Kenya je u studenom imala spasonosnu operaciju kojom joj je iz želuca ispušteno deset litara tekućine, prije nego što joj je uklonjen desni jajnik i jajovod. Nakon toga, ona sada poziva druge žene da se zalažu za sebe i svoje zdravlje. Bila je to operacija koja je spasila život. "Da se nisam liječila, tumor bi nastavio rasti i zgnječilo mi pluća, pa bih se ugušila", rekla je.

"Za mene je bilo hitno da ga izvadim jer sam doslovno umirala od gladi. Nisam mogla ništa jesti jer u trbuhu više nije bilo mjesta za rast želuca. Jako me je boljelo i bila sam jadna. Pila sam smoothieje oko tri tjedna, uzimala laksative i bila sam jako pothranjena. Želudac mi je rastao alarmantnom brzinom posljednjih nekoliko tjedana prije operacije. Bilo je stvarno zastrašujuće", ispričala je Kenya.

Dodala je da je izgledala kao da ima trudnički trbuh koji je na dodir bio mekan. Kenya je rekla da je svoje najmlađe dijete rodila prošlog ožujka i da joj se trbuh nakon porođaja nikada nije izravnao. Ali počeo je postajati veći kada je prestala dojiti oko šest mjeseci kasnije.

"Glavni simptomi zbog kojih sam otišla liječniku bili su poteškoće s odlaskom na zahod. Ponekad volim spavati na trbuhu, a nisam mogla ležati na njemu. Svaki put kad bih jela osjećala bih nelagodu i nisam osjećala glad. Pitala sam se što se događa jer nikad prije nisam imala nešto slično. Mislila sam da je to možda neki problem s probavom, da mi se trbušni mišići nisu skupili nakon poroda ili da sam možda razvila alergiju na hranu", rekla je Kenya koja je išla kod pet različitih specijalista, liječnika opstetričara, specijalista za zdjelicu, alergologa i gastroenterologa. No, na kraju se odlučila naručiti na ultrazvuk i CT.

"Bila sam prilično uporna. Bila sam kod doktora, guglala sve i na društvenim mrežama tražila pomoć. Vidjela sam djevojku čiji je želudac bio vrlo sličan mome i imala je fibrome, koji su benigni tumori koji vam mogu rasti na maternici. Pomislila sam 'o moj Bože, to izgleda kao moj želudac'. To me je u početku natjeralo da pomislim da nemam vremena čekati da svi ti doktori to shvate, trebala sam ultrazvuk što je prije moguće", ispričala je.

Kenya je rekla da je postalo iscrpljujuće živjeti s cistom, kao i brinuti se o svojoj djeci. "Kad mi je počela gnječiti rebra, jako me boljelo. Fizički je bilo teško, ali psihički mislim da je bilo najteže. Osjećala sam se kao da mi je tijelo strano, a ne moje. Nisam mogla natjerati liječnike da to shvate, to je bio najfrustrirajući dio. Oni bi rekli 'u redu, vidimo se za mjesec dana' nakon pregleda, a ja sam rekla 'nemojmo čekati mjesec dana, riješimo to sada ili sutra'", istaknula je Kenya koja je, nasreću, slušala sebe i svoje tijelo pa je brzo operirana.