Kroz mjesec dana Mateja Klicper (35) prvi će put postati majka i u sretnom je braku. Konačno živi život kakav želi, no da bi do njega došla, morala se suočiti s brojnim preprekama. Prisjetila se kako je oduvijek bila sramežljivo dijete i mislila je da je antitalent za sport, ali i puno drugih stvari, piše Pomakni Granice.
"Po pitanju izgleda imala sam vrlo nisko samopouzdanje. Uvijek sam se uspoređivala s drugima, od djetinjstva sam eksperimentirala s dijetama i vječito sam bila nezadovoljna svojim tijelom. Zbog toga me zanimala prehrana, pa i kad je nakon gimnazije trebalo odabrati fakultet, smatrala sam da nisam dovoljno pametna za nutricionizam. Upisala sam studij španjolskog i ruskog jezika. Iako sam odmah shvatila da to nije za mene, svejedno sam završila fakultet jer sam se bojala reakcije okoline ako odustanem", prisjetila se Mateja koja je upravo na posljednjoj godini studija skupila sve svoje nesigurnosti i strahove i oblikovala ih u nezdravom smjeru.
"Na to sve još se nadovezao strah od prelaska u svijet odraslih jer sam bila svjesna da mu se približavam. S druge strane, imala sam problem sa slikom vlastitog tijela i panično sam se bojala debljanja. U kombinaciji s lošom slikom o sebi na kraju sam završila s dijagnozama ortoreksije i kompulzivnog prejedanja. A sve je počelo s idejom o zdravlju. Opsesivno sam pratila prehranu i povezivala je sa savršenim tijelom", iskrena je Mateja.
Pretjerala je s treninzima
Priznaje da je fitness postao njezina ortoreksija jer je počela pratiti na društvenim mrežama savjete pojedinaca o zdravoj prehrani i tjelovježbi.
"Hranu sam strogo dijelila na dobru i lošu i tijekom dana sam imala jako puno pravila o prehrani. Brojala sam kalorije, makronutrijente, sve sam to upisivala u aplikaciju. Počela sam vježbati, najprije sam vježbala kod kuće, a onda kad sam odlučila da sam dovoljno smršavjela, odvažila sam se otići u teretanu i tamo sam nastavila vježbati, ali sam u tome počela pretjerivati. Organizirala sam 6 – 8 treninga u tjednu i svaki je trajao oko dva sata. Nakon treninga sam još išla trčati, a ako je trebalo negdje ići, obavezno sam hodala ili vozila bicikl kako bih potrošila još kalorija", prepričala je Mateja.
Kaže kako se trudila biti u velikom kalorijskom deficitu tako da je bila mršava, ali nikad nije pretjerala i prešla rub koji bi je povezivao s anoreksijom. Kako nije djelovala kao da ima problem s hranom, ni okolina nije ništa posumnjala.
"Mama bi mi svako toliko rekla da bih trebala jesti malo više, ali to je bilo to. Međutim, moj problem se počeo produbljivati. Počela sam izbjegavati društvena događanja koja uključuju hranu za koju sam mislila da je ne smijem jesti. Počela sam prijateljima izmišljati razloge zašto neću doći na druženje, a to je vodilo do izolacije. Život mi se počeo svoditi na razmišljanje o hrani, vježbanju i kalorijama i nije bilo mjesta ni za što drugo", dodala je.
Kaže da se također stalno uspoređivala s drugima, a potom je na društvenim mrežama slijepo pratila savjete i preporuke ljudi za koje je mislila da su stručni.
Eskalacija problema
"Neki su bili stručnjaci, drugi baš i ne, ali mislila sam da se trebam držati toga što oni rade jer sigurno znaju što govore budući da su postigli izgled kakav sam i ja priželjkivala. Također, bila sam uvjerena da je to što radim zdravo, a to su poticale dodatne pohvale o izgledu i disciplini. A onda se pojavila druga krajnost. Nakon godinu i pol počela sam se prejedati. Jela sam ogromne količine hrane u kratkom roku. Naravno, bila je to zabranjena hrana, a nisam imala mogućnosti kontrolirati to iako sam mislila da mogu", objašnjava Mateja.
Imala je tad nešto manje od 25 godina. Kompulzivna prejedanja isprva su bila rijetka i bazirala su se na slatkom i brzoj hrani. Tad je još mislila da može utjecati na to, pa je nakon epizoda prejedanja odlazila u teretanu kako bi tjelovježbom potrošila što više kalorija.
"Kažnjavala sam se dodatnim vježbama, no to me vodilo u još dublju spiralu jer su epizode prejedanja postale sve učestalije. Vjerovala sam da to mogu kontrolirati, ali da sam preslaba osoba da bih to postigla i krivila sam sebe. Postalo je sve teže održati težinu. Istovremeno sam se osjećala vrlo usamljeno i mislila sam da se jedina suočavam s takvim problemom jer se o tome još nije pisalo. Bila je 2015. godine", kaže.
Potraga za objašnjenjima i odgovorima
Počela je tražiti odgovore na internetu i još opsesivnije vježbati, a onda je slučajno našla literaturu na engleskom jeziku koja je govorila o poremećaju kompulzivnog prejedanja.
"Tek sam tada shvatila da nisam jedina i da nije stvar moje slabosti i nemogućnosti kontrole, nego da je riječ o ozbiljnijem problemu. Također, uvidjela sam da se neću moći sama boriti s tim te da mi je potrebna pomoć stručnjaka. Javila sam se u Centar za poremećaje u hranjenju Bea, ali došla sam s krivim ciljem. Htjela sam da mi pomognu oko prejedanja kako bih mogla smršavjeti", prisjetila se Mateja.
Kroz razgovore sa stručnjacima ondje uspjela je osvijestiti svoje stvarne probleme, no put do oporavka nije bio jednostavan.
"Mnogi misle da će problem nestati samo zato što su potražili pomoć, a to nije točno. Moj put je bio nelinearan, a oporavak je trajao sljedeće četiri godine. Usput je bilo još prejedanja, a polako i postepeno je trebalo raditi na odnosu s hranom i ukloniti sve one restrikcije koje sam sama sebi nametnula, sve strahove koje sam izmislila. Uz psihoterapiju uspjela sam popraviti sliku o sebi i poraditi na tome kako funkcioniram među ljudima", priča Mateja ističući kako je također trebala probuditi suosjećanje prema sebi i prihvaćanje vlastitih nesavršenstava.
Suočavanje s teškoćama
"Morala sam prihvatiti da sam nesavršena i da ću zauvijek biti takva. A potom sam trebala naučiti kako zavoljeti takvu nesavršenu sebe. U pozadini poremećaja o hranjenju je ideja o savršenstvu koje je nemoguće postići. Ja sam htjela savršenim izgledom prikriti koliko ništa ne vrijedim ispod te vanjštine. Da me netko prije 10 godina pitao da o sebi kažem nešto pozitivno, ne bih imala što reći", prisjetila se Mateja.
Priznaje da je imala sreće jer se iz svega izvukla bez zdravstvenih posljedica i svjesna je da mnogima to nije pošlo za rukom, a potom je željela svoj put podijeliti s drugima koji su tražili odgovore na ista pitanja s kojima se i ona borila.
"Puno ljudi nije ni znalo za ortoreksiju i kompulzivno prejedanje jer se o tome nije pisalo. Zato sam počela svoj put dijeliti kroz blog i na društvenim mrežama. Javilo mi se puno ljudi koji su imali isto iskustvo. A potom sam dobila ponudu da o svemu napišem knjigu, pa sam je 2021. godine objavila pod naslovom Fitness i napolitanke. Prije sam vjerovala da netko tko se bavi fitnessom nipošto ne smije pojesti napolitanku, pa tako nisam tjednima pojela ni jednu, a onda bih u pet minuta pojela cijelu kutiju. Ona je bila simbol sve te hrane koju sam smatrala nezdravom i koja mi je zato bila zabranjena", objašnjava Mateja.
Kaže kako je odaziv publike bio odličan i prvo izdanje se rasprodalo, a sad je u prodaji drugo izdanje.
Mateja Klicper na društvenim mrežama
"Isto tako, na društvenim mrežama su mi se javili mnogi ljudi koji su u tom sadržaju prepoznali sebe, osvijestili da imaju problem. Nekome je to možda i spasilo život jer su odlučili potražiti stručnu pomoć. Knjiga je namijenjena svakoj ženi koja se na bilo koji način muči sa samoprihvaćanjem, s hranom i svojim tijelom. Također, zbog svega sam upisala edukaciju iz psihoterapije kako bih se educirala i osvijestila društvo o ovim temama", ispričala je naša sugovornica koja je u međuvremenu postala i certificirana savjetnica za intuitivno hranjenje.
Svi slijede preporuke stručnjaka, no ima ih toliko da se ljudi izgube u smjernicama. Cilj intuitivnog hranjenja je potaknuti hranjenje u skladu s potrebama svog tijela, slušati ga i istovremeno ukloniti nametnuta pravila i savjete zbog kojih se zdrav odnose prema hrani pretvara u nezdrav", poručila je Mateja Klicper.
Kako je riješila problem odnosa prema hrani, uspješno je složila prioritete i kad je u pitanju odnos prema tjelovježbi te se vratila normalnom ritmu treninga triput na tjedan, ali s drugim ciljem.
"Prije sam išla na treninge da budem mršavija, a sad idem da se bolje osjećam. Vježbam jer to volim i dobro se osjećam u svom tijelu. Našla sam svoj mir. Udala sam se, a kroz mjesec dana ću prvi put postati majka i iskreno se radujem tom putu", zaključila je Mateja.
POGLEDAJTE VIDEO: Blagdansko prejedanje: Što učiniti kada sve prođe?
