Temperaturom tijela upravlja centar za temperaturu smješten u dijelu mozga koji se zove hipotalamus.
Postoje dnevne promjene temperature u skladu s cirkadijskim ritmom (tijekom 24 sata): temperatura tijela je niža za oko jedan stupanj od popodnevne. Normalne dnevne varijacije temperature su od 36,5 (ujutro) do 37,5 (podne), no postoje individualne razlike.
Dob djeteta i vrućica
Iako dijete vrlo mlade dobi, posebno nedonošče, može biti ozbiljno bolesno i kad temperatura nije jako visoka, svako povišenje u djeteta mlađeg od tri mjeseca može biti sumnjivo na bakterijsku infekciju i značiti ozbiljnu bolest. Većina bolesti u toj dobi uzrokovana je virusima, no pojava temperature u prethodno zdravog dojenčeta, koja je iznad 38 C može značiti i ozbiljnu bolest, zahtijeva liječnički pregled, a čest je i uzrok hospitalizacije ove dobne skupine. Općenito je pristup vrućici i u djece mlađe od tri godine nešto različit nego u djece predškolske i školske dobi, no i u odraslije djece povišenje temperature može biti početak ozbiljnije bolesti, ali su simptomi jasniji i dijagnostički pristup bolesniku je jednostavniji. Ozbiljne infekcije djece školske dobi, kada je organizam već imunološki stabilan, obično su rijetke i ako se do njih dođe, posljedica su infekcije virulentnim bakterijama i nemogućnosti organizma da svlada infekciju zbog niza neočekivanih reakcija, kao primjerice kod teške meningokokne sepse.
Mjerenje temperature
Roditelji lako uoče vrućicu, no sama toplina kože nije uvijek znak vrućice i polaganjem ruke na čelo ne može se reći da je dijete febrilno. Dijete se ponekad u igri zarumeni i uslijed živahnosti i uzbuđenja, kakva su gotovo uvijek tijekom proslava rođendana, mogu izazvati i malo povišenje temperature, koja sama po sebi pada na normalu.
Temperaturu treba ipak izmjeriti na objektivan i primjeren način uporabom digitalnog ili obično živinog toplomjera. U male djece lakše je mjerenje rektalne temperature, dok se kod nešto starijih jednostavnije provodi mjerenjem aksilarne temperature (na koži ispod pazuha). Razlika iznosi obično 0,5 C u korist unutarnje temperature izmjerene rektalno. Ovaj način mjerenja potraje određeno vrijeme, obično oko 10 minuta. Ako je vrućica veća, mjerenje se odvija brže.
Kako sniziti povišenu temperaturu?
Snižavanje temperature odvija se dvojako: odvođenjem topline preko kože stavljanjem obloga mlake vode, tuširanjem, kupanjem i primjenom lijekova. Prvi način nije uspješan kada je koža hladna i dijete se trese, tada temperatura raste i o tome treba voditi računa. Lijekovi – antipiretici – djeluju na mehanizme uzroka vrućice i na središte za regulaciju temperature tijela u hipotalamusu inhibicijom sinteze prostaglandina. Zdravo dijete s temperaturom nižom od 39 C obično ne treba posebno primjenu lijekova za sniženje temperature. Primjena obloga i vanjskog hlađenja kada je koža topla, snizi temperaturu za jedan stupanj.
Izbor antipiretika nije širok u dječjoj dobi i kod svake primjene treba se točno držati preporučenih doza jer više ne znači bolje. Koristi se paracetamol i ibuprofen. Svaki lijek može u većoj dozi biti štetan pa i bez toga izazvati neželjene posljedice. Procjena koristi i štete mora biti presudna kod primjene antipiretika. Zadnjih godina uporaba paracetamola u prvoj godini života povezuje se s kasnijom pojavom astme. No istina je da je ovaj lijek najčešće korišten antipiretik u dojenačkoj dobi, a gotovo nema djeteta koje tijekom tog životnog razdoblja nije bilo febrilno. Za pojavu astme sigurno moraju postojati i drugi parametri, koji pridonose pojavi bolesti.
Dovoljan unos tekućine važan je čimbenik u snižavanju temperature jer tijelo znojenjem i ubrzanim disanjem dovodi do gubitka vode iz organizma. Previše odjeće i pokrivanja također ne pridonosi poboljšanju stanja: lagana odjeća, ugodna temperature okoline, oblozi prema potrebi pridonijet će da se dijete bolje osjeća.
Koliko su točna neka uvriježena mišljenja?
• Visoka temperatura je uvijek opasna.
NE, radi se o simptomu koji je koristan jer pokazuje da je imunološki sustav djeteta aktivan. Porastom temperature tijelo postaje za viruse i bakterije neprijateljsko stanište. Vrućicu treba pratiti kontrolnim mjerenjima temperature i promatranjem općeg stanja djeteta. To je posebno važno u djece vrlo mlade dobi, kao što su dojenčad i djeca do tri godine, čiji sustav obrane još nije u potpunosti uspostavljen.
Ako vrućicu prate simptomi kao: klonulost, povraćanje i proljev, stanje djeteta je znatno ozbiljnije iako temperatura nije značajnije povišena, nego vrijednosti izand 38,5 C uz dobro opće stanje djeteta – živahno je, igra se. Povišenje temperature kod najmanjih do šest mjeseci zahtijeva i pregled pedijatra jer njihov organizam nema još razvijen sustav regulacije – centri u mozgu su nezreli, a imunitet tek u razvoju.
• Kod povišenja temperature treba uvijek dati antipiretik.
NE, Do temperature od 38,5 C mjereno rektalno (“u guzi”) nije potrebno dati antipiretik jer oni ne utječu na ozdravljenje i na neki način ometaju obranu organizma. No treba ih dati kada dijete ima vrućicu (više od 38,5 C). Druga pravila vrijede za djecu koja su sklona pojavi febrilnih konvulzija.
• Neki antipiretici su korisniji od drugih.
NE, ni ova tvrdnja nije točna. Djeci se daju antipiretici na bazi paracetamola i ibuprofena. Za oba lijeka vrlo važno bez obzira na dob djeteta je poštivati upute koje je dao pedijatar glede doze i razmaka između pojedinih doza u 24 sata: paracetamol se daje svakih šest sati, a ibuprofen svakih osam sati. Lijekovi se daju na usta u obliku sirupa, odnosno kapi ili rektalno kao čepići. Apsorpcija lijeka uzetog na usta je brže i sigurnija, ali ako dijete povraća, treba primijeniti čepiće. A aspirin? U prošlosti se naširoko koristio kao antipiretik i u djece. No danas je poznatno da može izazvati vrlo ozbiljne komplikacije i međunarodne organizacije pedijatara nikako ne savjetuju korištenje ovog lijeka.
No što učiniti ako temperatura i nakon primjene lijeka ne pada? Nikako ne povisivati dozu lijeka! Mlaki oblozi, tuširanje ili kupanje (uz uvjet da je koža topla!) te dovoljan unos tekućine pomoći će u sniženju temperature, koja ne mora pasti na normalu. Povećanje doze lijeka može povećati i rizik od nepoželjnih reakcija.
• Najbolji je način mjerenja temperature ispod pazuha (aksilarno).
Većina pedijatara u male djece mjerit će temperaturu rektalno jer je rezultat objektivniji i mjerenje brže do dobi od dvije do tri godine. O vrućici se govori kada je rektalna temperatura 38 C i više. Djeca nakon treće godine ne vole rektalno mjerenje, često pružaju otpor te je stoga bolje mjeriti temperaturu aksilarno, a vrijednosti su za 0,5 stupnja niže od rektalnih. Mjerenje u uhu posebnim toplomjerom za mame je praktično i rado ga primjenjuju, iako je nešto manje pouzdano. Pri korištenju ove metode treba postupati vrlo pažljivo jer je moguće pogrešno očitanje rezultata. Ovaj način mjerenja vrlo je praktičan za mjerenje temperature u ambulantama i bolnicama.
Mjerenje temperature, ovisno o vrsti toplomjera i načinu mjerenja traje različito vrijeme. Za točan rezultat mjerenje živinim toplomjerom treba potrajati 8 minuta (“u guzi”), ako je toplomjer prizmatičnog oblika 4 minute, digitalni 2 minute, s tekućim kristalima 5 minuta.
• Temperaturu bi trebalo uvijek mjeriti ujutro.
Ne, nije točno jer razina temperature ovisi o mikroorganizmima koji su do nje doveli i o sposobnosti djetetovog organizma da na infekciju odgovori obranom. Čim mama primijeti da se dijete drugačije ponaša (npr. pospano je), treba izmjeriti temperaturu. Temperatura se mjeri svakako u početku bolesti i dalje prati dnevno kretanje (ujutro i poslije podne), a po potrebi izmjeri i uvečer, odnosno noću. Ne treba svaki čas uznemiravati dijete i čekati hoće li temperatura pasti na normalu. Svakako je dobro zabilježiti izmjerene vrijednosti i dati liječniku na uvid: temperatura je obično ujutro niža, poslije podne viša, povisi se nakon obroka i kasno popodne, a zatim prema večeri pada.
• Dijete koje ima vrućicu mora ostati ležati u krevetu.
NE. Ako se dijete želi igrati i kretati po kući, treba mu to omogućiti jer očito njegov organizam dobro podnosi vrućicu i nema potrebe za odmaranjem. Svakako treba izbjegavati oblačenje suvišne odjeće, ali ga ne treba niti potpuno skinuti i pripaziti da mu ne bude hladno, no ne treba ga previše pokrivati. Idealna temperatura prostorije u hladnim mjesecima trebala bi biti od 19-20 C.
• Kada dijete ima vrućicu, ne smije se kupati.
NIJE TOČNO. Dijete se smije kupati, čak mu se može oprati i kosa. Dodir s vodom nikako ne može naškoditi, a dat će mu osjećaj svježine i bolje će se osjećati. Svakako treba izbjegavati nagle promjene temperature okoline. Primjerice iz kupaonice dijete se ne smije iznijeti u znatno hladniju prostoriju jer će naglo rashlađivanje oslabiti obranu organizma. Dijete najprije treba dobro osušiti, obući i zamotati i tada prenijeti u drugu, hladniju prostoriju.
• Febrilno dijete ne smije se iznositi iz kuće.
Većina roditelja bi željela da im liječnik pregleda dijete kod kuće, no nije točno da dijete koje ima temperaturu ne smije niti nos pomoliti iz kuće. Korisno ga je odvesti u ambulantu, gdje će pedijatar moći učiniti i neke jednostavnije pretrage: uzeti sekret iz nosa ili grla za mikrobiološku pretragu, te analizu krvi i mokraće. Nije uputno iznositi dijete iz kuće samo ako je dan jako hladan i vjetrovit, a temperatura iznad 38,5 C.
• Za snižavanje temperature korisno je hlađenje djeteta vodom i alkoholom.
NIJE TOČNO. Ovaj način je koristan samo kada se periferna temperatura tijela poveća. Djetetu je vruće, koža je jako topla, kao primjerice kod toplotnog udara. Kod porasta temperature obično se odvija prethodno opisani proces uz osjećaj zimice. Kada se postiže razina temperature zadane od hipotalamusa, tijelo samo aktivira mehanizme koji ju snižavaju: krvne žile se šire, koža postaje topla i crvena. Ako je temperatura visoka, mlaki oblozi i kupanje bit će ugodni. Alkohol nije dobro koristiti jer se isparava na vrućoj koži i dijete udiše alkoholne pare te u ekstremnim slučajevima može uslijediti trovanje alkoholom.
• Kada je dijete febrilno, prehrana mora biti lagana.
Kada je dijete bolesno, prehranu treba prilagoditi njegovom apetitu i dati mu hranu koju voli. Ako ga boli grlo i ima smetnje kod gutnja, sigurno će mu najbolje odgovarati lagana mliječna prehrana – polutekuća, osobito ako se radi o malom djetetu. U slučaju proljeva, daje se čvršća hrana – tjestenina, riža s malo začina ili posebna dijetalna hrana (mliječna formula). Tekućine treba dobiti u svakom slučaju: najbolje svježe iscijeđeni voćni sok, vodu od ukuhanog voća (kompota). Dijete odbija hranu kad je bolesno, ali zaslađenu tekućinu mora dobiti kako bi se izbjegla acetonemija (aceton u mokraći i izdahnutom zraku), kao posljedica gladovanja.
•Ima temperaturu zbog nicanja zubića.
Ovo mišljenje je vrlo prošireno, ali je neutemeljeno. Okolnosti su takve da dijete češće pobolijeva u razdoblju od jedne do tri godine, kada mu niče najveći broj mliječnih zubi. Može biti i obratno: zbog ubrzanog metabolizma uspijed povišene temperature ubrzana je i erupcija zubi.
Autor: Prim. mr. sc. dr. Ružica Duplančić-Šimunjak, pedijatrica Tekst preuzet iz časopisa Bebe, veljača 2013.
http://www.vitamini.hr/
