Titovom liječniku Laleviću je Stane Dolenc, moćni šef policije i čovjek kojega su mnogi vidjeli kao Titova nasljednika rekao: "Državnom vrhu je važan ne samo svaki dan, već i svaki sat. "Mozak mu je bio živ i to je bilo medicinsko opravdanje zašto ga sve do tad nisam skinuo s respiratora je rekao za Express dr. Predrag Lalević, član Titova liječničkog konzilija.

U jednoj njemačkoj bolnici su godinama poslije Laleviću prigovorili da je mrtvog čovjeka danima držao na respiratoru, na što je on rekao: "Ja sam mu skinuo aparate koji su ga držali na životu. Ni u šali se ne može reći da sam ga ja ubio. Deset minuta prije toga bio je mrtav. Nije mu bilo spasa."

Tito je uporno odbijao amputaciju dok je još bio pri svijesti, iako je bilo evidentno da je gangrena zahvatila lijevu potkoljenicu.

Liječnik Lalević je zatim rekao: "Čim smo stigli u Ljubljanu smo otišli odmah u Klinički centar i napravili snimke arterija na lijevoj nozi, a zatim otišli na Brdo kod Kranja. S obzirom na to da je situacija na arterijama bila loša, predložili smo predsjedniku operaciju, što je on odbio. Mi smo tada pozvali na konzultaciju profesore DeBakeya iz SAD-a i Knjazova iz Moskve. DeBakey je predložio amputaciju, a ako Tito ne pristane na to, ostavio nam je jednu protezu za premošćivanje krvnog suda, s malim izgledima na uspjeh. "

Zatim je nastavio: "Kako je on uporno odbijao amputaciju, pokušali smo napraviti premošćenje protezom koju nam je ostavio DeBakey. Ova operacija, kao što se i očekivalo, nije uspjela, a on je i dalje odbijao amputaciju. Tek kad je vidio svoju potkoljenicu koja je bila plava s velikim plikovima na koži, rekao je: ‘Radite što treba’."

Titov unuk Joška Broz je otkrio da je s Titom posljednji put razgovarao nakon prve operacije u Ljubljani, a prilikom jednog intervjua je rekao: "U svoj toj nevolji sjetio se da mi je obećao dati jedan svoj karabin i lovački pištolj. Pozvao me k sebi i dao mi karabin i pištolj."

Joška Broz oštro odbacuje tvrdnje da je službeni datum Titove smrti lažiran. O navedenom je rekao: "Pokazalo se da je operacija kasno odrađena. Počela je gangrena na bubrezima pa sepsa pa umjetna koma. Branko Lalević je tada isključio taj aparat. Zašto to govore? Taj čovjek je mrtav, zašto ga stalno vraćamo iz groba? Sve su to gluposti."

Joška je opisao i posljednje trenutke svog djeda: "Sad kažu da je zvao svećenike, govorio na stranim jezicima i pjevao neke kineske i japanske pjesme. Kako je to moguće kad je bio u komi? Ljudi, nije progovorio ni jednu jedinu riječ, jedino što mu se noć prije, u subotu, pomaknula desna obrva."

Zatim je dodao: "U nedjelju ujutro sam krenuo za Beograd da pokupim čiste stvari i završim posao. Čim sam stigao, javili su mi da je umro. Samo sam rekao da nikome ne govore dok ne stignem. Odmah sam se vratio u Ljubljanu, stavio ga u kovčeg, bio sam prisutan kada je kutija zavarena."

Tito je imao jednu želju prije smrti, rekao je unuk: "Stavio sam mu prsten na ruku. Bio je to njegov prsten. On je to tražio. Riječ je o prstenu koji je dobio na dar od Staljina i s njime je pokopan. Kasnije se pojavila kopija takvog prstena i prodana u Zagrebu."