Sandra Perković autorica je kolumne koja je diglu buru u roditeljskoj zajednici nakon što je iznijela svoj stav da mladi danas imaju previše slobode i osvrnula se kako je to izgledalo prije.
Znalo se tko je autoritet i tko 'kolo vodi'. Riječ roditelja bila je posljednja i nije bilo rasprave. Iako je kolumna na detinjarije.com objavljena prije skoro tri godine, takve rasprave su i dalje aktualne.
Donosimo vam dio njezinog razmišljanja:
"Riječ roditelja je posljednja. Ako poslije izgovoriš makar: ‘Dobro’, slijedi upozorenje: Ako li te ja opandrčim ima da zujiš tri dana, jes’ čuo? Moja je zadnja. I ti onda samo klimneš glavom, ne isplati ti se riskirati kaznu, ide vikend. Najgore što ti se može daogoditi jest da cijeli vikend provedeš čisteći s babom rižu. Puno riže. Ili da čistiš klice s dvjesto kila proklijalih krumpira u podrumu.
Izvinite, reče mi jedna mlada žena, dijete vam jede zemlju.
Znam, neka jede ako mu se sviđa. To je mala životinja, ako mu
ne bude po volji, pljunuće je
Nagrade za odličan uspjeh u školi i opće dobro vladanje su bile vrlo skromne i mi smo im se beskrajno radovali. Za odličan uspjeh od starog i stare sam dobijala nešto posebno. Pamtim prvi walkman. I učila sam za taj walkman dan i noć, pisala referate, popravljala ocjene samo da u hodu mogu slušati Blondie i Depeche Mode u zelenim starkama koje sam dobila prošle godine za odličan uspjeh.
Ne mogu shvatiti što se u međuvremenu promjenilo u vezi odgoja djece i sistema nagrađivanja. Djeca danas imaju puno toga, i ničemu se posebno ne raduju. Lijenost i obijest se tretiraju kao ’pa takav je što ću mu ja’. Šta se dogodilo sa igrama ledena kraljica, skrivača, gumi-gumija, care, care gospodare? Internet se dogodio.
Sve lijepo piše u bestseleru ‘Kako odgajati djete.’ Mislim da je većina nas naslijedila tu knjigu. Od koga? Od naših roditelja. Šta mislite čemu im je služila knjiga? Da vide što treba. I meni je ostala i pročitala sam je i primijenila od korica do korica.
Ja sam njih rodila, ne oni mene. Postoji vrijeme i mjesto za jelo, spavanje, igru i tu nema kompromisa. To je jednostavno tako. Nije svrha roditeljstva biti rob, već napraviti od njih čestito ljudsko biće sa stečenim zdravim navikama. Da s djetetom izgradiš zdrav, razuman odnos gdje se zna da je međusobno poštovanje najbitnije, kao i dosljednost svakog izgovorenog pravila.
Griješiš što je pretio, u pelenama s dudom, a ima četiri i po
godine i zubi su mu crni od karijesa
Žao mi je slušati te koliko griješiš mlada ženo. Griješiš jer si ga pustila da se baca po betonu i da te šutira jer nije dobio 25 lizalicu, griješiš jer si neispavana zato što on ne spava do jedan po noći. Griješiš što mu plaćaš lizalicama da bude dobar prema tebi i drugima. Griješiš jer mu stalno brišeš ruke vlažnim maramicama. Griješiš jer ga učiš da će ga svaki pas ugristi, i svaka mačka ogrepsti. Griješiš što mu ne daš da ide u pijesak da se ne bi zaprljao, i na tobogan da ga ne bi morala hvatati, jer će mu se guzica pregrubo prizemljiti za tvoj kriterij. Onda će plakati…a ti si ostala bez slatkiša u toj tvojoj torbi sa dezenom pačića. Žao mi te ženo. Žao mi te jer znam u što ćeš se pretvoriti. U ono što nikome ne paše. Čak ni tom djetetu."
Cijelu kolumnu Sandre Todorović pročitajte na portalu detinjarije.com
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!
