatajivanje, sljepoća, amputacije udova).

12. Bilirubin je pigment, razgradni produkt hema – sastavnog dijela hemoglobina. Povišene vrijednosti u krvi (hiperbilirubinemija) vidi se u bolestima pojačanog stvaranja ili nedostatnog izlučivanja bilirubina u krvi. Bolesnici s povišenim bilirubinom imaju žućkastu boju bjeloočnica i kože. Povišene vrijednosti govore da se radi o pojačanom raspadu eritrocita, dakle o hemolizi odnosno hemolitičkoj anemiji ili pak bolesti jetre (oštećenje stanica jetre i/ ili žučnih puteva) koja je posljedica upale jetre (hepatitisa), ciroze ili zloćudne bolesti jetre. Žučni kamenci mogu začepiti izvodne kanale žući u crijevo pa zato bilirubin ulazi u krvnu cirkulaciju i uzrokuje hiperbilirubinemiju. Poremećaji stvaranja i izlučivanja bilirubina mogu biti nasljedni.

13. Urati su razgradni produkti metabolizma nukleinskih kiselina. Poremećaj funkcije enzima koji kontroliraju proizvodnju urične kiseline (i njenih soli – urata) mogu dovesti do hiperuricemije (povišene koncentracije urata u krvi) i mogu uzrokovati brojne poremećaje – urični artritis (giht), tofe, bubrežne kamence, neurološke simptome pa i imunološke poremećaje. Tofi su nakupine urata najčešće u koži uške ili hrskavicama ušnih školjki. Uz nasljeđe, veliki unos mesa i alkohola pogoduju nastanku hiperuricemije.

14. Kreatinin je metabolički produkt koji se izlučuje putem bubrega. Količina stvaranja kreatinina ovisi o mišićnoj masi – ljudi s manjom mišićnom masom imaju imaju niže vrijednosti kreatinina. Povišene vrijednosti kreatinina ukazuju na funkciju bubrega, kod zatajivanja funkcije bubrega dolazi do porasta koncentracije kreatinina u krvi.

15. eGFR-CKD je računski pojam kojim procjenjujemo koliki je volumen krvi koji se u jedinici vremena očisti od keratinina. Rasponi vrijednosti eGFR-CKD od G1 do G5 ukazuju na stupanj bubrežnog zakazivanja.

16. Kolesterol i trigleciridi (lipidi) nam daju uvid u stanje metabolizma lipida. Danas su poremećaji metabolizma lipida jedne najčešćih poremećaja metabolizma. To je posljedica nezdravog načina života, epidemije debljine i šećerne bolesti tipa 2. Povišene vrijednosti lipida (hiperlipidemija) povezane su s nastankom kardiovaskularnog rizika (koronarna bolest, srčani infarkt, moždani udar, visoki tlak, ateroskleroza) ali i s masnom jetrom i s nealkoholnom bolesti jetre. Povišene vrijednosti kolesterola nazivamo hiperkolesterolemija, a triglicerida hipertrigliceridemija. Postoje i nasljedne bolesti metabolizma lipida koje je važno otkriti već u djetinjstvu kako bi se spriječio razvoj opasne koronarne bolesti koja dolazi do izražaja već u ranim srednjim godinama života. Ne može se dovoljno naglasiti štetnost pušenja u bolesnika s hiperlipidemijom. Zadnjih desetak godina vide se povoljni učinci sniženja kolesterola i triglicerida zdravim načinom života (prehrana i tjelesna aktivnost) te lijekovima (statini, fibrati).

17. TSH je tirotropin proteinski hormon, luči ga hipofiza i važan je za regulaciju hormona štitnjače. U slučaju kada štitnjača ne može raditi dovoljno hormone: trijodtironin (T3) i tiroksin (T4) koncentracija TSH u krvi poraste. TSH tada stimulira štitnjaču pa štitna žlijezda neko vrijeme uspijeva nadoknaditi ukupnu koncentraciju hormona. To stanje nazivamo latentna hipotireoza. Nakon nekog vremena izostaje produkcija hormona štitnjače pa TSH dalje raste – i nastaje klinička hipotireoza (koju će liječnik lako prepoznati po simptomima). Obrnuto, kada dolazi do pojačanog izlučivanja hormona (isto i kod stanja akutne upale štitnjače) vrijednosti TSH su ispod referentnih vrijednosti. Povišene koncentracije hormona štitnjače u tom slučaju djeluju na hipofizu i hipotalamus pa se smanjuje lučenje TSH. Mjerenje TSH u krvi nam daje brzi uvid u funkciju štitnjače, no potrebno je ipak upozoriti na oprez kod interpretacije nalaza TSH jer su moguće iznimke.